Medicinski fakultet UNSA uputio je otvoreno pismo povodom intervjua rektora Rifata Šrkijelja , objavljenog u “Oslobođenju” 27. decembra. Pismo prenosimo u cjelosti.
Nije prošla ni cijela sedmica, i eto opet rektora Škrijelja u Oslobođenju. Nije ni čudo, nedavno su ga proglasili ‘usamljenim borcem za očuvanje hrama nauke i znanja’. Ovo više nije univerzitet, nego nekakva video igra. Treba usamljenom borcu dati podršku, ali treba biti i pažljiv kad mu se daje riječ: kad je dobije, ne pušta. Stalno govori, mnogo govori i pri tome ne govori ništa drugo nego neistine, seoska naklapanja lovačke priče.
Uvijek prvo malo nahvali samog sebe i svoju usamljenu borbu, a onda se prihvati Medicinskog fakulteta. Radilo bi se o gotovo patološkoj opsjednutosti Škrijelja i Oslobođenja Medicinskim fakultetom, da se u stvari ne radi o dimnoj zavjesi potrebnoj za skretanje pažnje od važnih stvari na Univerzitetu. Da nas nema, usamljeni borac se ne bi imao protiv čega boriti. Mi smo izazvali i erupciju Etne, a sumnjivi smo i oko zemljotresa. Nema zakona koje nismo prekršili, vjerovatno čak i onaj o slatkovodnom ribarstvu. Ne znamo kako, ali rektor zna: najpametniji je i inače se bavi ribama.
U skoro svakoj rečenici koju je rekao Oslobođenju, Škrijelj je manje ili više, nekad čak i previše zaobišao istinu. Nabrojaćemo redom:
- ‘Medicinski fakultet je jedan od starijih fakulteta univerziteta u Sarajevu‘. Nije ‘jedan od starijih’ nego najstariji. Stariji od Univerziteta. Mi smo osnovali Univerzitet, a ne Univerzitet nas.
- ‘Fakultetu je izrečeno 35,000 KM kazni’. Ni blizu. Nismo platili ni petinu toga. Znamo mi da je 35,000 veliki broj, teško je to sabrati, pogriješi se, i to debelo, čak za pet puta, ali rektor je ipak rektor, trebao bi znati brojati. Usput, koliko je ono kazni platio Prirodno-matematski fakultet dok mu je Škrijelj u nekoliko mandata bio dekan?
- ‘Studente nisu doveli na uručenje diploma’. Diplome se ne uručuju studentima, nego diplomantima, koji su završili fakultet i ne zavise od više od njega, pa ih nije moguće voditi na uručenje kao djecu iz vrtića. Diplomanti nisu htjeli doći na uručenje diploma, jer im je u svojoj mudrosti Škrijelj promijenio Hipokratovu zakletvu koja se polaže već 2,500 godina svuda u svijetu i čiji tekst uređuje Svjetska medicinska asocijacija. Naši diplomanti su se odbili razlikovati od svojih kolega na ostalim univerzitetima u svijetu i odbili su polagati neku novu zakletvu koja nikome ništa ne znači osim Škrijelju. Upozoravali smo na to već prošle godine, a ove godine smo na vrijeme podnijeli pismenu predstavku Senatu. Nažalost, Senatom predsjedava Škrijelj. Odbio je staviti našu molbu na dnevni red, i odbio nam je dati riječ da je objasnimo. Studij medicine je stariji od Škrijelja, on ima svoja pravila i svoje posebnosti, i mi ćemo se za njih boriti do kraja. S druge strane, u čemu je bio problem da ljekari polože svoju zakletvu? To traje manje od pet minuta.
Predložićemo da se uvede titula Hipokrat Dva, i da je dobije Škrijelj. Zaslužio je. Niko osim njega u 2,500 godina nije uočio nedostatke u zakletvi i tako brzo i uspješno ih otklonio.
- ‘Razlog podrške Čavaljugi od Vijeća je nezakonito povećanje plaća’. Škrijelj očigledno smatra da su članovi našeg Vijeća licemjerna i lako kvarljiva roba, a i da su glupi, jer im uvrede ispostavlja izokola. Neće oni to prepoznati. A ‘nezakonito’ povećanje plaća? Medicinski fakultet je zasebna ustanova. Dobije svoj dio iz budžeta, kao i drugi fakulteti, i nakon toga naplati svoje ostale naučne, zdravstvene i obrazovne usluge, sve po zakonu. Naši nastavnici radi i do 3 puta više nego kolege s nekih drugih fakulteta. Nismo u gubitku (naprotiv!), uredno plaćamo sve obaveze, sami plaćamo sve svoje troškove, ne dobijamo nikakva dodatna sredstva iz budžeta, izdvajamo sredstva za Univerzitet i sami, po zakonu, donosimo odluke o visini plaća. Zna to dobro Škrijelj. Međutim, on je izgleda ponosan što asistenti na drugim fakultetima imaju plaću kao konobari, 800 maraka (čast konobarima, i oni svakako zaslužuju više) i što on nije baš ništa učinio da se to promijeni. Pitajte Sindikat Univerziteta. Naravno da mu smeta što su kod nas asistenti bolje plaćeni, jer se time razotkriva njegov nerad i potpuna nesposobnost. Usamljeni borac ne poduzima ništa kako bi im omogućio da ostanu u ovoj državi, ali bi volio da se to sakrije. Naravno da hoće naš dodatno zarađeni novac uzeti sebi, jer bi iz njega mogao platiti asistente po drugim fakultetima možda čak i 900 maraka mjesečno, i obilaziti medije da se pohvali.
A možda ne bi bilo loše da se osvrne na troškove po drugim fakultetima. Mi trošimo 3 puta manje novca na kancelarijski materijal od 3 puta manjih fakulteta, i sasvim normalno radimo. Možda i tu ima mogućnosti da se uštedi i omoguće bolje plaće? Naravno da ima, ali treba raditi, a ne neprestano pričati lovačke priče po novinama.
Škrijelj dalje priča kako je finansijski plan ‘probijen‘ (glupost) i da o tome ‘nisu imali odluku odluke organa upravljanja‘. O čemu? O navodnom probijanju finansijskog plana?
- ‘Njihova priča o nekom otcjepljenju je potpuno neozbiljna, nepotrebna i nezakonita. Zašto? Zato što ti koji sada sjede u Vijeću Medicine nisu napravili taj fakultet, nisu ga formirali, a veliki broj njih nije svjestan gdje je.’ Nisu svjesni gdje su? Šta su – maloumni, senilni? Ili, još gore, nisu svjesni da su u Škrijeljovom kazamatu, gdje se svako razmišljanje kažnjava? Ko je rektor koji kolegama kaže da ‘nisu svjesni gdje su’? Rifat Škrijelj.
Naravno da sadašnji članovi Vijeća nisu napravili ni formirali fakultet. Napravljen je i formiran 1946. Niko od nas nije bio ni rođen, čak ni Škrijelj. Još jednom: nije Univerzitet formirao Medicinski fakultet, nego obratno. Tada smo ušli u ovaj univerzitet, sutra ćemo u drugi. Šta je u namjeri da se formira Medicinski univerzitet nezakonito? Čita li Škrijelj ikakve zakone, čak i onaj o visokom obrazovanju? Trebao bi, poučno je.
S druge strane, u čemu je problem ako se osnuje Medicinski univerzitet? Većina medicinskih fakulteta u svijetu tako funkcioniše. Vrlo blizu, u Banjaluci, je proces osnivanja Medicinskog univerziteta pred završetkom. Međutim, ima više problema po Škrijelja: prvi, on ne bi vladao njime; drugi, ne bi se mogao hvaliti da je Univerzitet za njegove vladavine skočio na međunarodnoj rang-listi, jer je za taj skok ubjedljivo najviše zaslužan baš Medicinski fakultet, i treći i najvažniji, ne bi bilo moguće rasturiti sadašnji javni Medicinski fakultet i otvoriti mjesto za privatni, što je i namjera i što je u pozadini svega što se sada dešava.
- ‘To je Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu i kao takav je upisan u sudu.’ Medicinski fakultet je zasebna javna ustanova, sa matičnim brojem 65-05-0225-09 i jedinstvenim identifikacijskim brojem 4200109670000. Službeni naziv Medicinskog fakulteta, pod kojim je registrovan i upisan na sudu, je Medicinski fakultet u Sarajevu. Kako je moguće da Škrijelj ni to ne zna?
- ‘Skupština KS-a je najveće zakonodavno tijelo i ona jedina može donijeti odluku o reorganizaciji Univerziteta, ali i tada bi prvo morala mijenjati Zakon o visokom obrazovanju.’ Koje članove Zakona bi trebalo mijenjati? Zar već ne postoji cijeli odjeljak B ‘Postupak osnivanja, statusne promjene, transformacija, reorganizacija i prestanak rada visokoškolske ustanove’? Sve piše u zakonu, ali se Škrijelju odredbe ne sviđaju, pa kao i da ne piše.
Dalje, mi nikad nismo ni rekli da ćemo se ‘odcijepiti’, pa nas Škrijelj ne mora upozoravati da taj termin ne postoji u zakonu. Postoje, međutim, termini ‘osnivanje visokoškolske ustanove’ i ‘statusne promjene’. Mi ispunjavamo apsolutno sve uslove da osnujemo novi univerzitet – ako uspijemo osnivaču, tj. kantonu Sarajevo dokazati opravdanost. Dakle, osnovaćemo novi, bolji i jeftiniji univerzitet, u vlasništvu kantona Sarajevo, i onda se, po logici stvari, izdvojiti iz postojećeg univerziteta. I da, mi se itekako ‘pitamo’ u procesu osnivanja. Ne pita se Škrijelj. Njega nema u dijelu zakona koji se na to odnosi.
- ‘To je jedini fakultet sa kojeg sam ja dobio izvještaj u kojem piše da osoba ispunjava uslove za redovnog profesora, “ali predlažemo da se ne izabere”. Da pamet čovjeku stane.’ Prvo, ne šalje se izvještaj Škrijelju, nego Senatu. Znamo mi da on misli da je Škrijelj jednako Senat jednako Univerzitet, ali eto, mi ne mislimo tako. Drugo, u tom izvještaju piše da ‘osoba’ ispunjava uslove osim etičkih. Stvarno da čovjeku pamet stane, etički razlozi u obrazovanju. Svašta. Ili je možda Škrijelj ljut jer se radilo o njegovoj ljubimici, za čiju smjenu s mjesta dekana lani, kad je to tražio cijeli Medicinski fakultet, ‘nije bio nadležan’. Sad je naglo postao nadležan. Tad je izjavio – postoje snimci – da je ‘za suspenziju dekana potrebna pravosnažna presuda za krivično djelo sa zatvorskom kaznom dužom od 6 mjeseci’. Sad najednom ne treba ni krivično djelo ni presuda, može i ‘onako’.
Usput, ako se Škrijelju nije dopao prijedlog našeg Vijeća da se ‘osoba’ ipak ne izabere u više zvanje, što ga nije vratio na ponovno odlučivanje, kako kažu zakon i procedura, nego je natjerao Senat da direktno donese odluku? Nisu baš sve odredbe za njega važne ni potrebne, vidjećete kasnije.
- ‘Taj fakultet svojim primjerom treba da pokaže da mu je čovjekov život najbitniji, a oni su svojim ponašanjem prema nekim ljudima pokušali uništiti i te ljude i njihov život.’ Šta je Škrijelj, neprestanim lažima svakome ko ga je voljan slušati, uradio našem dekanu, prof. dr Semri Čavaljugi? Je li on barem malo svjestan kakva je njena naučna, stručna i ljudska reputacija, a kakva je njegova? Ili on može blatiti i nazivati kriminalcima, nezakonito smjenjivati ljude i pokušavati im uništiti ugled i život, jer ne radi na ‘tom fakultetu’? I otkud njemu, stručnjaku za populaciju smuđeva u Jablaničkom jezeru, potreba i pravo da nama popuje o važnosti ljudskog života, za koju se mi borimo svakog minuta?
- ”Govorim o prof. Gavrankapetanoviću i još nekim ljudima. Sakrivaju se (Medicinski fakultet se po Škrijuelju sakriva, ne neki ljudi) iza federalnog Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Nisu ni UO ni Senat UNSA tražili da se krši taj zakon, već da bude zagarantovana jednakopravnost na Medicinskom fakultetu, jer ima tamo još profesora koji rade na fakultetu, ali ne i na Kliničkom centru.’ Sad se, dakle, skrivamo iza zakona. Danonoćno, prema Škrijelju, kršimo druge zakone, a iza Zakona o zdravstvenoj zaštiti se skrivamo, tj. poštujemo ga. To je inače, nebitan zakon, misli Škrijelj, nije važno šta tamo piše. A piše da je nastava iz kliničkih predmeta zdravstvena djelatnost i da će federalna zdravstvena inspekcija zabraniti na šest mjeseci rad zdravstvene ustanove (u ovom slučaju, Kliničkog centra), ako tamo pristupi pacijentu neko ko nije ljekar u toj ustanovi. Ne traže Škrijelj i Upravni odbor da mi kršimo zakon, nego samo da vratimo Gavrankapetanovića u radni odnos (onih pola sata dnevno) i da nekako nađemo rupu u federalnom zakonu. Ne mora on valjda pristupati pacijentima u Kliničkom centru, iako u zakonu piše da mora. Može i na ulici. Može on predavati hirurgiju i bez pacijenata. Šta je nas briga, kažu Upravni odbor i Škrijelj. Nećemo mi kršiti zakon, vi ćete, a mi ćemo mahati diskriminacijom ako ga ne prekršite. Usput, misle oni, za nas je politički i medijski dobro da ga vratite.
A ‘tamo’, tj. kod nas, stvarno ima profesora koji ne rade u Kliničkom centru. Predaju porodičnu medicinu, i rade u Domu zdravlja Sarajevo, sve po zakonu.
Da bismo svi znali kako mi ‘kršimo zakon’ i ‘vršimo diskriminaciju’ pokazaćemo vam primjer. Vanredni profesor se bira na period od 6 godina. Po isteku tog perioda, mora se raspisati konkurs, na koji se profesor mora javiti i u konkursnoj proceduri pokazati da je u prethodnih 6 godina napisao i uradio sve što je potrebno da zadrži zvanje i radno mjesto vanrednog profesora – inače gubi radno mjesto. Takav je zakon. Ove godine, jednom od naših vanrednih profesora je istekao period od 6 godina, pa smo na vrijeme i kako treba objavili konkurs. On se nije javio na taj konkurs. Time je propustio priliku za ponovni izbor i za radno mjesto. Konkurs je bio vrlo zakonit i vrlo javan, a svi asistenti i nastavnici su dobro upoznati sa procesom, jer više puta u karijeri učestvuju u njemu. Kad je taj profesor ostao bez radnog mjesta, ohrabren ranijim odlukama Upravnog odbora, žalio se. Ne znamo na šta. Upravni odbor je donio odluku da i njega treba ‘vratiti’ na posao i prijetio nam sankcijama ako to ne uradimo. Toliko o našoj ‘diskriminaciji’ i o ‘zakonitom radu’.
- ‘Ako su podnijeli krivičnu prijavu protiv mene, to je za mene dobro. Po tome bi svi kriminalci, kad ih država liši slobode, tužili državu’. Vidjećemo je li baš dobro za njega. Znamo mi da se Škrijelj smatra jednakim samo državi, skoro kao Luj XIV, pa mu izleti odgovarajuća metafora. Tako se ponaša i unutar i van Univerziteta.
- ‘Ona (Semra Čavaljuga) je vjerovala da se može raditi protuzakonito i da se bude dekan’. Pozivamo Škrijelja da konačno pomene neku konkretnu nezakonitost. Do sada je trubio o Ismetu Gavrankapetanoviću i povećanju plate. Ono prvo je na sudu, a drugo je smiješno. I šta još? Nastavi li ovako, dostavićemo javnosti njegovo obrazloženje iz odluke o suspenziji prof. dr Semre Čavaljuge, kao i njen odgovor. Bude li javnosti smiješno, sam je kriv.
Usput, Škrijelj izgleda misli da je moguće i dozvoljeno optuživati nekoga za kriminal i koješta drugo tek onako i bez posljedica. Brzo ćemo ga uvjeriti da nije tako, i moraće sudu obrazložiti sve što je rekao. A sud nije Oslobođenje.
- ‘Najcrnji oblik manipulacije je bio pokušaj da se studenti uvedu u proces da pišu pismo protiv svog rektora’. Čega se pametan stidi, time se Škrijelj ponosi – pisali studenti pismo protiv rektora. Eno studenata, pitajte njih šta tamo piše i zašto, po mogućnosti kad se uspiju osloboditi najcrnje manipulacije. A ni nama nije lako: treba manipulisati i to stalno i najcrnje sa 290 zaposlenih i 970 studenata.
- ‘Ponudio sam NNV-u Medicine da ja i prorektori dođemo na Vijeće, da razjasnimo sva pitanja i izađemo sa zajedničkim saopštenjem. Ponuda čeka mjesecima’. Nakon što nas je mjesecima blatio, nazivao glupima i izmanipulisanima, nakon što je stalno i bez razloga odbacivao naše odluke i prijedloge, nakon što nam nije davao riječ na organima Univerziteta, nakon što je okolo širio glas kako će oteti i podijeliti novac Medicinskog fakulteta, nakon što je kršio zakon i samovoljno određivao ko će biti dekan Medicinskog fakulteta a ko neće? Čita li on odluke našeg Vijeća, od kojih jedna kaže da ga ne smatramo svojim rektorom i da ćemo pokrenuti postupak njegove smjene? Kad smo uporno šutili na njegove ničim izazvane svakodnevne tirade u medijima protiv Medicinskog fakulteta, nastojeći sve nesporazume riješiti u ,,kući”, zašto tada nije pristajao da razgovaramo, nego je to tražio tek kad smo podnijeli krivičnu prijavu protiv njega i tužili ga sudu?
- ‘Oni su htjeli da razgovaramo u užim grupama. Ja sa grupama neću da razgovaram. Za mene postoje institucije’. Osim što je ova izjava besmislena, ona pokazuje kako radi rektor. Tražio je, maloprije reče Škrijelj, da on i prorektori razgovaraju s Vijećem. Kad mi želimo doći njemu i razgovarati, mi smo grupa, i ne postojimo za njega. Kad se on hoće obratiti vijeću, on nije grupa. On je institucija.
- ‘Taj proces (istragu o kupovini ispita) je Medicinski fakultet pokušao zataškati, da su određeni uposlenici privođeni, da je jedan profesor zvanično bio u pritvoru. Medicina me nikad nije službeno obavijestila o čemu se radi’. S kojeg je fakulteta pritvoreni profesor? S Medicinskog ili možda ipak s Prirodno-matematskog, na kojem je Škrijelj do juče bio dekan, i gdje se i danas ne smiju nakašljati bez njegove dozvole? Što nije sam sebe obavijestio? Sigurno je i kupoprodaja ispita počela tačno onda kad je Škrijelj izabran za rektora, a ne prije, dok je bio dekan?
Naravno da ‘Oslobođenje’ nije pitalo svog ‘usamljenog borca’ baš ništa o tome šta je ‘usamljeni borac’ učinio za Univerzitet otkako je postao rektor i dokle je došao proces integracije Univerziteta. Odgovor na prvo pitanje je: ništa, osim što je enormno povećao vlastitu prepoznatljivost u javnosti. Odgovor na drugo pitanje je: klizav teren. Neće ga o banalnoj integraciji univerziteta pitati snishodljivi mediji. Sudbina 28,000 studenata i 2,900 zaposlenih i nije neka tema za razgovor sa usamljenim borcem za očuvanje hrama nauke i znanja. A ‘usamljeni borac’ je svojeručno i potpuno, neradom i neznanjem, upropastio integraciju Univerziteta u Sarajevu. Ni jedan jedini rok, koji je njemu lično određen zakonima o odlukama o integraciji nije poštovao. Baš nijedan. Sa usvajanjem Statuta je kasnio samo 13 mjeseci, i u tome je došao najbliže roku. O ostalim pitanjima uposlenici i studenti ne znaju baš ništa. A trebalo bi pripojiti 30 (slovima: trideset) članica Univerziteta koji su sada samostalne javne ustanove, što mora završiti sud, ali je potrebno pripremiti gomile dokumenata; trebalo bi pripremiti i potpisati 2,900 ugovora o radu; trebalo bi donijeti pravilnike i odluke o svemu i svačemu, počevši od pravilnika o radu, jer postojeći pokriva samo Rektorat; trebalo bi planirati i primjeniti zamršeni finansijski sistem; trebalo bi pripremiti i potpisati ugovore o prenosu obaveza i potraživanja sa 30 članica na Univerzitet; trebalo bi i pogledati zakon kojim se reguliše likvidacija, spajanje i pripajanje. Da ne nabrajamo dalje, mogli bismo još sat vremena.
Ništa od toga do sada nismo vidjeli. Rektor je, istina, baš nekako u vrijeme napora da se smanji i zaustavi zapošljavanje u javnom sektoru dramatično povećao broj zaposlenih u Rektoratu. I svi oni nisu još ništa uradili. A onda se bavio promocijom svoje ličnosti, pronalaskom prave političke opcije za svoju budućnost (jer mu SDA naglo više ne odgovara) i utvrđivanjem je li Medicinski fakultet kriv za erupciju Etne, ili možda i za probleme u finansijskom izvještaju Univerziteta, koji je sakrio.
Nisu ga pitali ništa ni o javnom pismu grupe od 30 profesora sa raznih fakulteta, od kojih nijedan nije sa Medicinskog fakulteta, u kome su iznešene ozbiljne optužbe na njegov račun, i kojima je, takođe, javno prijetio.
Nisu ga, naravno, pitali, ni zašto je Medicinski fakultet opet privremeno izabrao iste ljude da ga vode, iako su oni, kako kaže Škrijelj, kriminalci. Zavedeni, manipulisani, pod pritiskom, pod hipnozom ili prosto glupi? Mislimo da bi Škrijelj prihvatio sve ponuđene odgovore.