Obilježena 27. godišnjica formiranja logora: Trnopolje se ne smije zaboraviti

24
Foto:AA

Na mjestu nekadašnjeg logora “Trnopolje” danas se okupilo nekoliko stotina bivših logoraša i mještana, kako bi obilježili 27. godišnjicu stradanja stanovnika ovog kraja u proteklom ratu.

Skup su organizovali Regionalni savez udruženja logoraša regije Banjaluka i Udruženje logoraša Kozarac i Prijedor. Kroz logor je prošlo oko 30.000 zatvorenika, mada Haški tribunal barata podacima i brojkama od 23.000 osoba, uglavnom žena i djece. Ni ove godine bivši logor nije dobio spomen-obilježje, javlja Anadolija.

“Ratne strahote se ne zaboravljaju”, poručuje preživjeli logoraš Eniz Bešić.

Preživjeli logoraš koji je sa suprugom i dva sina završio u logoru “Trnopolje” kaže da su sjećanja itekako živa, a da su posebno ispitivali tada sve koji su se prezivali Bešić, Jakupović i Mujkanović.

“Lomili su nam kosti, mene su nemilosrdno tukli, sastavljali su spiskove za likvidaciju. Strašno je bilo. Nakon izlaska iz logora otisao sam u Norvešku, kad sam dočekao penziju supruga i ja smo se vratili kući. Djeca su nam tamo ostala. Jedan od onih koji su me najviše tukli je bježao 20 godina i na kraju je prepoznat i uhapšen u Americi i sad je u zatvoru u Atlanti. Pravda je spora, ali dostižna, ali sjećanja su bolna i ne daj Bože da iko ikad to više doživi”, ističe Bešić.

“Ako si bio musliman, u to vrijeme si bio niko i ništa”, sjeća se mještanka Trnopolja.

Rasma iz Trnopolja kaže da i danas ima noćne more kada se prisjeti logoraških dana. Govori da su sjećanja još živa i veoma bolna te da nekad po cijeli dan sjedi i plače.

“Sin mi je završio u logoru ‘Keraterm’, ja u ‘Trnopolju’, gdje sam ostala do rasformiranja logora 1992. godine. Mene lično nisu mnogo maltretirali, ali sam gledala kako su žene i curice odvodili u neke prostorije i silovali. Premlaćivani su ljudi, a sin mi je izišao iz logora sa 49 kilograma, ali hvala Bogu izašao je živ. I danas sjedem i isplačem se, jer mnogo članova familije sam izgubila. U to vrijeme ako si bio musliman nisi bio ni čovjek, bio si niko i ništa. Strašno vrijeme i mislim da svi to nosimo u sebi i nismo više isti i nikad nećemo ni biti”, kaže mještanka Trnopolja.

Predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine Jasmin Mešković kaže da pravda još uvijek nije zadovoljena i neće biti dokle god ne budu odgovarali svi oni koji su oformili logor “Trnopolje” i 657 logora u BiH te dokle god se ne počne pričati o ljudima. On je ponovio da svako mjesto stradanja treba dobiti spomen-obilježje.

“Moramo i mi imati drugi pristup prema žrtvama, prema ubijenim, prema nestalim. To nisu brojke, to su ljudi, sinovi, majke, žene, kćerke, braća, sestre. Ko šta radi danas u Bosni i Hercegovini da istina bude vidljiva i prepoznatljiva na cijelom prostoru BiH”, rekao je Mešković.

On je naveo da Savez udruženja logoraša BiH traži jedinstven pristup prema memoralizaciji svih mjesta koje svjedoči o logorima i teškim vremenima koje su ljudi preživjeli.

“Tortura, patnje i mučenja su sigurno bila gora nego u Drugom svjetskom ratu, stoga se zalažemo da sva ta mjesta budu obilježena na adekvatan način”, naveo je Mešković.

Još uvijek se traga za posmrtnim ostacima oko 500 ubijenih Prijedorčana i logoraša.

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banjaluka, je kazao da se danas obilježava 27. godišnjica od formiranja logora “Trnopolje”, kroz koji je prošlo oko 30.000 osoba nesrpske nacionalnosti.

“Još uvijek nije tačno utvrđen broj logoraša koji su stradali u ovom logoru, ali se zna da je 200 logoraša odvedeno na Korićanske stijene i ubijeno, mada su se ubistva dešavala i u samom logoru, kao i silovanja i ubistva žena i djevojčica. Još uvijek se traga za kostima oko 500 ubijenih Prijedorčana i značajnog broja logoraša ovog logora”, rekao je Duratović.

Logor “Trnopolje” je po nalogu tadašnjeg Kriznog štaba otvoren maja 1992. godine, a zatvoren početkom zime iste godine. Prema podacima kojima raspolaže Udruženje logoraša Prijedor kroz logor je prošlo više od 30.000 ljudi, a prema presudama Haškog tribunala je navedeno da je ovaj logor bio namijenjen prvenstveno za žene i djecu, gdje su prema presudama istog žene i djeca preživjeli velike torture i mučenja.

Logor se nalazio u blizini željezničke stanice u Kozarcu, a otkriven je 5. avgusta 1992. godine, zahvaljujući britanskim reporterima koji su napravili snimke izgladnjelih logoraša iza žice. Iz njega je 21. avgusta odvedeno oko 200 logoraša, koji su kako je kasnije utvrđeno ubijeni na lokalitetu Korićanske stijene.