Izgleda da je netrpeljivost koju u Našoj stranci gaje spram lika i djela rahmetli Alije Izetbegovića tolika da nisu u stanju ni da mu izgovore ili napišu ime.
Čini se da Naša stranka ne odustaje od vođenja svojevrsnog tihog rata protiv svih simbola pa i samog sjećanja na odbrambeno-oslobodilački rat 1992-1995. Prisjetimo se kako su prije nekoliko godina zastupnici ove stranke u Skupštini Kantona Sarajevo glasali protiv obilježavanja Dana Kantona te zamjerki Sabine Ćudić što se Dan Kantona Sarajevo obilježava “prisjećanjem na ratna dejstva i korištenjem ratnih zastava”, pri čemu je mogla misliti samo na zastave s ljiljanima, kako one RBiH tako i Armije RBiH i njenih formacija. Ćudićka je tada izjavila da “dvadeset godina nakon rata ratna dejstva ne mogu biti centralno mjesto u takvim manifestacijama”, a što je ništa drugo nego zahtjev za protjerivanjem sjećanja na Agresiju iz javnih manifestacija a time i brisanjem iz kolektivne memorije.
Slično je bilo i s Amerom Tikvešom, nekadašnjim stručnim saradnikom za medije i kandidatom Naše stranke za vijećnika u Općinskom vijeću Novo Sarajevo na izborima 2008. godine, a sadašnjim članom Glavnog odbora ove stranke, koji je tvrdio da “agresija na BiH nije pouzdan termin” te da se “karakter rata u BiH ne može još uvijek jednoznačno odrediti”. Tikveša je svojevremeno negirao i antifašistički karakter ratnog rukovodstva RBiH, nazivajući njegovo djelovanje pragmatičnom mimikrijom, pritom izmišljajući nekakvu “islamizaciju” Armije RBiH.
U istom duhu bile su i tvrdnje Nine Kisić, advokatice, ali i članice predsjedništva Naše stranke, koja je svojevremeno, kao advokat odbrane zloglasnog vogošćanskog četničkog vojvode Jove Tintora, izjavila da će dokazati “da nije postojao udruženi zločinački poduhvat”, “da su netačne tvrdnje da je došlo do širokog i sistematičnog napada na nesrpsko stanovništvo Vogošće”, “te da je tu bila prva borbena linija”. Da je u pitanju politička ideologija cijele stranke a ne tek ispadi pojedinaca ponajbolje se može vidjeti na primjeru Tarika Haverića, ideologa Naše stranke i autora (auto)šovinističkog pamfleta “Kritika bosanskog uma” koji za permanentno loše međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini krivi “ideju Alije Izetbegovića o stranačkom predstavljanju naroda”, pod kojom podrazumijeva pravo Bošnjaka na političko organiziranje na nacionalnim osnovama.
Kako Našoj stranci još nije pošlo za rukom da dođe na vlast u takvom kapacitetu koji bi omogućio da se slobodno i neometano bave historijskim revizionizmom i zabrane sve ono što podsjeća časni i plemeniti period odbrane od velikosrpske i velikohrvatske agresije, tako su prisiljeni da ih barem ignoriraju u stranačkim saopćenjima i komunikaciji s javnošću.
Upravo to su uradili i Predrag Kojević, predsjednik Naše stranke i Irma Baralija, potpredsjednica ove stranke, i to tako što su Trg državnosti – Alija Izetbegović u Konjicu revizionistički preimenovali samo u Trg državnosti izbacivši ime prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Izgleda da je netrpeljivost koju u Našoj stranci gaje spram lika i djela Alije Izetbegovića tolika da nisu u stanju ni da mu napišu ime. Naravno, nije riječ tek o običnoj netrpeljivosti, već i postojanju promišljene namjere odvajanja samog pojma državnosti, u kontekstu Bosne i Hercegovine, od imena Alije Izetbegovića, mada je upravo državnost Bosne i Hercegovine jedna od glavnih Izetbegovićevih zasluga i tekovina.
Nije riječ o slučajnosti, nije u pitanju lapsus, ne radi se o incidentu, već o političkoj ideologiji i platformi na osnovu koje Naša stranka djeluje od kada je i formirana. Toga trebaju biti svjesni svi građani Konjica, ali i ostalih većinski bošnjačkih sredina u kojima Naša stranka ovih dana započinje političku kampanju kako bi došla na vlast. Danas izostavljaju ime Alije Izetbegovića u svojim saopćenjima, sutra će ga brisati iz dokumenata i skidati sa zidova ulica. I neće na tome stati.
Piše: Mustafa Drnišlić (Stav)