Harry Miller, bh. akademik i profesor Odsjeka za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, preminuo je 17. decembra u 80. godini.
Komemoracija profesoru Milleru održana je danas. Akademija nauka i umjetnosti BiH je objavila da je smrću profesora Millera akademska zajednica u našoj domovini izgubila velikog naučnika, profesora i humanistu.
Profesor Miller je rođen u Chicagu 1939. godine, a umro je i sahranjen u Sarajevu.
Emotivno i dostojanstveno svoje oproštajno sjećanje na profesora Millera napisao je njegov student Nedim Sladić:
“Profesor Harry Miller je predavao na 12 univerziteta širom svijeta, među kojima su dva u BiH: Prirodno-matematski fakultet (PMF) i Internacionalni univerzitet u Sarajevu (IUS). Ugledni je član svjetskih naučnih zajednica. Osoba koja je napisala 86 naučnih radova za 80 godina svog života.
Čovjek čiji su radovi objavljivani u mnogim prestižnim naučnim listovima, osoba koju su mnogi ljudi diljem svijeta referencirali. On je osoba koju je svaka ljudska instanca na IUS-u voljela i poštovala – počevši od profesora preko studenata.
Osoba zbog koje je snimljen čak i film. Rijetko se to dešava u akademskim zajednicama da nekoga svi vole bez izuzetka, ali on je bio očiti primjer da je ipak ova okurenca moguća.
Teško pada činjenica kada jedan član ove bosanske akademske zajednice napusti naše društvo. A još teže pada kad shvatiš da gubiš svog profesora kojeg si cijenio i poštovao. Iako mi je kratko vremena predavao, pamtim ga po izrazito vedroj i dobroćudnoj naravi, popraćena zdravim humorom koju cijela ova porodica posjeduje.
Kada bih dobio samo jednu riječ sada da ga opišem, bila bi to ‘unikatan’. Iz više razloga.
Nevjerovatan je to sklop, determinističan i snažan, kako mentalno tako i psihički, spojen sa genijalnošću koja je sposobna da na najjednostavniji način prenese znanje studentima na najinteresantniji, ali i najefikasniji način zbog čega smo svi poštovali i pozdravljali ovaj način predavanja.
Činjenica da je ostao u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata sa svojom suprugom pokazuje koliko je on volio ovu zemlju i ove ljude, čak i u onim najtežim ratnim strahotama koje su ovoj zemlji krajem devedesetih godina 20. stoljeća donijele psihički teror, stagnaciju države i raseljenje društva.
Rizikovao je svoj život i ispostavilo se da je to bila njegova najispravnija odluka. Uistinu bio je heroj, borac, istinski zaljubljenik svega bosanskog, čak je i bosanski lagano učio i dobro se sjećam bilo je trenutaka kada je znao sa nama studentima na pauzama pričati na bosanskom jeziku. Tu smo mu svi davali bonus bodove i pluseve s kojim je kupio s razlogom našu pažnju.
Interesantna je činjenica da kada god je bio ispred hola A zgrade, čitav sprat se okupi blizu njega i nema ko ga nešto ne upita. Eto toliko smo voljeli ovog čovjeka”, zabilježio je njegov student Nedim Sladić.
Profesor Harry Miller je čovjek koji je oko sebe širio i dijelio samo ono najbolje i najplemenitije.
Amerikanac Harry Miler je zbog ljubavi svog života došao i ostao u Bosni četiri decenije. One godine, kada je Nil Armstrong otkrio mjesec, profesor Miler je otkrio Bosnu, odnosno Sarajevo.
Priča Harrya i Naze Tanović Miller počela je davne 1963. godine na čikaškom univerzitetu gdje su iz različitih dijelova svijeta stigli da studiraju matematiku. Sreli su se, zaljubili i ubrzo vjenčali: „Mi smo bili na trećem stepenu u Čikagu, Ilinoj institut tehnologije. To je to. I ona je bila jedina cura u tom razredu na trećem stepenu – 15 studenata, 14 momaka i ona! A prvi dan profesorica rekla: ’Hajde ti, curo, na tablu da pišeš ovo.“ A mi momci – uuu, vidi cura, o mašala, mašala. I ja, kao najhrabriji, dva dana kasnije sam joj se javio na telefon, dobio broj preko neke veze, i kažem: ’Ja sam Harry Miller, ja čudno izgledam, u drugom redu na našem kursu.’ Ona bila jako brza, kaže: ’Oni svi momci su malo čudni tamo, koji si ti?’ Kako Englezi kažu: the rest is history – ostalo je istorija.“ Nakon završetka studija odlučili su da život nastave u Bosni. U Čikagu se rodila njihova prva kćerka Lejla, a godinu dana nakon dolaska u Bosnu svijet je ugledala i Alica. Danas su obje profesori u Sarajevu i u Americi. Predaju, naravno, matematiku. Rat je Harrya i Nazu zatekao kao profesore na Prirodno-matematičkom fakultetu. Profesor Miller odlučio je poslušati želju svoje žene i prve ratne mjesece provesti u Sarajevu: „Mi smo imali pravo u maju, jedan NATO-ov avion je išao i oni su nam javili da možemo ići. Kaže Naza: ’Nema govora, mi moramo braniti Sarajevo.’ Ja rekoh: ’OK, ja imam 55 godina, ako umrem nije strašno. Ali Alica ima 21. Ako oni dođu s brda, uzmu je, to će biti strašno. Ona mora ići na avion.’ Ona je otišla, mi smo ostali i bili ovdje šest mjeseci, najtežih šest mjeseci u ratu, i puno smo radili. Onda smo otišli.“ Nakon rata vratili su se ponovo u Bosnu. Velika ljubav profesora Harrya Millera, Naza, umire 2001. godine. Od nje je, kaže, naučio da bude bolji čovjek i bolji naučnik. „Ja sam naučio od moje žene da se više bavim naukom. Ona je uvijek rekla: ’Ti si inteligentan ali lijen.’ Sad nisam lijen, radim punom parom. Naza je napravila ovaj časopis „Sarajevo generalmatematics“. To je bio drugi naziv prije rata. ’To je’, ona je rekla, ’treće dijete. Ovo su prvo dvoje, Alica i Lejla, ovo je treće.’ Sad sam izgubio Nazu, koju ja vidim kroz prozor, ovdje na Grlića brdu. Ali još je tu”, reko je svojevremeno veliki naučnik za Radio Slobodna Evropa. „Moja poruka za Bosnu, Bosance i sve ljude koji žive ovdje i u bivšoj Jugoslaviji. Ima jedan iskaz u Šekspira, velikog Šekspira: There is a tide in the affair of man. Ima neki tok u historiji čovječanstva, ima vrijeme kad čovjek je rođen, kad raste, kad se razboli, kad stvara, kad ratuje, kad umre. Sad je vrlo teško vrijeme i bilo je teško dugo za Bosnu – i biće još teških dana. Ali ima nada i strpljenje da čekamo. Ova djeca koju smo snimili dole, ona će vidjeti tu novu Bosnu. Ja neću, ali znam da će doći.“