Rudnik željezne rude Ljubija postoji još od doba Fenićana koji su u svoje vrijeme istraživali ovo područje, dok okupacijom Austrougarske 1878. godine, geolog Kacer nije ukazao na znatne količine željeza na ovom području. Rezerve su se procijenjivale na čak 20 miliona tona.
Austrougarska je sva rudna bogastva u BiH proglasila državnom svojinom – jer su bili svjesni bogastva koje im može donijeti. Međutim, vlast manjeg bh. entiteta ne shvata istu stvar te jedva čeka prodati svoj udio u rudniku Ljubija.
Rudnik Ljubija se pokušao prodati do sada tri puta. Očigledno najzainteresovanija za ovo je kompanija Israeli Investmen Group (IIG), u kojoj se kao formalni vlasnik pojavio ruski biznismen Evgenij Zotov. Ipak, opozicija i građani Prijedora su u više navrata usprotivili se prodaji državnog vlasništva.
Suvlasnik rudnika u procentima 49 posto je “Arcelor Mittal“-a iz Prijedora, koji je također dao ponudu za kupovinu ovog dijela rudnika, ali očito – ne dovoljno primamljivu.
Zanimljiva je i pozadina vlasnika ove firme – Evgenija Zotova, koji je bio spreman platiti ovaj rudnik 93 miliona KM, tačnije dio koji pripada državi – 64,99 akcija.
Kako je pisao BN, njega je doveo Arie Livne u RS – koji se predstavljao kao šef nepostojećeg Predstavništva RS-a u Izraelu. Naime, predsjednik RS Milorad Dodik je stao u odbranu svog savjetnika kada je Izrael negirao informacije o ovom predstavništvu u njihovoj zemlji. Prema pisanju Žurnala, iz ovih razloga je skoro izbio diplomatski skandal.
Portal Capital je objavio da su vlasnici IIGP – budućeg kupca rudnika, tri firme: Israeli Investment Group – Overseas Inc sa off shore ostrva Komonvelt Dominika, „Topgreen“ d.o.o. Laktaši i preduzeće „Lavi“ d.o.o. Banja Luka. Vlasnici firme “Topgreen” iz Laktaša, registrovane za uzgoj povrća, dinja i lubenica „Topgreen“ Laktaši su Ariela Esther Livne i Boško Šušnjar.
Drugi domaći suvlasnik firme “Israeli Investment Group” je firma registrovana za prodaju električne energije “Lavi”. Jedini vlasnik firme “Lavi” je Evgenij Zotov. “Israeli investment group” je, kako je ranije objavio Capital.ba, prema posljednjim dostupnim finansijskim izvještajima imala jednog zaposlenog i prijavljeni prihod za 2013. godinu od 151 KM.
Sve to je bilo dovoljno da probudi mnoge sumnje kod građana i predstavnika opozicije, ali ne i kod Vlade RS-a.
Vidjevši kako nema drugog izlaza, jer se ponuda kompanije Dodikovog miljenika odbija tri puta uzastopno zbog nepristajanja opozicionih stranaka, Vlada RS-a odlučila se na drastičan potez.
U Službenom glasniku ovog entiteta, obavljena je odluka da se rudnik skine sa liste strateških preduzeća, što nije bilo najavljeno ni na jednoj sjednici ranije. Šta je ovo značilo? Vrlo jednostavno – prodaja rudnika je sada moguće bez saglasnosti NSRS-a.
“Ako RŽR ‘Ljubija’, koji je suvlasnik 49 posto rudnika ‘Arcelor Mittal’ u Prijedoru, nije preduzeće od strateškog značaja, onda ne znam koje jeste. Ovo se radi samo da se privatizacija iz četvrtog pokušaja završi mimo NSRS i postupkom koji bi bio dirigovan od strane onih koji žele da „Ljubiju“ kupi Evgenij Zotov“, izjavio je poslanik NDP-a u NSRS Dragan Čavić nakon ovog saopštenja.
Predsjednik DNA-a Marko Pavić smatra da ova firma nije kredibilna.
“Nedostatak kredibilnosti ove firme koja nema nikakve garancije da će se nakon privatizacije baviti kopanjem rude u ‘Ljubij’ i da će zaposliti radnike, nama daje za pravo da ne glasamo u Narodnoj skupštini Republike Srpske”, rekao je Pavić.
A dokument Direkcije za ekonomsko planiranje BiH navodi da je moguće “očekivati nastavak privatizacije manjinskog udjela državnog kapitala u firmama iz prethodne godine u kojoj su najinteresantnije svakako Sarajevo osiguranje d.d., Energoinvest d.d. Sarajevo i Aluminij d.d. Mostar te prodaja dijela kapitala u državnom vlasništvu rudnika željeza Ljubija”.
Opozicija i građani se i dalje protive, ali je ovim dokumentom postalo vrlo jasno da će Dodikova riječ biti posljednja u ovoj rundi. Građani 0: Vlada RS-a 1 poen.
(Ines Sandžaktarević)