Oboljeli od karcinoma: Nije dovoljno biti živ, mi hoćemo kvalitetan život

115

Četrdeset devet posto oboljelih u našoj zemlji od karcinoma pate od limfedema, neželjenog efekta medicinskih terapijskih intervencija koji narušava kvalitet života ovih pacijenata.To je i bio osnovni razlog što je Renesansa,udruženje koje okuplja oboljele i liječene od karcinoma, prije svega od karcinoma dojke, danas održalo susret s novinarima, prezentujući probleme s kojima se godinama suočavaju njihovi članovi, piše Oslobođenje.

“Mi smo dugo vremena upozoravale na probleme s lijekovima, a to ćemo i ubuduće činiti, ali ove godine, uoči 4. februara, Međunarodnog dana borbe protiv karcinoma, odlučili smo se da skrenemo pažnju na limfedem”, rekla je Senka Fejzović, v.d. predsjednica Udruženja.

“Jer, nije dovoljno biti živ, mi želimo kvalitetan život”, kazala je Fejzović, naglasivši da aktuelni protokol onkoloških pacijenata u KS ne podrazumijeva liječenje limfedema, otoka koji nastaje usljed nakupljanja limfne tečnosti u međućelijskom prostoru potkožnog msnog tkiva.

“Limfedem se ne može izliječiti, ali se može naučiti kako ga umanjiti, kako živiti sa njim”, rekla je dr. Belma Kalajdžisalihović, i sama pacijentica, napomenuvši da u cijeloj BiH postoji samo jedan Centar za limfedem, a i on nema dovoljno osoblja, pa je suvišno govoriti koliko može poslužiti svrsi.

“Ja sam bila prije tri godine, trebalo je da dođem nakon pola godine, a došla sam tek ovih dana, jer sam postala urgentan slučaj”, rekla je ova doktorica-pacijentica, a novinarima su istaknuti i problemi oko nabavke potrebnih kompresivnih materijala.

Ti materijali se sada ne nalaze na spisku onih do kojih je moguće doći preko ZZOFBiH, a toliko su skupi da ih rijetko koji pacijent sam sebi može nabaviti, rečeno je ovom prigodom.

Dr. Edina Stević se prisutnima obratila u ime Zilhe Ademaj, ministrice zdravstva KS, objasnivši da će najkasnije za tri mjeseca biti završena revidirana uredba o medicinskim sredstvima, zahvaljujući kojoj bi navedeni problemi onkoloških pacijenata mogli bili riješeni.

Bilo je prijatno danas slušati optimističnu priču pacijenta Memsuda Huseinovića, iza kojeg je, od 2007. godine, 16 operacija, 280 kemoterapija, 180 zračenja, i koji, ističe, nijednog trenutka nije klonuo duhom.

Njegov vedri nastup je donio osmijeh na lica prisutnih, ali ni to nije moglo zasjeniti istinu: da se u BiH još ni ne zna koliko uopće ima onkoloških pacijenata. Da im se ne pruža elementarna pomoć kako bi nastavili, nakon operacije, koliko-toliko normalan život, (recimo, da im se pruži psihoška pomoć). Da u našoj sredini još postoji stigma oko bolesti i bolesnika.

Zato i danas neke pacijentice nisu izašle pred novinare, jer su im u njihovim porodicama to im zabranili. Zbog stida.

Ne sumnjamo, međutim, da neki nisu govorili ni zbog bijesa, jer, u državi u kojoj se mnogi toliko razbacuju bogatstvom velika je sramota da neke osobe ne mogu sebi ni kupiti kompresivni zavoj, koji košta pola njihove penzije, piše Oslobođenje.

A, kakvi dani dolaze, trebat će dati cijelu penziju.