Počela najveća vojna vježba u historiji Rusije, šta Putin poručuje Zapadu

Preporučujemo

Piše: Nedžad AHATOVIĆ 

U toku su veliki vojni manevri Ruske Federacije, Mongolije i Kine u kojima učestvuje čak 300.000 vojnika pod nazivom „Vostok-2018.“ koji se odvijaju 5000 km daleko od Moskve na ruskom dalekom Istoku. Cilj ovih najvećih vojnih manevara Ruske Federacije od 1981. godine je pokazivanje mogućnosti da Rusija može da vodi sukob visokog intenziteta i jačanje interoperabilnosti između Ruske vojske i Kineske narodne armije uz asistenciju mongolskih oružanih snaga.

- -

Putin je ovaj put naredio uzbunu skoro kompletnim ruskim oružanim snagama, 36.000 vojnih vozila svih vrsta je pokrenuto iz skladišta i kasarni, sve letjelice ruskih zračnih snaga cca oko 1000 letjelica su pokrenute sa svojih aerodroma, dvije ruske borbene flotile ratne mornarice snage 80 brodova na čelu sa njihovim komandnim brodom nosačem aviona „Admiral Kuznjecov“ su dobile svoje borbene zadatke sve pod pretpostavkom podizanja tenzija u Pacifiku. Istovremeno 24 helikoptera, 6 aviona i 3200 vojnika Kineske narodne armije su zauzeli svoje mjesto zajedno sa jednim bataljonom Mongolskih oružanih snaga u ruskom borbenom ešalonu za vježbu. Provjerava se saobraćajna infrastruktura na ruskom dalekom Istoku, sistem rukovođenja, komandovanja i elektronskih komunikacija svih rodova i službi i po vertikali i po horizontali, provjerava se sadejstvo između ratne mornarice, kopnene vojske i ratne avijacije u raznim taktičkim, strategijskim i operativno-taktičkim situacijama. Sve sa ciljem pokazivanja Zapadu i prvenstveno SAD-u stepena spremnosti zemlja BRICS-a da se zajednički suprotstave bilo kakvoj ozbiljnoj vojnoj prijetnji u bazenu Pacifičkog oceana bilo kojoj od zemalja članica ovog neformalnog vojnog saveza. Ovo je prva prava mobilizacijska uzbuna ruskih oružanih snaga u pretpostavljenoj situaciji izbijanja sveopšteg rata sa SAD-om i NATO-om, još od masovnih zajedničkih vojnih manevara SSSR-a i zemalja Varšavskog Ugovora iz 1981. godine pod nazivom „Zapad-81“. I tada je cilj bio pokazati SAD-u i NATO-u da je SSSR spreman da brani svaku pojedinačnu članicu Varšavskog Ugovora sa akcentom na Poljsku.

Naime, Poljska je već krajem sedamdesetih godina kao izrazito katolička zemlja sa preko 30 miliona stanovnika ušla je u žižu interesiranja velikih svjetskih sila u tadašnjem vojno-blokovski podijeljenom svijetu kada je 1978. godine  na čelo Katoličke crkve stao jedan Poljak, Papa Ivan Pavao II. Prva indirektna posljedica dolaska Pape Ivana Pavla II na čelo katoličke crkve je bio veliki radnički štrajk u brodogradilištu „Lenjin” u Gdanjsku, u avgustu 1980., čiji je jedan od vođa bio 37-godišnji električar Lech Walesa. To je bio je uvod u osnivanje nezavisnog sindikata „Solidarnost“ , u septembru iste godine koji je bio prvi sindikat u tadašnjem komunističkom svijetu kojeg nije nadzirala komunistička partija, a zauzimao se za društvene i političke promjene prema liberalizaciji i demokratizaciji države. Djelovanje sindikata „Solidarnost“ za posljedicu je imalo to da su u svijet 1980. godine iz Poljske otišle fotografije koje prikazuju na desetine hiljada  radnika koji u komunističkoj zemlji prosvjeduju klečeći i moleći se Bogu ispred policijskih kordona i pasa koji laju. Bila je to propagandna noćna mora za tadašnji Prezidij vrhovnog sovjeta SSSR-a. Kada je Papa Ivan Pavao II ponukan tim slikama dao javnu podršku radnicima brodogradilišta „Lenjin“ i kazao kako će im se pridružiti i stati s njima zajedno ispred tenkova ukoliko se SSSR odluči vojno intervenirati u Poljskoj, svijet je doživio šok i po prvi put se desilo da jedna informacija postane „viralna“ u okvirima mogućnosti tadašnjih elektronskih medija. Po mnogim ocjenama uglednih politologa, filozofa, profesora ta izjava Pape Ivana Pavla II je bila tzv. „srebrni metak“ za komunizam kao ideologiju i u zemljama iza „željezne zavjese“ se sve glasnije i glasnije javljaju razni disidenti koji se sve otvorenije suprotstavljaju komunističkom sistemu i uređenju države.

No, sva ta dešavanja nisu ostala bez odgovora iz tadašnje zvanične Moskve, 4. septembra 1981. godine u Poljskoj započinje do tada najveća vojna vježba Varšavskog Ugovora pod nazivom „Zapad-81“ pod budnim okom jednog od najmilitantnijih poslijeratnih komandanata „Crvene Armije“ Maršala Nikolaja Vasilijeviča Ograkova. Iako je Prezidij vrhovnog sovjeta SSSR-a razmatrao vojnu opciju za Poljsku, odluka je ipak pala da se održe samo vojni manevri kao demonstracija sile iako je Maršal Ograkov bio izričito za to da se „kontrarevolucija“ u Poljskoj suzbije svim sredstvima, svjestan opasnosti ignoriranja situacije u Poljskoj koja bi mogla pokrenuti tzv. „Domino efekat“ što se kasnije i desilo. No, 150.000 vojnika, na hiljade vojnih vozila i tenkova, na desetine ratnih brodova i na stotine aviona zemalja Varšavskog Ugovora koji su bili spremni da se obruše na Poljsku i okupiraju je za manje od 72 sata, (kao u Čehoslovačkoj 1968. godine), ipak je upotrjebljeno da se izvede vježba amfibijskog iskrcavanja neposredno uz luku Gdanjsk uz padobranski desant u unutrašnjosti uz simulaciju upotrebe taktičkih nuklearnih bojevih glava srednjeg dometa. Stanje u Poljskoj se nije smirilo zahvaljujući ovoj vježbi, naprotiv demonstracije i štrajkovi su postali masovni i od 1981. godine u Poljskoj se zavodi vanredno stanje koje traje sve do puštanja Walese iz zatvora 7. novembra 1983. godine. Iste godine, NATO i SAD u Zapadnoj Evropi kao odgovor na vježbu „Zapad-81“ organiziraju u novembru velike vojne manevre pod nazivom „Able Archer-83“, za koje se tada u SSSR-u ozbiljno vjerovalo da su samo priprema za preventivni nuklearni napad na SSSR i početak III svjetskog rata. Sovjeti su tada vjerujući da je početak rata neminovan, u velikoj tajnosti i Istočnoj Evropi rasporedili svoju ratnu avijaciju namijenjenu nanošenju nuklearnih udara i dovukli taktičke nuklearne bojeve glave u Čehoslovačku kako bi na nišan uzeli velike koncentracije trupa NATO-a koji su učestvovali u spomenutoj vježbi.  Nuklearna kataklizma i sigurni kraj svijeta kakvog poznajemo je izbjegnuta u posljednji čas i to u momentu kada su komandantima operativnih jedinica „Crvene Armije“ na terenu već bili izdati kodovi za lansiranje nuklearnih raketa srednjeg dometa. Kao posljedica pogrešne i umalo fatalne procijene situacije Maršal Ograkov početkom 1984. godine je smijenjen sa položaja komandanta „Crvene Armije“.

Tadašnje su analize govorile da je za tzv. nuklearnu razmjenu odnosno međusobno gađanje sa hiljadama nuklearnih bojevih glava iz podzemnih silosa, iz aviona, brodova i podmornica, potrebno samo 27 minuta, nakon čega bi nastupila nuklearna kataklizma i apsolutno uništenje kompletne svjetske flore i faune uz nesagledive posljedice po budućnost same planete. Čvrsto vjerujem da se te analize mogu istovjetno primijeniti i danas u drugoj deceniji XXI stoljeća, s tim što bi nivo devastacije s obzirom na napredak vojne tehnologije bio još kraći i razorniji.  Imajući sve ovo u vidu, svako zveckanje sa oružjem i demonstriranje sile od strane bilo koje od zemalja koje posjeduju nuklearno oružje je poražavajuće za svjetski mir i stabilnost. No, indikativno je da se masivne ruske vojne vježbe održavaju usred povećanja napetosti između Japana, Kine i SAD-a u vezi razgraničenja u Južnom Pacifiku, povećanja ruskog vojnog angažmana u Siriji na strani Assadova režima, te usred povećanja tenzija na Balkanu izazvanih pregovorima između Republike Kosovo  i Republike Srbije o tzv. razgraničenju pod patronatom EU i opštih izbora u Bosni i Hercegovini.  Moskva na ovaj način šalje vrlo jasnu poruku da je spremna da vojno djeluje na globalnom planu u zaštiti svojih interesnih sfera u koje nedvojbeno spada i Kina kao velika sila, te naizgled za Rusiju periferne geopolitičke stvari kao što je postepeno odmrzavanje zamrznutih konflikta na Balkanu s krajnjim ciljem stvaranja nereda u pozadini NATO-a.

- -

Suštinski gledano, sada se čeka odgovor Zapada na rusko zveckanje oružjem, u formi možda nekih novih vojnih manevara poput onih održanih pod nazivom „Able Archer“ iz 1983. godine. Bilo kako bilo i NATO i Pentagon su preko svojih glasnogovornika najavili da će pomno pratiti kinesko-ruske manevre i da će na predstojećem sastanku ministara odbrane zemalja članica NATO-a u oktobru ove godine sve biti pažljivo analizirano.  Ono što je očigledno je da Putin i dalje drži inicijativu u globalnom nadmetanju supersila. No, možda je to samo privid, jer u završnom dokumentu Briselskog samita šefova država i vlada zemalja članica NATO-a održanog u julu ove godine se u tački 2. između ostalog kaže – „Ruske agresivne aktivnosti, uključujući i aktivnosti usmjerene ka ostvarivanju političkih ciljeva su izazov Alijansi koji podrivaju temelje euro-atlantske sigurnosti, bazirane na zakonitostima svjetskog poretka“.  Stavljanjem Ruskih agresivnih pretenzija na prvo mjesto ispred prijetnji terorizmom i migracijama u završnom dokumentu šefova država i vlada zemalja članica NATO-a su jasan signal da je Rusija postala remetilački faktor svjetskom poretku baziranom na transatlantskoj vezi između SAD-a i Evrope. Stoga, nikakvo medijsko pretvaranje da smo mi na Balkanu samo periferija u geopolitičkim procesima neće omesti supersile i nosioce antagonizama između supersila da i na Balkanu gdje je to neusporedivo lakše, za svoj sitni šićar i veći tuđi interes izazovu iskru koja će zapaliti region, a možda i planetu kao 1914. godine.

Na kraju, ali ne i naposljetku, u posjetu Bosni i Hercegovini na poziv ministra inostranih poslova BiH Igora Crnadka u septembru u jeku predizborne kampanje za opće izbore u BiH 2018. godine, dolazi moćni šef ruske diplomatije Sergej Lavrov, sa ciljem da smiri bosanske Srbe i da pruži garancije da u eventualnom preslagivanju granica na Balkanu entitet RS neće biti doveden u pitanje, te da razuvjeri ovdašnju svekoliku javnost da Rusija nema ama baš nikakav interes da destabilizira Bosnu i Hercegovinu. Dakle, sve tvrdnje i dokazi da se proces političke volje Kremlja nameće silom i u Gruziji, i u Siriji i u Ukrajini koju su nedvosmisleno detektirali i najviši organi NATO-a i označili ga kao prijetnju  broj 1 za svjetski mir i stabilnost, spadaju prema našem ministru inostranih poslova, kao i većini nagrađivanih novinara i pojedinih političara u BiH i šire u domenu špekulacija i formulacija spin doktora. Sve to će naravno bez ikakve dvojbe potvrditi i Sergej Lavrov tokom svoje posjete BiH, iako u ovom trenutku prema dalekom Istoku Rusije i na kopnu i u zraku i obližnjim oceanima tutnji-juri, 300.000 vojnika, 1000 aviona, 36.000 vojnih vozila i 80 ratnih brodova, najveća vojna sila Ruske Federacije koja je mobilizirana poslije 22. juna 1941. godine i napada Hitlerove nacističke Njemačke na SSSR. Što bi naš narod kazao – „Pametnom je i išaret dosta“.

Najnovije

Smajić: U ime koga je glasala Snježana Bursać?

Članica Delegacije Bosne i Hercegovine u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope Snježana Novaković Bursać bila je među rijetkima koji su...