Bošnjacki povratnici u mjesto Kotorsko kod Doboja već više od dvije decenije suočeni su s velikom diskriminacijom i kršenjem ljudskih prava.
Svoja plodna poljoprivredna zemljišta ne mogu koristiti, jer su Općina Doboj i institucije bosanskohercegovačkog entiteta RS nelegalno dodijelile koncesije poduzećima da eksploatiraju njihovu zemlju.
S obzirom na to da je poljoprivreda jedini izvor primanja za malobrojne bošnjačke porodice u Kotorskom, te zbog nemogućnosti da vrate svoju otetu zemlju, oni su se odlučili na pokretanje tužbe pred Europskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Pojedini mediji u bh. entitetu RS nedavno su pogrešno prenijeli informaciju da je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, na čijem čelu je Semiha Borovac, podnijelo tužbu protiv BiH zbog kršenja ljudskih prava.
Mediji u RS-u tako navode, da je došlo do izvjesnog nonsensa, jer je BiH prvi put tužila samu sebe, dodavši da je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u tu svrhu angažiralo advokata Nedima Ademovića i da mu je iz budžeta isplaćeno 3.000 KM.
Advokat Nedim Ademović je za Radiosarajevo.ba izjavio da je ova informacija potpuno netačna, i da su njega angažirale 22 oštećene bošnjačke porodice, a ne Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
“Oni su mi dali punomoć i u njihovo ime sam pokrenuo postupak protiv države Bosne i Hercegovine. Prema tome, nisu tačne informacije da je država BiH tužila samu sebe”, napomenuo je Ademović.
Prema njegovim riječima, postupak pred Europskom sudom za ljudska prava u Strazburu pokrenut je 2016. godine, a iste godine je i okončan.
“Žao mi je što je povod interesiranja javnosti za povratnike u Kotorsko upravo ovaj, a njihova istinska teška bitka, koju vode još od njihovog povratka u Kotorsko. Svi znaju da u Kotorskom izbjeglice i raseljene osobe nisu mogli vratiti svoja poljoprivredna, veoma plodna zemljišta, od kojih su živjeli. Oni su zatekli ta zemljišta uzurpirana od privrednih subjekata i koncesija koja su dodjeljivala Općina Doboj i Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu RS-a, tako da ovaj postupak pred Europskom sudom za ljudska prava samo epilog jedne veoma duge i tragične priče”, ispričao je naš sagovornik.
Podvukao je da mu je žao što javne institucije i oni koji sada u RS-uo tome javljaju, nisu se javljali poslije rata u Kotorsko da vide šta se tamo dešava.
“Taj postupak pred Europskim sudom za ljudska prava je možda samo jedna, posljednja epizoda tužne priče. Europski sud je još 2016. godine proglasio ovakvu aplikaciju neprihvatljivom i žao mi je što finansiranje i finansijska podrška državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice rezultat interesiranja za povratnike, a ne njihov problem kao takav”, rekao je Ademović.
Napomenuo je da je ta priča sada zatvorena, jer je Europski sud za ljudska prava zadnja instanca i protiv njegove odluke ne postoji pravni lijek.
“Da li će se pokretati daljni postupci radi zaštite, a prema mojim informacijama ta zemlja je i dalje nezakonito uzurpirana, to je pitanje koje treba postaviti nadležim institucijama u RS-u. Institucije u RS-u moraju slikovito objasniti šta se to s njima dešava i kakva je mogućnost da ljudi u Kotorskom uopće ostanu na svojim prijeratnim adresama, s obzirom na to da su oni sada fizički onemogućeni da se bave poljoprivredom, a to je bio njihov jedini izvor primanja”, upozorava Ademović.