Optužnica protiv ratnog komandanta Petog korpusa Armije RBiH generala Atifa Dudakovića konstruisana je u Beogradu. Iza nje stoje obavještajci BIA-e koji su pod komandom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, informacije su koje je Faktor dobio od izvora iz Tužilaštva BiH.
Godinama je pravljena priprema i vršeni pritisci preko medija iz entiteta Republika Srpska i Srbije, kako bi Dudaković bio uhapšen i kako bi mu se sudilo, a sve u skladu sa odrednicama Memoranduma SANU II i “oca nacije” Dobrice Ćosića.
-Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju – jedan je od zaključaka u ovom memorandumu.
U tome su prednjačili predstavnici Boračke organizacije RS-a na čijem je čelu Milomir Savčić te Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu iz Beograda čiji je jedan od potpredsjednika sudija Ustavnog suda BiH prof. dr. Miodrag Simović!?
Prema navodima izvora Faktora, uz pomoć iskusnih obavještajaca BIA-e njihova zadaća, u čemu je navodno učestvovao i Savčić, koji je bio glavni istražitelj tima odbrane zločinca Radovana Karadžića, bila je da pripreme 450 svjedoka koji će iznositi svoje iskaze protiv generala Dudakovića.
Savčić je bivši komandant 65. zaštitnog puka Glavnog štaba Vojske Republike Srpske.
Tužilac Julian Nicholls pokazao je na suđenju Karadžićevom svjedoku Savčiću naredbu kojom on lično naređuje vojnoj policiji da smjesti zarobljenike u zatvoren prostor, kako bi se spriječilo njihovo snimanje iz zraka bespilotnih letjelica NATO saveza te sakrili dokazi o njihovom postojanju.
-I zato ste pokušavali sakriti ljude u zgrade i prebacite ih na mjesta kao što je skladište u Kravici i škola Vuk Karadžić u Bratuncu? – konstatirao je tužilac.
Svi muškarci iz Srebrenice, njih oko 1.000 koji su bili smješteni u skladište u Kravici, nisu dočekali noć. Svi su ubijeni, a Savičić je danas slobodan čovjek protiv kojeg nikada nije podignuta optužnica niti vođena istraga.
Isti taj Savičić ključni je čovjek u odabiru i pripremi svjedoka protiv generala Dudakovića.
Prije dva dana, Udruženje žrtava i svjedoka genocida zatražilo je od predstavnika međunarodne zajednice da odmah istraže sve dosadašnje zaključke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, kome i kada je vaninstitucionalno data saglasnost za pristup predmetima ratnih zločina.
Udruženje je reagiralo povodom zaključka VSTV-a kojim se Srpskom udruženju za krivičnopravnu teoriju i praksu daje odobrenje da provede istraživanje u sudovima u Bosni i Hercegovini koji su sudili i sude u predmetima ratnih zločina. U prijevodu to znači da bi svi predmeti, čak i oni koji su otvoreni (faza suđenja) mogli završiti u Beogradu, ali i da postoji sprega VSTV-a te pojedinih tužilaca Tužilaštva BiH sa beogradskom centralom.
Na temelju toga postaje jasnije odakle u vodstvu Srbije detalji iz procesa vođenog protiv Nasera Orića koji su mogli biti dostupni samo Tužilaštvu BiH ili istražiteljima SIPA-e.
Sve se to uklapa u nastojanje Srbije, nakon što im je pao slučaj Nasera Orića, da na generalu Dudakoviću demonstriraju kako Bošnjaci nisu bili žrtve, te da Vojska Jugoslavije čije su jedinice boravile na teritoriji RBiH nisu agresorske, kao i da pred tamošnjom javnosti nađu opravdanje za izgubljene teritorije, te veliki broj poginulih u agresiji na BiH.
General Dudaković komandovao je Petim korpusom od novembra 1993. Ovaj korpus branio je bihaćki okrug koji je bio u potpunom okruženju, i vodio je defanzivne operacije protiv daleko nadmoćnijeg agresora.
“Pisci” optužnice protiv Dudakovića ipak su zaboravili jedan bitan detalj, a to je da su u akcijama Oluja i Sana ’95 učestvovali pripadnici Hrvatske vojske, HVO-a i Armije RBiH, protiv Vojske Republike srpske krajine, Vojske RS-a i regularnih jedinica Vojske Jugoslavije.
Haški tribunal je u oslobađajućim presudama generalu Anti Gotovini i drugim hrvatskim generalima naznačio da je Oluja bila legitimna vojna akcija, a s obzirom na to da su Oluja i Sana ’95 bile “jedno” nemoguće je sada u procesu protiv Dudakovića navoditi da je pola ove operacije bilo legitimno, a pola nelegitimno. Inače, kada je Dudaković uhapšen, na prvom ročištu za određivanje pritvora na navode Tužilaštva u vezi s prirodom operacije Sana ’95 reagirao je i advokat odbrane Asim Crnalić.
Advokat se, i u sudnici, a i nakon tog ročišta posebno osvrnuo na jedan dio činjeničnog supstrata, koji se tiče terminologije koju je Tužilaštvo koristilo.
– Nisam sklon miješati politiku, ali nisam sklon ni prešutjeti. Molim vas lijepo, Sanski Most, Ključ, Bosanki Petrovac…te općine nisu osvajane, nego oslobađane! I zamolio bih Tužilaštvo da o tome povede računa – kazao je tada advokat odbrane.
Svi akteri uključeni u odbranu generala Dudakovića i ostalih uvjereni su kako će i on, kao što je to bilo u slučaju Nasera Orića, na kraju biti oslobođen jer se radi o montiranom procesu zasnovanom na lažnim iskazima svjedoka, koji su zauzvrat dobijali ogroman novac i vize za odlazak u treće zemlje.
Za ratne zločine, skupa s Dudakovićem, optuženi su i Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljdedić zvani Šiljo, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Ale Hodžić zvani Pumparica, Edin Domazet, Ejub Koženjić zvani Ejko i Šeširdžija, Ibrahim Nadarević i Said Mujić, piše Faktor.