Stručni naziv Diogenov sindrom odnosi se na ljude koji imaju potrebu skupljati stvari. U tom porivu pretjeruju, pa domove pretvaraju u odlagališta otpada.
Više od tri miliona Britanaca može se nazvati “hoarderima”, tj. sakupljačima. Bolest je službeno priznala Nacionalna zdravstvena služba 2013. godine, a kažu kako prvi simptomi uključuju anksioznost i tajnovitost oko stanovanja i doma, piše Daily Mail.
Tijekom adolescencije Cherry Lodge nikad nije pozivala prijatelje. Prije bi umrla nego otkrila zastrašujuću istinu: stubište su blokirali metalni okviri starih kreveta, a dvorište su ukrašavali hrđavi kuhinjski bojleri. Gomile neotvorenih pisama od kojih su neka pristigla prije više desetljeća te hrpe starih novina dominirali su dnevnim boravkom. Kupaonicu nije mogla rabiti jer je njezin otac Bert ondje držao kolekciju komada drva. Foto: Dreamstime – Još kao dijete znala sam da nešto nije u redu. Tata je sve čuvao i spremao s namjerom da to jednog dana popravi i iskoristi. Problem je što se nikad ničega nije htio riješiti, prisjetila se Cherry (55). Situacija je kulminirala kad joj je 2009. godine preminula majka Ruth. Cherry je odlučila pomoći ocu dovesti kuću u red.
– Vrt je bio stravičan, a u neke se sobe jednostavno nije moglo ući. Čuvao je pisma osiguravatelja iz 1950., kao i novine iz tog doba. Nije bio sretan kad sam rekla da ću to sve očistiti, a posebno se uzrujao kad je shvatio da planiram baciti većinu smeća. Tad sam uvidjela ozbiljnost njegova problema, prisjetila se.
Kazala je kako u to doba nije postojala službena dijagnoza koja bi objasnila čudno i neuobičajeno ponašanje njezina oca. On je u međuvremenu također preminuo, a Cherry vjeruje kako je bolovao od psihijatrijskog poremećaja, tzv. hoardinga. Naravno da se svi ljudi teško razdvajaju od omiljenih predmeta koji nas podsjećaju na neka ljepša vremena. No ako takvu povezanost sa stvarima prati i uznemirenost zbog pomisli da ćete nešto baciti te pretjerano skupljanje predmeta bez obzira na njihovu vrijednost, možda imate problem.
Svakodnevno život postaje pretežak zbog količine nagomilanih stvari. U sobe se ne može ući, a ljudi s tim problemom nerijetko osjećaju sram zbog svog stanja te se boje zatražiti pomoć. Zbog tegoba svog oca Cherry je osnovala organizaciju Rainbow Red koja pomaže stotinama obitelji kako bi na vrijeme uočili sakupljački poremećaj kod svojih najbližih.
Zatražite pomoć ako:
1. Teško vam je prestati akumulirati predmete kod kuće
2. Imate mnogo stvari koje vam onemogućuju normalno korištenje životnog prostora
3. Potrgani predmeti predstavljaju sigurnosni rizik, no svejedno ih čuvate
4. Osjećate se zabrinuto i anksiozno od same pomisli na promjenu
5. Imate prijatelje ili članove obitelji koji su vam rekli da će sami uzeti stvari u svoje ruke i očistiti vam kuću
6. Nesigurni ste oko toga na koji ćete način popraviti stvari
7. Tajnoviti ste oko životnih uvjeta
Nikad ne forsirajte pospremanje
Stručnjaci ističu da se oduprete napasti da prisilno krenete pospremati i čistiti. – Prisiljeno čišćenje kod pacijenta može izazvati osjećaj kao da mu je netko otkinuo udove ili kao da su izgubili dio sebe. Traumatično je i može ih natjerati u još dublju izolaciju, upozorila je Linda. Cherry se nada da će svojom listom pomoći ljudima da prepoznaju tegobe i shvate da im treba ozbiljna medicinska pomoć. No kod većine s umjerenim sakupljačkim ponašanjem treba ići polagano.