Mogu li Bosanci i Hercegovci preživjeti moderno doba sa političarima koji nemaju viziju budućnosti zemlje

199

Piše: Dino PROHIĆ 

Političke partije (i vladajuće i one koje su opozicija) u BiH uglavnom se bave same sobom, i ničim ne pokazuju da imaju viziju za budućnost zemlje. To znaju i ptice na grani, pa čak i one ptice koje će na oktobarskim izborima glasati za te iste stranke.

A moralo bi biti drugačije.

Zvanični podaci Agencije za statistiku BiH prikupljeni u 2017 godini pokazuju da je oko 40 posto stanovnika naše zemlje informatički nepismeno. Informatička pismenost definiše se kao sposobnost osobe da obradi tekst, izradi tabele, koristi e-mail i internet, dok se osoba koja ne zna obavljati nijednu od navedenih aktivnosti smatra kompjuterski nepismenom.

Istovremeno, u modernom svijetu vještačka inteligencija preuzima sve veći broj radnih mijesta. Pogotovo se tu radi o radnim mjestima za koja ne treba kompleksno obrazovanje. Po zapadnim firmama roboti već odavno čiste prostorije, a sve češće se najavljuje i da će vozilima gradskog saobraćaja početi da upravljaju na daljinski.

Kakva budućnost čeka djecu koja se danas školuju u BiH? Ne bi se reklo da je svijetla. Ako je u ovom trenutku problem to što naši mladi ljudi odlaze na zapad da rade slabo plaćene, jednostavne poslove, probajte zamisliti budućnost u kojoj će radnike u većoj mijeri zamijeniti roboti. Recimo, kada se zgrade budu gradile 3D štampačima.

Na zapadu se jasno o toj budućnosti razmišlja na kreativan način. Politike nastoje da obrazovanje prilagode budućim zahtijevima.

Kako onda Bosanci i Hercegovci koji još uvijek izučavaju škole po nastavnim programima koji su bili zastarjeli i prije 30 godina mogu konkurisati robotima ili zapadnim radnicima koji ostaju bez posla? Nikako.

Da bi se to izbjeglo, potrebno je da oni koji imaju glas naroda počnu nuditi ono od čega nam zavisi budućnost, a ne da nas truju prošlošću i istorijom koja, da se ne lažemo, i nije baš tako sjajna.

Recept za to je jednostavan- neophodno je intenzivirati jezičko obrazovanje (strane jezike, ne devar oko toga kako im se zove maternji jezik), te sistematski dovoditi svjetske stručnjake (čak i malo manje skupe) koji će djeci nudiiti obrazovanje na evropskom i svjetskom nivou u formi seminara.

Zapad je otišao predaleko. Tehnologija se razvija tolikom brzinom da je skoro nemoguće pratiti. Dok naši studenti završe fakultete informatike i tehnologije, već će biti prevaziđeni. Zato dugačko obrazovanje više nema smisla. Potrebno je prilagoditi se.

Zato Bosni i Hercegovini ne treba karizmatski vođa, nego dobar administrator koji će firmi (državi) dati radnike koji će je odvesti u novo stoljeće.