Otvoreno pismo premijeru Forti, ministrima, direktorici KCUS-a, direktoru JU Domovi zdravlja KS

Preporučujemo

Autor: Aida Hrnjić

Premijeru Vlade Kantona Sarajevo Edinu Forti
Svim ministrima u Vladi Kantona Sarajevo
Direktorici KCUS-a Sebiji Izetbegović
Direktoru JU Domovi zdravlja Kantona Sarajevo Fuadu Husiću
Direktoru Centra za govornu i slušnu rehabilitaciju KS Naimu Salkiću

- -

Majka sam djeteta s autizmom i taj nam je autizam izokrenuo život uzduž i poprijeko, naglavačke i naopako, pa opet okret za 360 stepeni, pa sve tako godinama. Od svega što prolazimo, najgora je činjenica da svi ti okreti koje trpimo kao porodica izazivaju neviđene G-sile kao da smo piloti nekog F borbenog aviona, istrenirani za let u svemir i nazad, na način da se uvijek moramo dočekati na noge, s padobranom ili bez. Sve to nikako nije jer dijete ima autizam, mi smo to davno prihvatili, sve je to jer živimo u grotlu (ne)civilizacije zvanom Bosna i Hercegovina i to njenom glavnom gradu Sarajevu!

Borba s bh. vjetrenjačama

Kad sam već kao svjesna prihvatila autizam kao dio svog djeteta, osnažila sebe i svoju porodicu marljivim radom, nadasve strpljivim pristupom krenula sam u izazov da to napravim i za druge roditelje i krenula u borbu s vjetrenjačom bh. društva u ostvarivanju prava za djecu s poteškoćama u razvoju.

U saradnji s lokalnom zajednicom, otvorio se Centar za podršku porodicama i djeci i tu sam kao voditelj NVO spoznala sav besmisao društva u kom živimo. Koliko je to društvo odmaknuto od suštine, najbolje svjedoči niz poruka, molbi, vapaja roditelja da im se pomogne, da se pomogne njihovoj djeci. Osim njihovih vapaja stižu stalne upute iz zvaničnih kantonalnih institucija – KCUS-a, Domova zdravlja KS, Centra za govornu i slušnu rehabilitaciju i drugih inih „respektabilnih“ organizacija baš na taj jedan mali NVO.

Neprofitabilan sektor, kao i svaki drugi, ovisan o projektima, donacijama, milosti i nemilosti dobrih ljudi, odjedanput je zadužen kako pomoći svoj toj djeci. Njih 124 tačno, s dnevnim prilivom najmanje jednog djeteta. Svi očajni, svi u potrebi, svima treba logoped, psiholog, podrška, opservacija, hitno reagovanje.

- -

Pokušavali smo objasniti svim vladama do sada šta je realna potreba, šta je realno stanje, pisali im, molili, objašnjavali, obrazlagali kako je jedini mogući i ispravan način multisektorski pristup Vlade, interresorno rješavanje svih segmenata problema u kojima se nalaze djeca, ali avaj, sve vlade do sada, uključujući i ovu najnoviju, slijedile su jedan te isti obrazac gdje se štite institucije, institucionalni budžeti, nikako djeca, još manje njihovi roditelji, najmanje porodice kao građani.

Podsjetit ću, Skupština Kantona Sarajevo je početkom 2019. godine donijela odluku o povećanju budžeta za obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju u iznosu od 1,8 miliona maraka, ali do dana današnjeg napretka u tom segmentu nema. Ima samo vijest da je sav novac prebačen Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade KS (toliko o multisektorskom), a da je više od pola miliona iz te namjene prebačeno Centru “Vladimir Nazor” jer je nevladina organizacija koja radi na obrazovanju naše djece (ranu i vrtićku intervenciju) smještena pod njihov krov. Na to sve, naravno, “Vladimir Nazor” kao institucija ima i svoj godišnji budžet kao i uplate od nas roditelja koje na godišnjem nivou iznose 240.000 KM!

Nesnosno odugovlačenje

Za sada se zna da će još toliko i više biti opet prebačeno Centru “Vladimir Nazor”, a neki manji iznos novca će biti dodijeljen drugim NVO-ima po pozivu za projekte kojeg još nema, a, izvjesno je, neće ga ubrzo ni biti. Uskoro će peti mjesec tekuće godine, pa dok se poziv raspiše, ljudi apliciraju, formira komisija, istekne rok za žalbe – eto nas na kraju augusta mjeseca u najboljem slučaju. Onda će vjerovatno svi dobiti neki sitan novac u odnosu na ono šta rade.

Meni kao majci i voditelju NVO organizacije ne pada na pamet da se „upecam“ na namjeru Vlade KS kako se trebam utrkivati s drugim NVO-ima, niti učestvovati u „bacanju koske za glođanje“, jer istina je jedna. Svi ti NVO-i, kao i onaj koji vodim, zapravo rade posao koji trebaju raditi gore pobrojane institucije, a ne rade ga. Neće ga ni raditi, jer davno smo ustanovili da je njihov budžet već zagarantovan, radili ili ne.

Prije nekoliko mjeseci poslali smo pisma roditelja Vladi Kantona Sarajevo, lično sam ih predala u ruke premijeru Vlade, Edinu Forti, uz molbu da ih njegova služba umnoži i proslijedi svim ministrima i zastupnicima u SKS-u, koja su bila i javno objavljivana, a koja su bolna i gorka svjedočenja roditelja o tome šta doživljavaju i preživljavaju sa svojom djecom u svim tim institucijama. Neka od svjedočenja su toliko potresna da zdrav razum pojmiti ne može. Neka nikada ni neće biti puštena u javnost jer su roditelji prestravljeni, zaplašeni i ne znaju se iznijeti s besmislom koji ih okružuje. A bilo ih je da se krv u žilama ledi. Od davanja sedativa djeci bez pristanka roditelja do modrica i plača, te potpunog povlačenja djeteta u sebe.

Sve ovo gledam evo mjesecima, godinama, i mučna mi je pomisao i na same riječi institucija, direktor, ministar, premijer ili šta god. Mučna mi je pomisao na to koliko su nam krvi i znoja uzeli kažnjavajući nas jer ne znaju elementarne stvari o nama. Tabuizirajući djecu i njihove roditelje. Mi, ko biva, hoćemo nešto što je van zakona ili standarda. Oni, ko biva, imaju institucije i njihov je posao štititi interese institucija i budžeta. E pa, dragi moji, vaš je posao prevashodno štititi ljude, građane, u ovom slučaju našu djecu, i mi građani vas sve skupa skupo plaćamo za to.

Šta kaže logoped?

Direktorice KCUS-a, vaš logoped na DIP-u kaže da nema uslove napisati nalaz djetetu jer ono plače i ne sarađuje. Toliko o njegovom znanju i diplomi. Ne znam kako ga plaćate, ali platu nije zaradio! Usput budi rečeno, kad god sam otišla potražiti ga, vrata njegovog radnog kabineta su bila zaključana. Pitamo se gdje onda on radi ako nema slobodnih termina. Također, direktorice, već više od godinu dana ne mogu odvesti dijete neuropedijatru jer opet nema termina. Psiholog nas je također zaboravio, pa smo prvi dio retestiranja uradili u oktobru prošle godine, a za drugi dio nikada nismo pozvani. Psihologinja se ni ne javlja na telefon. Također, nisam mogla odvesti dijete ni zubaru jer ambulanta za djecu s poteškoćama nije radila duži period pa smo morali ići u Mostar. Zbog svega navedenog, izazvali ste nam ogromnu štetu i igrali se s njegovim životom.

Direktore JU Dom zdravlja KS, od Vas je tražen podatak o tome koliko imate zaposlenih logopeda na KS i vi ste zastupnici Danijeli Pejčinović Krstić odgovorili da imate zaposlenog jednog logopeda i da ne znate broj djece na KS koji bi imali potrebu za logopedom. Ne znam kako je moguće da vodite tako ozbiljnu ustanovu a da pritom ne pratite svjetske trendove i istraživanja. Oni kažu da se u svijetu rađa 10-15% stanovništva s nekim vidom poremećaja ili invaliditeta, pa ni naša zemlja nije izuzetak. Čak, zbog rata, loše socijalne slike, siromaštva, taj broj je i nešto veći, pa samo čistom logikom lako možete doći do podatka da u Sarajevu trenutno imamo oko 5.000 djece s poteškoćama. Većina njih usljed poteškoća imaju i onu s govorno-jezičkim poremećajem, pa jedan logoped na sve to je čisto bezumlje i razvlačenje pameti ljudi koji vas plaćaju.

Direktor/ice Centra za govornu i slušnu rehabilitaciju, vi kao institucija imate svoj godišnji budžet iz kojeg plaćate najmanje pet logopeda, a ipak nama u NVO šaljete djecu jer vam je „mrsko“ raditi s težim poremećajima. Dislalije i tepanja nisu tako grozni kao autizam ili cerebralna paraliza, što bi se mučili s ovolikim brojem djece.

Direktore ZZO, dok vi akumulirate novac na računu Zavoda, sa KCUS-a se daju preporuke roditelju čije dijete ima spinalnu mišićnu atrofiju da se obrati nevladinoj udruzi u drugoj državi (konkretno Hrvatskoj) za daljnju pomoć, a ni lijekovi za opstanak mu nisu na listi.

Na kraju, premijeru Forto, Vlado KS, svi zastupnici u SKS-u, jeste li ovo namijenili za svu tu djecu, je li to posao za koji ste plaćeni? Ostaviti preko 5.000 porodica na cjedilu jer je vama to zakon i institucija!? Nema još uvijek registra za djecu s poteškoćama u razvoju, bezbroj izgovora se uvijek nalazi. Kako je samo brzo urađen registar za uposlenike javnih institucija. Politika je čudna stvar kod nas: čim je od političkog interesa, može sve; ovo valjda nije. Mi smo van poimanja politike i svi vi gore navedeni nemate ni plana ni strategije šta napraviti za ovu djecu danas, odmah, sutra, o budućim godinama da i ne govorimo.

Sve skupa liči na nastavak poznatog horor filma pod kraj 90-ih, pa se isti sada zove „Znam kolika ti je plata“. Znamo mi svi i bez registra da su se mnogi obogatili preko noći, instantno. Čim su ušli u politiku ili na direktorska mjesta.

U prilogu vam svima kao dokaz dostavljam kopije nekoliko poruka kojima jedan mali NVO zasipaju očajni i uznemireni roditelji, zajedno sa zvaničnim odgovorom na pitanje zastupnice SKS-a Pejčinović-Krstić uz preporuku da svoje uhljebljene kadrove plaćate po učinku, po broju sati provedenih u direktnom radu sa djetetom i po zaslugama. Da one koji rade vaš posao platite taman onoliko koliko rade. To je, podsjetit ću vas sve zajedno, naš novac, prikupljen iz poreza i nameta kojeg plaćamo mi građani, mi roditelji ove djece. Prestanite se igrati bogova sa sudbinama onih o kojima ništa ne znate! To su naša djeca i vaša je obaveza iznaći adekvatna rješenja bez zaobilaženja suštine i bez toga da štitite one koji ne rade, propali su u svojoj truhlosti jer im je to omogućeno.

Najnovije

SBiH traži ostavke Uka, Katice i Okerića: Jedan šuti, drugi se bavi statistikom, treći skida čepove

Kantonalno vijeće Stranke za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo oglasilo se povodom sigurnosne situacije u glavnom gradu BiH te su...