Piše: Dino PROHIĆ
Farsa oko novog Izbornog zakona, u Federaciji BiH ne prestaje. Nakon što su se četiri stranke sa bošnjačkim i bosanskim predznakom složile oko promjene zakona, hrvatske stranke su taj prijedlog s gnušanjem odbile. I tako se vraćamo nazad na zaključanu političku situaciju.
Izvana gledano, reklo bi se da je pitanje promjena Izbornog zakona vezano za pitanje hoće li u sljedećem periodu član Predsjedništva biti Željko Komšić (bio u Predsjedništvu 8 godina), ili Dragan Čović (također član Predsjedništva u dva mandata).
Izborni zakon u BiH je loš i treba ga mijenjati, ali promjene se moraju desiti na planu koji bi doveo do više demokratije i bolje političke situacije u zemlji, a ne zbog partikularnih interesa pojedinaca ili njihovih partija.
Da ne ulazimo sad u nebulozna objašnjenja zašto HDZ traži izmjenu zakona koja bi im osigurala trajno mjesto u Predsjedništvu BiH i zašto druge partije to ne žele. Pitanje je daleko prostije: Ko zaslužuje povjerenje građana, prevenstveno povjerenje Hrvata u BiH? U kojoj mjeri su ova dva kandidata učinila nešto čime bi zaslužili povjerenje glasača? Šta je bilo koji od njih uradio da bi hrvatski narod u BiH živio bolje?
Odgovor je, nažalost- ništa. Ni u periodu kada je Željko Komšić ni u periodu kada je Dragan Čović bio u poziciji da radi na poboljšanju uslova života za građane koje predstavljaju, ali i za ostatak bh populacije, oni nisu uradili ništa spomena vrijedno.
Školstvo je zapušteno, tako da đaci koji uđu u jednu školu pod dva krova, po bosanskohercegovačkim ili po hrvatskim planovima- i dalje ne uče ništa. To pokazuju rezutati međunarodnih istraživanja, ali i činjenica da bh. školstvo nije ni na koji način relevantno u Evropi.
Zdravstvo je također zapušteno. Sjedio Dragan ili Željko u Predsjedništvu, naši građani i dalje moraju putovati u inostranstvo da bi dobili iole napredniju zdravstvenu pomoć.
Infrastruktura je takva kakva je. Proradio je voz od Sarajeva do Čapljine, ali su ceste i dalje opasne po život. Putovanje od Neuma do Stoca (ili Mostara) je u rangu putovanja na safari u Africi, bez obzira na to što bi baš ta cesta morala biti vitalni strateški interes upravo za većinski narod u tom području.
Poljoprivreda nije unaprijeđena ni za dlaku. Sve pozitivno što se dešava je urađeno mimo politike, isključivo zahvaljujući okretnosti pojedinaca.
Povrh svega, hrvatski narod se iseljava iz BiH u broju koji bi morao biti zabrinjavajući, ali i dovesti do toga da se onima koji su na vlasti upale sve crvene lampice. Najveća opasnost opstojnosti bosanskohercegovačkih Hrvata nije ništa drugo do loša vlast, i to baš onaj segment koji bi morao da se bavi njihovim pravima.
“Levati, otpušteni ste” kaže Đuro u legendarnom spotu Top liste naderalista. Možda je vrijeme da se to kaže onima koji su potrošili ukupno 16 godina u vlasti, a da za svo to vrijeme nisu ostvarili nikakve rezultate.
U hrvatskom, kao i u bošnjačkom i srpskom korpusu u BiH i dalje ima sposobnih ljudi koji imaju volje i sposobnosti da naprave nešto novo. Vrijeme je da se u ozbiljnijoj mjeri pojave i u vrhu politike. Tek tada stvari mogu krenuti na bolje.