Preživjeli logoraši i članovi njihovih porodica danas su u Batkoviću kod Bijeljine obilježili 26. godišnjicu formiranja zloglasnog logora Batković. Nakon učenja Fatihe i minute šutnje za ubijene u logoru, preživjeli su se nerado prisjetili tortura i svakodnevnih mučenja, javlja Anadolija.
Koncentracioni logor Batković bio je jedan od najvećih logora u Bosni i Hercegovini. Formiran je 1. aprila 1992. godine od strane Jugoslovenske narodne armije (JNA), a kroz njega je prošlo više od 4.000 logoraša iz cijele države. Ubijeno je najmanje 80 zarobljenika, a na desetine njih je fizički i seksualno zlostavljano. Logor je zatvoren krajem januara 1996. godine.
Nedim Mustačević iz Tuzle je sa nepunih 20 godina zarobljen i doveden u logor Batković, gdje je bio dva i po mjeseca, poslije čega je još sedam mjeseci proveo u Doboju. Iz logora je izašao 5. aprila 1993. godine, a dok je bio zarobljen u Batkoviću, mučitelja Gligora Begovića molio je da ga ubije i da ga više ne zlostavlja.
”Jedan sam od ljudi koji su najviše propatili u logoru. Dobio sam nadimak Zelena beretka. Slomljena mi je ruka, nos, tri pršljena u kičmi, četiri rebra, zubi su izbijeni, glava izrazbijana… Bio sam sakrivan od Crvenog krsta zajedno sa još desetak logoraša koji su odvođeni. Gore je bila farma goveda i tu smo sakrivani”, naveo je Mustačević.
Sud Bosne i Hercegovine je zločinca Begovića prije dvije godine osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina zbog zločina počinjenih protiv civilnog stanovništva u logoru u Batkoviću. Osim njega, osuđen je još i Bošnjak Fikret Smajlović zvani Piklić, koji je uz Begovića prednjačio u mučenjima.
Mehmed Đezić, predsjednik Udruženja logoraša iz Janje ističe da niko od rukovodilaca logora nije kažnjen. U Okružnom sudu u Bijeljini, navodi Đezić, suđenje Đoki Pajiću i drugima traje godinama, a sve bi se, smatra naš sagovornik, moglo davno završiti da je bilo volje i profesionalnosti.
”Kada dođete u sudnicu i svjedočite, onaj koji bi trebao tj. tužilac da radi u korist žrtve, on ispituje svjedoka na sve moguće načine, tako da vam djeluje kao da brani optužene, a ne da ih tuži. Prisustvovao sam i imao sam takav osjećaj kao da sam ja optužen”, ističe Đezić.
Proteklih godina preživjeli logoraši suočavali su se sa brojnim neprijatnostima nakon što su tužili Republiku Srpsku za pretrpljene torture. Tužbe logoraša nisu uvažavane, a donošene su presude u kojima se zahtijevalo da moraju platiti sudske i troškove pravobranioca.
”Unazad 15-ak dana Ustavni sud BiH donio je stav i rješenje kojim se u narednom periodu obustavlja plaćanje troškova suda, troškova pravobranioca u predmetima pojedinačnih tužbi logoraša za naknadu nematerijalne štete. To je svakako nešto što ohrabruje sve žrtve i trebalo se desiti još prije tri godine kada smo ukazivali na stav i presudu Evropskog suda za ljudska prava”, ističe Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH dodajući da će se uložiti napori da se izvrši povrat sredstava za sve osobe koje su platile troškove suda i pravobranioca a koji su, pokazalo se, neustavni.