Ovako je mladi matematičar pogodio 20 od 21 Oscara

105

 Da je riječ o briljantnom naučniku Hollywood Reporter uočio je još 2015., kad je ovaj diplomirao na Harvardu Velikoj većini bila je vijest da je Oscara za najbolji film osvojio “Oblik vode”, bilo je tu i onih koji su imali šta primijetiti zašto je “Koko” osvojio Oscara za najbolji crtić, a ne “Loving Vincent”.

U opštoj gužvi oko 90. po redu dodjele prestižne nagrade zablistao je i apsolutni trijumf 25-godišnjeg matematičara i statističara Bena Zauzmera koji je ove godine pogodio 20 od 21 dobitnika koliko je javno objavio uoči proglašenja.

On je pažnju javnosti privlačio i protekle tri godine, kao genijalac čija su se predviđanja pokazala tačnima u 75 posto slučajeva. Ove godine, međutim, Zauzmer je sa svojim računalnim modelom briljirao.

U tri kategorije nije htio predviđati rekavši da “nema dovoljno podataka”. Bila je riječ o kratkim filmovima. Veliku većinu je ipak prognozirao i bio skoro sto posto uspješan, jedino što je pogriješio bila je kategorija dokumentarnog filma.

Kako je svoje prognoze iznosio u postocima vjerovatnosti, čak je tačno pogodio i u kojim kategorijama će se voditi najtješnje utrke, primjerice za najbolji film gdje je “Obliku vode” dao 36,1 posto šanse, a “Tri plakata izvan grada” 31 posto.

Garyju Oldmanu skoro je apsolutno vjerovao da će biti proglašen najboljim glumcem za ulogu Winstona Churchilla, dao mu je 77,9 posto šansi, kao i glumici Frances McDormand kojoj je dao 75 posto. A sve to na takav način da za to skoro da nije trebao imati živog pojma o filmu. Bila je riječ o čistoj primijenjenoj matematici.

A ovako je napisao kako mu uspijeva to što čini:

“Prikupio sam hiljade podataka o dodjelama Oscara tokom proteklih 20 godina, poput kategorija u kojima su sve filmovi nominiran, druge nagrade koje su prehodno osvajali, ocjene kritike, te sam statistički računao koliko vjerno je svaki od tih faktora tokom godina odražavao konačni ishod. Potom sam te brojeve primijenio na ovogodišnju dodjelu, što mi je izbacilo postotke vjerovatnosti za pobjedu svakog filma u svakoj kategoriji.”

Konkretno, promatrao bi primjerice kako su se kretali odnosi najboljih filmova za nagrade BAFTA-e, SAG-a i niza drugih organizacija čiji se odabiri za nagrade često nisu poklapali. Upoređivao ih je s prethodnim godinama, ocjenjivao koliko se često najbolji film za koju od tih nagrada poklapao s Oscarom i tako došao do prosječnih postotaka poklapanja svake od tih pojedinih nagrada s onom Oscarovom.

To isto činio je i sa svom silom drugih područja, što je na kraju dovelo do stvaranja robustnog modela čije je rezultate na kraju bio u stanju izbaciti samo kompjutor. Njegov fenomen još prije nekoliko godina primijetio je The Hollywood Reporter i angažirao ga kao vanjskog suradnika upravo na tome, da predviđa dobitnike. U godini u kojoj je diplomirao na Harvardu, 2015., njegovim se djelom pozabavio Popular Science, te je objavio tablicu uspješnosti predviđanja Oscara za tu godinu kojom je usporedio uspješnost njegove metode s uspješnošću nekih drugih, piše tuzlanski.ba.

Posebno s ovom godinom njegova se metoda pokazala spektakularnom, iako, što i sam priznaje, još nije iznašao način kako da obuhvati kratke, snažne uplive stvarnog života u posljednjim trenucima uoči proglašenja pobjednika; primjerice kakav skandal u koji upadne neko od glumaca ili nešto slične prirode.