Mefail Dudić je imao samo 14 godina kada je kroz okolne šume pobjegao iz opkoljene Srebrenice. Otišao je u inostranstvo, gdje je živio i radio, ali se prije četiri godine vratio u svoju Srebrenicu, tačnije u selo udaljeno 28 kilometara, u blizini hidroelektrane Bajina Bašta.
Danas ima ženu i troje djece – sin mu ide u drugi razred osnovne škole, kćerka u sedmi, a najstrarija je udata te je Mefail dobio i unuče.
Kaže da rad u Europi donosi veliki novac, ali da nigdje nije pronašao slobodu kao u Srebrenici. Ovog grada se većina sjeti samo 11. jula, ali Mefail je odlučio početi i kako kaže, završiti jednog dana, svoj život u ovom gradiću kojeg nikada nije zaboravio.
A nije zaboravio ni biti čovjek. Njegova porodica živi od prodaje janjadi, ali samo od maja do juna. I tada moraju da štede novac za ostatak godine – kada žive od ušteđevine.
Oni žive od prodaje janjadi, a kako se bliži Kurban-bajram, Mefail je odlučio i pokloniti i ‘halaliti’ kurban svima koji imaju želju, a nemaju sredstva.
Trenutno ima 120 ovaca. Jedan dio je prodao, drugi poklonio sugrađanima i Islamskoj zajednici. 
“Ako neko nema novca da kupi kurban, a ima potrebu i želju, ja sam spreman halaliti mu. Kažu da ne valja prekidati tradiciju ako se kurban kolje dvije godine zaredom”, kaže on.
Dodaje da razumije kako je to kada neko nema novca te se zato i odlučio na ovaj hvale vrijedan gest.
“Sa svima nastojim biti prijatelj”
Situacija u Srebrenici ni danas nije dobra.
“Nažalost, nema naroda, a i što ima, neki neće da rade i oslanjaju se na donacije”, kaže nam ovaj vrijedni čovjek.
Mefail priča i kako u ovom gradu, ipak, on pije kafu sa svima, bez obzira na nacionalost, mada su mnogi podijeljeni prema strankama.
“Ja nisam ni u jednoj stranci, zanimaju me samo ljudi i kakav je ko čovjek, sa svima nastojim biti prijatelj”, dodaje on.
“Svima nam jednog dana valja pod zemlju”, poručuje.
Kurban nema kome podijeliti
Bajrami se u Srebrenici proslavljaju kao i u svakom drugom gradu, mada postoje neke stvari koje i patriotu poput Mefaila rastužuju. 
“Nije slučajno da nam svaki Bajram nestane struje u džamiji kada se uči sabah. Apelujem na bh. vlast da se otkrije u čemu je problem”, priča nam zabrinuto Mefail.
Objašnjava nam i da mu najteže padne kada zakolje kurban, ali nema kome podijeliti – pa mora ići u druga sela jer je njegovo skoro pa prazno.
Ipak, vjeruje da će se situacija popraviti jer ima prijatelje čija riječ, kako kaže, godi više od nekog poklona.
“Meni je najveća pomoć kada me pitaju kako sam i treba li mi šta, to mi vrijedi više od neke donacije”, iskreno priča.
“Moja su vrata otvorena svakome za prijateljstvo i kafu, svakome ko je ljubazan i ima lijepu riječ”, kaže nam za kraj Mefail.
Ukoliko ste u prilici i potreban vam je kurban, možete kontaktirati Mefaila na navedeni broj i tako pomoći njegovoj porodici da lakše prebrodi hladne dane koji slijede i u kojima nema zarade.
(Ines Sandžaktarević)