Maske koje život znače: Dobri ljudi u vremenu zla

83

Zbog velike potražnje zaštitne medicinske opreme na bh. tržištu, mnoge bosanskohercegovačke kompanije, ali i fizička lica su svojim firmama i domovima počeli izrađivati maske za potrebe medicinskog osoblja, ali i građana cijele BiH.

Posljednjih nekoliko sedmica zaštitne maske protiv koronavirusa postale su jako tražene u Bosni i Hercegovini, a u apotekama ih je gotovo nemoguće pronaći. Uvidjeli su to mnogi privredni subjekti, ali i fizička lica te su krenuli u njihovu masovnu izradu, kako bi pomogli svima onima kojima je medicinska oprema potrebna. Prvenstveno zdravstvenim radnicima, ali i građanima naše zemlje. Ono što je najvažnije je to što oni svoje proizvode dijele potpuno besplatno.

Kompanija Sinkro stavila je svoje kapacitete na raspolaganje za proizvodnju zaštitnih maski. Svaki dan će besplatno dijeliti najmanje hiljadu maski za višekratno korištenje.

“Maske se mogu preuzeti na kapiji naše fabrike u Vlakovu svaki radni dan od 14 do 15 sati. Svako će dobiti po 4 maske. Hvala Vam na podršci svih ovih godina, ovo je najmanje što možemo da učinimo za svoje kupce i prijatelje”, naveli su iz ove kompanije.

Mostarke iz Udruženja građana “Jer nas se tiče” u svojim domovima šiju zaštitne maske koje će besplatno dijeliti svojim sugrađanima zbog pojave koronavirusa.

Predsjednik Udruženja Omer Hujdur kaže kako je cilj pomoći svojim sugrađanima i pokazati da se zajedničkim snagama svi problemi mogu lakše prevazići.

“Prve maske ćemo podijeliti najugroženijim kategorijama. Obići ćemo staračke domove, stare i nemoćne osobe, a ima i dosta žena s bolesnom djecom, koje su već javile da ne mogu nigdje nabaviti zaštitne maske koje su im neophodne”, kaže Hujdur.

Sanela Begić, nezaposlena krojačica po struci i domaćica, prije nekoliko dana je počela praviti maske koje ne želi prodavati. Daje ih onima kojima su potrebne. Besplatno.

“Krenula nam je ova ružna situacija u svijetu, a prije nekoliko dana na Facebook grupi ‘Pretty kreativci’, vidjevši da mnoge gospođe šiju maske i da ih prodaju, ja sam zbog same potrebe naših radnika u radnji sašila nekoliko komada, imala sam nekog materijala. Međutim, vidjela sam da je masovna potražnja i sa suprugom sam porazgovarala da pokušam koliko-toliko dati svoj neki doprinos i da sašijem maske, pa barem da ih kroz našu radnju podijelimo narodu“, istakla je Sanela Begić u razgovoru s novinarkom Anadolu Agency (AA).

Suprug Eniz ima radnju prehrambenih proizvoda tako da je prvobitno obezbijedila maske njihovim radnicima, a potom je na Facebook grupi “Pretty kreativci” objavila da šije maske koje dijeli i, kako kaže, to je pokrenulo lavinu poziva i poruka iz cijele Bosne i Hercegovine.

Maske ne prodaje. Nije joj cilj zaraditi, nego pomoći, da barem nekako olakša situaciju u kojoj se svijet nalazi.

“Ljudi se javljaju, hoće da kupe, a ja, jednostavno, smatram nemoralnim da to prodam. Ja ću se truditi koliko god mogu sašiti, koliko god mogu podijeliti i pripremiti svijetu. To je taj neki moj doprinos“, kaže ona.

“Šaljem brzom poštom. Pošiljku za Sarajevo ću danas poslati preko prijatelja. Oni će to odnijeti gore. Imam kćerku u Sarajevu koja će tamo podijeliti”, navodi Sanela Begić.

Članice Udruženja roditelja djece i omladine s posebnim potrebama “Sunce nam je zajedničko” iz Trebinja počele su da šiju zaštitne maske i svakodnevno se iz njihove radionice na različita mjesta podijeli 50 do 60 komada.

U pitanju su višekratne, platnene, pamučne maske koje se otkuhavaju, prepeglaju i ponovo nose, a nekada su ih nosili svi medicinski radnici, čak i u operacionim salama.

“Zasad maske šijemo na jednoj šivaćoj mašini, na kojoj radi žena koja je inače volonter kod nas, ali su još neke majke iz Uduženja volonterski angažovane na krojenju, peglanju i drugim operacijama koje daju gotovu masku”, kaže Vesna Miljanović, izvršna direktorica Udruženja.

Na ovu ideju su u Udruženju došli jer su radionice sada slobodne, a žene su htjele sašiti maske najprije za djecu s posebnim potrebama, a onda i za sve druge kojima su potrebne i koji se na ovaj način žele zaštititi od virusa korona.

Miljanovićeva navodi da maske nisu certifikovane, ali uz pravilno rukovanje, otkuhavanje i peglanje, zasigurno mogu dobro poslužiti.

U Udruženju “Sunce nam je zajedničko” kažu da se i oni drže preporuka koje su date stanovništvu, pa pružaju samo osnovne usluge, uključujući i psihologa koji je na raspolaganju roditeljima djece s posebnim potrebama.

Od prije nekoliko dana izradom zaštitnih maski počeli su se baviti i u obrtničkoj radnji Yasmeen’s design, vlasnice Jasmine Čehaja na čiji se poziv, da se volonterski uključe u izradu ovih maski, odazvalo nekoliko vrijednih žena.

“Velika potražnja i nedostatak zaštitnih maski za lice, bili su razlozi da smo raspoložive kapacitete, mašine i repromaterijal usmjerili u pravcu podrške borbi protiv koronavirusa. Na inicijativu dr. Irhade Strukar počeli smo proizvodnju zaštitnih maski i odijela za Javnu ustanovu Dom zdravlja” naglasila je.

Ističe da obrtnička radnja uspješno posluje već dvije godine i da se donedavno bavila proizvodnjom prekrivača, jastuka i sjedalica za baštenske garniture, te u posljednje vrijeme radnih uniformi i ženskih torbi.

“Shvatili smo težini situacije i odlučili da pomognemo u prevazilaženju novonastale situacije. U početku smo prodali manji broj maski kako bismo mogli nabaviti repromaterijal za nove, koje smo dijelili građanima kojima je to bilo potrebno” kazala je.

Radi se, dodaje, o dvoslojnim višekratnim maskama koje se mogu prati i ponovo koristiti, od kojih je određen broj doniran bugojanskim vatrogascima, radnicima “Čistoće”, i članovima Crvenog križa u Bugojnu.

I ustikoljanka Mirsada Ćorić došla je na ideju da u svojoj krojačkoj radnji šije zaštitne maske za svoje sugrađane.

“Kad su mi na vrata salona pokucali trgovci pitajući me šta da rade u nedostatku maski, došla sam na ideju da ih sama šijem. Kupila sam platno, i za tri dana skrojila i sašila stotinjak zaštitnih maski”, kaže Mirsada.

Podjelila ih je svojim sugrađanima, uglavnom trgovcima i ljudima koji su joj pokucali na vrata, a 20 zaštitnih maski sašila je i za novinare i snimatelje RTV BPK Goražde koji su svakodnevno na terenu.

“Maske su pamučne tako da se mogu koristiti duže, a za dezinfekciju je dovoljno pranje i peglanje”, kaže Mirsada.

Mirsada koju u Ustikolini zovu Vilom, otvorila je malu krojačku radnju “Esse”. Prije deset godina, kada je počela sa radom u malom mjestu, ništa nije obećavalo da će uspjeti. Ali zahvaljujući predanom i kvalitetnom radu Mirsada danas vodi solidan posao i ima stalne mušterije. Ni malo, ni mnogo, ali dovoljno da dio onog što radi, u teškim vremenima može podjeliti sa sugrađanima.

I u najtežim vremenima ima dobrih ljudi, koji se nesebično zalažu da pomognu drugima i doprinesu društvu u cjelini.

Index.ba