Kratko o naciji: Nacija, književnost i romantične predstave

Preporučujemo

U Srbiji je mit o veličini Dobrice Ćosića prerastao u parodiju još dok je taj “otac nacije” bio živ, ali je četnička “kultura” postala dominantna i općeprihvaćena.

Šta je o naciji znao taj navodni književnik? Pa, gotovo ništa, što se može pročitati iz njegovih uradaka i pamfleta o srpstvu. Vjerovatno srpski rod nije zaslužio da ga ovakvi tipovi predstavljaju. Ali, to je zla kob vremena u kojem je znanje uništeno, a gedže počele tumačiti povijest i nacionalne interese. Isto možemo reći za M. Bećkovića i slične pojave na sve strane.

Pošto uglavnom ne znaju šta bi radili s državom i kako bi razvijali infrastrukturu države pojedinci iz humanističkih disciplina pokušavaju igrati ulogu presudnih tumača nacije. Tu počinju i naše lokalne shizofrenije! Preko književnosti se plete “naša nacionalna povijest”, sve su “naše veličine pisale knjževna djela”, a u njima su pohranjene vječne istine o “našem rodu” i “njegovom identitetu”. Kao da je to svrha književnosti! Instrumentalizacijom književnosti oni vole govoriti o predstavnicima naroda ili “plemena”, stvarati o njima mitske slike i razvijati kult ličnosti, vjerovati u njihove nadprosječne moći, smatrati ih nepogrješivim. Tako dobijamo jednu iščašenu iracionalnu strukturu u racionalnom vremenu 21. stoljeća.

- -

Šta književnici i teoretičari književnosti mogu reći o naciji? Uglavnom, ništa. Nacija nije književno-teorijska forma! Nije romaneskno djelo, poetska forma, epopeja… Ako bi Bošnjaci nastavili svoj nacionalizam razvijati na predstavama o jeziku i vjeri iz 19. stojeća, onda bi oni vrlo brzo postali lagan plijen velikosrpskih i velikohrvatskih hegemonijskih projekcija. Nažalost, to im se nakon trideset godina razbija o glavu. Naivna samoobmana da je nacija etničko-religijska grupa samo pogoduje antibosanskim snagama da Bosnu drže u agoniji “legitimnih predstavnika” etničko-religijske grupe. Pokazuje se da ona politika koja se navodno vodi u ime naroda na kraju završava i bez države i bez naroda!

Zašto Bošnjaci nisu u stanju da se odlijepe od ove pogrešne antievropske ideje nacije u evropskoj epohi nacionalizma? Kako je moguće da o naciji govore ljudi koji uopće nisu studirali epohu nacionalizma u Evropi? Moguće je, nažalost, jer više nije bitno znanje. Svako može proizvoljno mlatiti šta mu na um padne. Zdravorazumski, onako odoka, da bi se napravio dojam u kafanskoj raspravi i efektno poentiralo, da bi se sagovornika ismijalo i ponizilo. Poluobrazovane galamdžije u općoj kakofoniji, ti sramni govornici besmislica, šilje priču da je “religija osnova nacije” i time se završava bilo kakvo razmišljanje i argumentacija u razgovoru. To nam kazuje da na ovim prostorima nije uopće postojala ideja liberalizma i prosvjetiteljstva među stanovništvom. Ovi prostori su direktno iz višestoljetnih okupacija i potčinjenosti uletjeli u priču o naciji iz naslijeđa Millet sistema,  a to je bilo povezano s religijskom pripadnošći i identitetom. Potreban je, dakle, razvoj i daljnje napredovanje društvenog života ljudi i društvene svijesti kako bi se oslobodili predmodernih konstrukcija.

Sociološki posmatrano bosansko društvo je potčinjeno, planski i ne slučajno, religijskim interpretacijama ljudskog postojanja. Uvijek kada u jednoj ljudskoj zajednici zavlada ortodoksija, koja je ustvari skamenjena i okoštala zbirka dogmi, odjednom se potiskuje znanost i znanstveno-racionalna slika svijeta. Od početak dvadesetog stoljeća u Bosni se nastavlja razvijati neka varijanta osmanskog Millet sistema (glavni identitet bio je religijski), samo što se umjesto pravoslavnih i katolika pojavljuje nominacija za etičku grupu, Srbi  i Hrvati, a bošnjačko ime se potiskuje pred religijskim imenom muslimani. Ova identitetna nominacija bosanskog ljudstva bitno je odredila društvene i političke tokove bosanske povijesti u 20. stoljeću. Interesantno je da su bosanski katolici i pravoslavci iz okvira religijske određenosti išli u etnički identitet srpstva i hrvatstva pod organiziranim orkestriranim propagandnim djelovanjem iz susjednih država, dok su Bošnjaci otišli u religijski identitet muslimanstva i tako se pogubno namjestili velikodržavnim konstrukcijama hegemonijskih projekata prvih susjeda. Bošnjačka regresija bila je izraz potpunog neznanja o tome šta se zbiva u Evropi i kuda idu povijesni procesi.

U osmanskom periodu Bosne petvjekovna historijska neravnopravnost stanovništva bila je zasnovana na “socijalnoj nejednakosti” (E. Redžić). U tom društvu religija je bila osnova identiteta naroda. Tvrdnja o potčinjenosti bosanskog društva religijskoj interpretaciji podrazumijeva da se radi o povijesnom naslijeđu, zdravorazumskoj navici i neodgovornosti. Zajednice ljudi, naime, već nekoliko stoljeća u Evropi svoje postojanje organiziraju na svjetovnim pravno-političkim principima koji su izraz ljudskog dogovora. Uvođenje u ljudske zajednice današnjice religijskih ahistorijskih interpretacija znači da je na djelu velika neodgovornost političkih i intelektualnih grupacija koje u tom procesu koriste raznovrsne manipulacijske tehnike za ostvarenje moći. Stoga se religija ostvaruje i potvrđuje kao instrument manipulacije u svrhu vladanja ili sticanja neke koristi. Odavno je kapitalizam prilagodio sebi sve što je u njegovom okviru zadešeno. On u sebi njeguje patologiju.

Piše: Senadin Lavić

Najnovije

Veliki dio Sarajeva cijeli dan bez vode, radovi neće biti gotovi do jutarnjih sati

Dijelovi Sarajeva od jutros su bez vode zbog izvođenja radova na uvezivanju dijela rekonstruisanog potisnog cjevovoda DN 700 za...