Pitanje svih pitanja i odgovor svih odgovora

522

Piše: Muharem CERO 

Neka od prvih sjednica skupštine SR BiH, a nakon prvih višestranačkih izbora dokinula je njen budući ustavni karakter brisanjem ideološke odrednice- socijalistička, (definirane Ustavom SRBIH iz 1974. godine).To ipak nije zadiralo u sadržinu članova 1,2 i 3 a koji utvrđuju i definiraju karakter bh. državnosti, pa i ustavnu konzumaciju jednakopravnosti bh. naroda i narodnosti (ostalih).

Član 3. Ustava SR BiH, 1974.

“U (Socijalističkoj) Republici Bosni i Hercegovini zajamčena je ravnopravnost naroda i narodnosti i njihovih pripadnika. Narodima Bosne i Hercegovine- Hrvatima, Muslimanima i Srbima i pripadnicima drugih naroda i narodnosti obezbjeđuju se uslovi za afirmaciju nacionalnih vrijednosti, za slobodno ispoljavanje nacionalnih osobenosti u skladu sa potrebama zajedničkog života, kao i srazmjernu zastupljenost u skupštinama društveno-političkih zajednica”.

Dejtonski mirovni sporazum je potvrdom državnog kontinuiteta RBiH u prelaznim odredbama potvrdio način ustavnog konzumiranja tzv. konstitutivnih prava bh. naroda i ostalih upravo na način koji svoje javno-pravno ishodište ima još u odlukama AVNOJ-a, ZAVNOBIH-a, kao i svih ustavnih rješenja prethodeći Ustavu BiH iz 1974.

Dejtonska preobrazba unutarnjeg ustavnog ustroja BiH, uspostavom ustavnih administrativnih aranžmana, entiteta i kantona, ne znači i dokidanje utvrđenog principa konzumiranja suvereniteta naroda i ostalih, tim prije jer nijedna ustavna intervencija na Aneks IV (Ustav BiH) nije dokinula niti izmijenila odrednicu pripadnika odrednicom predstavnika.

Gdje su se u predmetu Ljubić, ove ustavno-pravne činjenice zagubile i kako je netragom nestao legitimitet pripadnika u korist nepostojećeg legitimiteta predstavnika ostaće dugo neznano i za sada teško odgonetivo.

Upravo ova promjena je postala gotovo pitanje svih pitanja i “opstojnosti bosanskohercegovačke državnosti”.

Ustavna odluka u predmetu Ljubić iz 2016. godine nije u vremenu donošenja mogla uvažiti gotovo godinu dana kasnije donesenu odluku haškog suda u predmetu hercegovačke šestorke, a kojom je nedvojbeno napokon utvrđen karakter rata protiv BiH. Kvalifikacija Udruženih Zločinačkih Poduhvata bi podrazumijevala naknadno djelovanje putem povrata u prethodno stanje, a što bi relativiziralo i samu ustavnu odluku u predmetu Ljubić.

Radnje zločinačkog etničkog čišćenja u UZP-u upravo jesu imale za cilj postizanje novog faktičkog stanja koje bi potom dobilo zadovoljštinu u ustavnoj legalizaciji na bilo koji način. Pripajanje dijelova teritorije BiH republici Hrvatskoj ili pak ustavnu potvrdu paradržavne tvorevine Hrvatske Republike Herceg Bosne.

Postoji osnovan bošnjački strah da se istovrsan politički projekat ovoga puta pokušava instalirati novim sredstvom, tumačenjem i načinom provođenja u predmetu Ljubić i njega se ne može zanemariti. Valja reći da još od aprila 2005. zakonskom snagom djeluje zabrana raspolaganja državnom imovinom BiH. Odluka istog Suda (Ustavnog) je potvrdila da je upravo javno-pravni subjekt država Bosna i Hercegovina vlasnik cjelokupne ove imovine, te da ga ovisno od svojih potreba može davati na korištenje svojim administrativnim aranžmanima (entitetima i kantonima).

Gotovo 13 godina vlasnik, država, nije ušao u posjed svoje imovine s razlogom vješte opstrukcije prije svega tzv. srpske i hrvatske politike u BiH. Istovremeno imovina je nestajala i nestaje bez bilo kakve reakcije OHR-a, državnog parlamenta, državnog pravobranilaštva i drugih, te tim činom tiho, puzajuće se zaokružuju etno-teritorijalni prostori. Upravo nuđeni modeli provedbe u predmetu Ljubić sinhronom politkom Čović-Dodik realiziraju pretpostavke konsocijativnog federalizma i podjele Bosne.

Odgovor na lukavu strategiju konsocijativnog dvojca može i mora biti istovremenost provođenja presude Ljubić i uvođenja u posjed svoje imovine na cjelokupnom teritoriju BiH njenog vlasnika države Bosne i Hercegovine. Izostanak ovakvog pristupa će potvrditi da je presuda Ljubić tek samo laka konjica nadolazeće teške artiljerije ovjere, učinaka, UZP-ova uspostavom etno-teritoriajlnih jedinica na bosanskoj rani.

Pitanje svih pitanja tim bi dobilo i odgovor svih odgovora.

Vezani članci

Vučićeva muka, Dodikova buka Piše: Muharem CERO Učestalost, što javnih, što tajnih, sastanaka Vučića i Dodika srazmjerna je dinamici i modalitetima rješenja kosovsko-srbijanskih ...
Svilen gajtan susjedski Piše: Muharem CERO  Jednako boli svilen gajtan susjedski i oholost komšijska. 18. maja tekuće godine, Sabor Hrvatske donio je amandmansku izmjenu i d...
Džentlmenske ponude za džentlmenske prevare Piše: Muharem CERO Politički testament Dobrice Ćosića obavezuje srpske političare postdejtonskog perioda otkloniti jedan, po njemu od neuspjeha stvar...
Kako zatvoriti bosanski krug? Piše: Muharem CERO  Ma koliko bio predvidiv izostanak institucionalne reakcije Srbije i Hrvatske na višestruko haškim presudama utvrđenog dokazanog i...