Piše: Nedžad AHATOVIĆ
Nije to ni bilo tako davno, u decembru prošle godine, kada je član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, gospodin Dragan Čović uputio pismo u ime Predsjedništva BiH u vezi sa aspiracijama BiH o ulasku u punopravno članstvo NATO-a. U tom pismu doslovce su pokopani svi mogući argumenti za kredibilnost Bosne i Hercegovine kao partnera u pregovorima sa NATO-om. Naime, gospodin Čović je kao samoproglašeni promicatelj „europskih“ vrijednosti tada u ulozi „predsjedatelja“ Predsjedništva BiH, baš kao i nešto ranije Predsjednica R. Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović posebice apostrofirao ubraznu i masovnu radikalizaciju Bošnjaka muslimana koji sve više potpadaju pod uticaj radikalnih islamskih grupa čiji se članovi u BiH vraćaju sa sirijskog ratišta.
Da je ova konstatacija vrlo maliciozna i da nema nikakvu argumentaciju najbolje znaju Bošnjaci muslimani, no kao što mi u Bosni imamo običaj reći „krivu Drinu niko ne ispravi“.
Upravo u vrijeme kada je uvaženi predsjedatelj Predsjedništva BiH, razumije se u svoje lično ime, upozoravao najveće svjetske i ekonomske sile na masovnu islamsku radikalizaciju u BiH, u tom trenutku, 18 mjeseci iz BiH nije bilo novih odlazaka na strana ratišta niti je u tom kontekstu bilo masovnih povrataka. Dakle, šta je bio cilj tog pisma upućenog od strane gospodina Čovića?
Cilj je naravno bio da se protivno „uuropskoj“ pravnoj stečevini u Bosni i Hercegovini pored dvije glasačke kutije za dva entiteta uvede i treća glasačka kutija, ne za hrvatski narod na svojim većinskim područjima radi ravnopravnosti sa ostalima kako to promovira HNS i HDZ BiH, već ekskluzivno i samo za HDZ BiH. Pošto mu je trebao pristanak bošnjačkog političkog establišmenta za takvo što, Čović je na sebi svojstven način pribjegao svakoj vrsti političkih pritisaka i politike vrlo niskih udarca i za vrlo kratko vrijeme se od najvećeg „promicatelja“ članstva BiH u EU i NATO-u pretvorio u najvećeg kočničara tog procesa. Na taj način je htio da svojim bošnjačkim kolegama kaže da bez pristanka Hrvata, odnosno HDZ BiH se neće ništa pozitivno desiti u BiH.
Istovremeno ojačao je svoje političke i privatne veze sa iredentom u RS koju predvodi njihov glavni baja Milorad Dodik, preko kojeg je doveo ruske investitore u Aluminijski kombinat u Mostaru. Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine nije reagiralo na ove insinuacije gospodina Čovića koje su jednim potezom potkopale višegodišnji trud i rad ljudi koji tamo vrijedno i naporno rade da u nemogućim uslovima stignu i osvoje vrlo zahtjevne NATO standarde. Nažalost gospođa Marina Pendeš, ministrica odbrane BiH nije našla za shodno da u saradnji sa svojim kolegom ministrom sigurnosti Draganom Mektićem zajedno na press konferenciji demantiraju izjave predsjednice Kitarović i predsjedatelja Čovića i odbrane mukotrpan rad i integritet institucija države BiH. Ne, ona je to stranački vrlo disciplinirao odbila, a to je uradio samo ministar Mektić na sebi svojstven osebujan način.
U 2017. godini prema izvještaju o izvršenju budžeta Ministarstva odbrane BiH, za putne troškove je utrošeno 2.818.343 KM od čega je 100.000 KM NATO refundirao MO BiH. Propraćeno je preko 100 aktivnosti koje je NATO sprovodio u okviru Partnerstva za mir i Individualnog partnerskog programa, ali na samitu NATO-a koji će se održati 11. i 12. jula u Briselu, Bosna i Hercegovina opet neće biti pozvana u MAP, a poziv za članstvo u NATO-u će po svemu sudeći dobiti Makedonija. To je rezultat potrošenih skoro 3 miliona KM budžetskih sredstava samo u prošloj godini, što ni nakon punih 8 godina čekanja nije rezultiralo pozivom BiH za MAP. Naravno, podrazumijeva se da će gospođa Pendeš sutra sa svojom nacionalno izbalansiranom svitom biti prisutna na samitu NATO-a u Briselu. Samo se pitam sa kojim rezultatom i troškovima. Za sada koliko vidim nikakvim.
Inače, interesantno je istaći da je Individualni partnerski program za BiH sporan Vladi entiteta RS-a koja traži zaustavljanje tog programa saradnje sa NATO-om. Ni na tu inicijativu Vlade RS ministrica Pendeš nema konkretan odgovor, vjerojatno čeka stav Glavnog stana HDZ BiH i Vijeća HNS-a, odnosno svog stranačkog šefa Dragana Čovića. Ako hrvatska reprezentacija u Rusiji prođe u finale svjetskog nogometnog prvenstva, što je i moja intimna želja, na taj zvaničan stav Ministarstva odbrane BiH, po ovom pitanju ćemo još sačekati, jer će gospodin Čović biti zauzet zdušnim bodrenjem „Vatrenih“ u Moskvi. Gospođa Pendeš sa druge strane nije ovlaštena da daje mišljenje pa ni ono stručno od strane Ministarstva odbrane BiH prije nego li ono prođe kontrolne instance Bože Ljubića i Dragana Čovića. A ne bi me začudilo da ukoliko Hrvatska prođe u finale Svjetskog nogometnog prvenstva da i gospođu Pendeš vidimo u kockastom dresu na tribinama stadiona Lužnjiki u Moskvi, razumije se u tzv. polu privatnom aranžmanu kako kliče „Zovi samo zovi….“
Ali, šta možemo svakako je sezona godišnjih odmora pa MAP može malo i sačekati bez obzira što entitet RS u opremanje policije u ovom mandatnom periodu ulaže desetine miliona KM u nabavku novog oružja i opreme. Od toga je preče zajedno sa predsjednicom R. Hrvatske Kolindom Grabar Kitarović posjetiti svlačionicu reprezentacije Hrvatske i od srca čestitati fudbalerima susjedne nam zemlje. Da ne bude zabune ti momci jedini i zaslužuju svaku hvalu i čestitke na svemu do sada pokazanom na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.