Srpski lingvisti i profesori srpskog jezika i književnosti kategorično i oštro se protive namjeri vlasti u sarajevskom kantonu koja sprovođenjem odredbe o jeziku Zakona o osnovnom obrazovanju u ovom kantonu želi da izbriše srpski i nametne “bosanski” jezik kao jedini službeni jezik u BiH.
Jedan od najuglednijih srpskih lingvista Miloš Kovačević smatra da sprovođenje sporne odredbe, kojom vlasti u Sarajevu traže izvođenje nastave isključivo na jednom od tri službena jezika, odnosno “bosanskom”, predstavlja ne samo čin segregacije već otvorenog nametanja unitarne BiH.
– Dosadašnja politika Bošnjaka bila je Bosna sa tri naroda i tri bar simbolička jezika. Sadašnja odredba o jeziku u Zakonu o osnovnom obrazovanju u Kantonu Sarajevu jedan je korak ka ostvarenju bošnjačkog cilja – smatra Kovačević.
Budući da je Kanton Sarajevo gotovo jednonacionalan, objašnjava Kovačević, normalno je da će u više od 95 odsto slučajeva biti upisan termin “bosanski jezik”, jer je to jezik većine.On je pojasnio da se time, zapravo, utire put za “bosanski jezik” kao jezik većine u BiH, napominjući da u tom slučaju treba jasno da se kaže da u RS može biti samo srpski jezik, zato što je u njoj većinsko stanovništvo srpsko.- Ali to za Srbe u BiH nije dobar put iz jednostavnog razloga što status srpskog jezika i ostala dva nazovijezika nije isti i ne može se srpski stavljati u isti koš sa “bosanskim” i hrvatskim jezikom. Ti jezici nemaju lingvističko uporište u identitetu jezika, jer su to simbolički jezici i zato bi njihovo izjednačavanje sa srpskim jezikom značilo da se izjednačavaju kruške i jabuke – rekao je Kovačević.
On objašnjava da bi to značilo da se izjednačava simbolička funkcija jezika koja jednom narodu služi samo da pokaže da na simboličkom planu ima jezik koji upotrebljava na nivou imena, ali ne i na nivou jezika.
– To je, zapravo, put ka Bosni u kojoj će vladati princip – jedan čovjek, jedan glas – gdje će većina odlučivati čak i da bude jedna nacija zasnovana na jednom jeziku – rekao je Kovačević.On je ukazao da je posebna priča o segregaciji djece, pogotovo što bi Sarajevo kao glavni grad BiH trebalo da predstavlja model za multietničku i tronacionalnu BiH.- Pisanje samo “bosanskog jezika” kao većinskog, jer će se bošnjačko stanovništvo opredijeliti za taj naziv, zapravo znači negiranje postojanja Srba i Hrvata, ne samo u sarajevskom kantonu nego na nivou BiH – ocijenio je Kovačević.
Profesor Filološkog fakulteta u Banjaluci Duško Pevulja kaže da se ne čudi odluci ili preporuci kantonalnih vlasti u Sarajevu, jer njena logika proizlazi iz averzije čija energija je bezmjerna.
– U jezičkoj sferi u ovoj nesrećnoj zemlji labavih zakona i rđavih gospodara, što je Andrićeva dijagnoza, sva lingvistička pravila su davno napuštena. Sad je sve postalo stvar slobodnog roditeljskog, da ne kažem sudijskog uvjerenja – kaže Pevulja.
On ipak ističe da ti nasilni pokušaji preimenovanja srpskog jezika idu ka grotesknim razmjerama i besmislenosti, ali koja, u stvari, radi za srpski jezik.
– Mi treba da se držimo istine o svom jeziku i da mudro branimo njegov identitet, jer u normalnom poretku stvari sve radi za srpski jezik. Ja se uvijek više plašim našeg nemara, nego tuđih besmislica – kaže Pevulja za “Glas Srpske”.