Piše: Edina LATIF
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić demantirao je da je srbijanska policija učestvovala u jučerašnjim događajima u Banjoj Luci kada su uhapšeni roditelji Davida Dragičevića, nekoliko članova grupe “Pravda za Davida” i opozicioni političari.
On je rekao da je to notorna laž i da svi koji to tvrde su lažovi. Naglasio je da je riječ o unutrašnjoj stvari Bosne i Hercegovine, u šta se Srbija ne miješa.
Samo nekoliko sati prije njega, oglasila se Vučićeva vjerna prethodnica, jedan od njegovih „trbuhozboraca“.
“Pozivam sve da prekinu sa izmišljotinama i sa uvlačenjem policije Srbije u unutrašnje stvari drugih država”, rekao je ministar MUP-a Srbije Nebojša Stefanović.
Prisustvo srbijanske policije u Banja Luci demantirao je kategorično i prvi čovjek MUP-a RS Dragan Lukač, dodavši da je takvo što u javnost proturio čovjek iz Sarajeva i to po zadatku!?
Poznato nekako ovo zvuči, zar ne? Urote, zavjere, svi lažu! Srbija se nikada ne miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine!
I sad bi mi svi trebali povjerovati u Vučićeve, Stefanovićeve i Lukačeve tvrdnje. Zbog čega bi to majka ubijenog Davida lagala da su srbijanski specijalci (Kornjače) stigli u Banja Luku na Trg Krajine? Koji je to njen interes da laže? Zbog čega bi lagao časni čovjek, advokat Ifet Feraget?
Više vjerujem Suzani i Ifetu, i svim drugim koji su kazali da je Vučićeva policija stigla u Banja Luku da pomogne drugu Miletu, nego li predsjedniku susjedne države i njegovom ministru policije. Vjerujem im, jer je Beogradu koji kuburi sa nezdavoljstvom vlastitog naroda, ogroman problem zaustaviti desetine hiljada ljudi koji izlaze na ulice protiveći su Vučićevom „demokratskom“ načinu vladanja. Ne vjerujem, jer je Ivica Dačić prije samo nekoliko dana rekao da je Srbiji važniji bh. entitet Republika Srpska nego Kosovo. Ne vjerujem jer Beograd želi po svaku cijenu destabilizirati državu Bosnu i Hercegovinu.
Ima toga još zašto ne vjerujem.
Zato što je prije samo tri godine taj isti Vučić uz pomoć vrha MUP-a Srbije iscenirao napad na samog sebe u Potočarima.
Samo dan prije ukopa žrtava genocida u Srebrenici, BIA se oglasila kako raspolaže informacijama da će Vučić biti napadnut. I stvarno bi napadnut. I to ni manje, ni više nego od „svojih“.
Bivši pripadnici Odjeljenja za opservacije i dokumentovanje MUP-a Srbije Milan Dumanović i Mladen Trbović, naveli su kako je 19 pripadnika tog odjeljenja, po usmenoj naredbi nadređenih, bez legitimacija i naoružanja, upućeno na tajni zadatak u Potočare 11. jula 2015. godine!!!
Da je Srbija normalna zemlja, ovo bi tada bilo dovoljno da tužilaštvo pokrene istragu protiv odgovornih u policiji – protiv vrha policije koji je naredio takvu nezakonitu akciju na teritoriji druge države. I tada je ministar bio Nebojša Stefanović, a za „dobro odrađen posao“, nagrađen je još jednim ministarskim mandatom.
Zašto ne vjerujem Vučiću, Stefanoviću i Lukaču?
Zato što njihova država i dan danas negira genocid u Srebrenici. Negira učešće Miloševićevog režima i tadašnje Vojske Jugoslavije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Negiraju i tvrde da se nikada nisu miješali u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, zaboravljaju da su bili na Jevrejskom groblju, na Palama…
Negiraju da se miješaju i danas u sve što se događa u BiH, negiraju da povlače konce.
Ne bi me iznenadilo da i na Trgu Krajine, baš kao što je 2015. u Potočarima, bude pronađen mobilni telefon agenta Bezbjednosno-informativne agencije, kojeg je izgubio u metežu. U tom mobitelu pronađen je vrijedan trag u istrazi napada na Vučića, slike i SMS-ovi koji su upućivali da je scenarij napada u Potočarima osmišljen u kabinetu tada premijera, danas predsjednika Srbije.
Možda je neki nespretni Vučićev agent i ovog puta u onoj gužvi dok su tukli narod na Trgu Krajine ispustio mobitel.
Možda su baš u tom mobitelu slike, SMS-ovi i jasne upute kako destabilizovati državu Bosnu i Hercegovinu i stvoriti haos, o čijim posljedicama ne smijem ni da razmišljam, a kamoli da ih „nabacim na papir“.
