Poštovane obitelji šehida, dragi stanovnici Ahmića, cijenjeni gosti, danas smo ovdje da obilježimo 26. obljetnicu velikog zločina u Ahmićima i da se još jednom dostojanstveno i s tugom prisjetimo 116 nevinih žrtava, ubijenih u krvavom i suludom pohodu zločinaca.
Na današnji dan su pripadnici HVO-a, predvođeni presuđenim ratnim zločincem Dariјom Kordićem, počinili najteži zločin nad civilnim stanovništvom tijekom sukoba Armije RBiH i HVO-a.
Pomračeni zločinački um tijekom masakra u Ahmićima pokazao je najmračniju stranu koju neko ljudsko biće može pokazati, ako se uopće čovjekom može nazvati onaj tko je spreman da ubije tromjesečnu bebu, dječaka od četiri godine, da zapali majku zajedno sa četvero njezine djece, da ubija žene i starce.
Žrtve ćemo pamtiti zauvijek, to je naša obveza i dužnost. Istodobno, moramo voditi računa i o obiteljima, preživjelim stanovnicima Ahmića. Njima smo dužni osigurati miran i dostojanstven život, ali istinu i pravdu.
Za zločine u Ahmićima osuđeno je šest zločinaca. Dobili su ukupno 95 godina zatvora. Ni po godinu za svaku žrtvu!
Zločine nije počinilo samo šest ljudi, to je svakome jasno. Pravda za stanovnike Ahmića neće nastupiti dok i posljednji zločinac ne bude izveden pred lice pravde. I danas, ovdje u Ahmićima, ponavljamo zavjet da se nećemo okaniti dok se to ne desi.
Inicirao sam da se u okviru Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, koji djeluje već više od dvije decenije, osnuje poseban centar čiji će cilj biti da dokumentira svaki pojedinačni i masovni zločin, da ga prijavljuje nadležnim pravosudnim institucijama i da nakon toga prati šta se događa sa svakim od tih predmeta.
Taj centar će uskoro zaživjeti, a njegov zadatak, uz ovo što sam već naveo, bit će i da se suprotstavi, zajedno sa svima nama, pokušajima da se izjednače žrtva i agresor, da se promijeni karakter rata u BiH. U tome, nažalost, nečasnu ulogu ima i dio pravosuđa u našoj zemlji.
Svjedočimo tome da se zbog zločina pojedinaca vrši pravosudni progon časnih branitelja BiH, naših generala, a sve s ciljem da se stvori virtualni udruženi zločinački poduhvat koji bi se pripisao Armiji RBiH. Za pojedinačne, manje teške zločine, koje su počinili pripadnici Armije RBiH, izriču se drakonske kazne, skoro kao za masovne zločine agresorskih vojski.
Istodobno, pred domaćim pravosuđem za planski i organizirano počinjene zločine, za masovna ubistva, progone, uništavanja cijelih naselja, četverogodišnju brutalnu opsadu Sarajeva, zločine u Prijedoru i diljem Krajine, zločine u Goraždu i ostatku Podrinja, i druge zločine diljem BiH, ne odgovara gotovo niko.
Pokušavaju predstaviti da smo svi bili isti. Nismo bili isti.
Zločini koje su činili agresori su bili planski i organizirani i iza njih je bila politička odluka i cijeli sustav.
Bilo je zločina koje su počinili i neodgovorni pripadnici Armije RBiH, ali to su bili pojedinačni slučajevi koje smo mi i u najtežim uvjetima agresije nastojali kazniti.
Danas je i obljetnica zločina nad hrvatskim civilima u Trusini i s tugom ćemo se prisjetiti i tih žrtava.
Dakle, nismo ni danas isti, jer mi nemamo ništa protiv da svako ko je počinio zločin odgovara. Samo tako – istinom i pravdom – možemo uspješno raditi na vraćanju povjerenja među narodima u BiH.
Istina i pravda su dvije riječi jako važne za uspješnu obnovu povjerenja. Svi se moraju suočiti s tim, kako naši susjedi koji su izvršili agresiju, tako i mi unutar Bosne i Hercegovine. Našoj zemlji i svim njenim dobronamjernim ljudima je potrebna samo istina o onome što se ovdje dešavalo za vrijeme agresije. Ništa ni manje, niti više od toga. Svi mi dobro znamo šta je ovdje bilo i minimum oko čega se svi moramo okupiti je istina koju su utvrdili međunarodni sudovi i to Međunarodni sud pravde u Haagu i Krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Tamo je utvrđeno da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija i da su počinjeni masovni zločini i genocid od strane agresorskih snaga. Presuđena su dva udružena zločinačka poduhvata. Jedan iz Beograda i jedan iz Zagreba.
Nažalost, s jedne strane nam se odgovara negiranjem presuda međunarodnih sudova, negiranjem sudski potvrđenog genocida, slavljenje i nagrađivanje zločinaca, davanja imena studentskim domovima po pravosnažno presuđenim zločincima.
S druge strane, također imamo negiranje haške presude o udruženom zločinačkom poduhvatu čelnika tzv Herceg-Bosne, ali i da se presuđeni zločinac, odgovoran za masakr u Ahmićima, u organizaciji Crkve i Zagrebačkog sveučilišta dovodi da drži predavanje studentima. To su užasne poruke koje se šalju obiteljima žrtava, svima nama, ali i cijelom civiliziranom svijetu.
Ipak, ohrabrujuća je poruka mladih ljudi i dijela javnosti u Hrvatskoj koji su se usprotivili glorificiranju ratnog zločinca. Takav odnos ulijeva nadu u mogućnost da će prevladati civilizacijske vrijednosti koje osuđuju zločin i staju u zaštitu žrtava. Očekujemo da takav odnos bezrezervno počnu promovirati političke, vjerske i intelektualne elite Hrvata, i u BiH i u Hrvatskoj.
Živimo zajedno, dijelimo životni prostor, upućeni smo jedni na druge i to je jedini put za obnovu povjerenja i izgradnju zajedničke budućnosti u našoj domovini Bosni i Hercegovini.
To je naša obveza prema budućim generacijama.