Piše: Nedžad AHATOVIĆ
Vrlo su interesantne tvrdnje srbijanskog historičara Aleksandra Rakovića koji je za banjalučke Nezavisne novine ocijenio je da je “Islamska zajednica u BiH bila jedan od agresora na suverenu Jugoslaviju” i da ne čudi njihova podrška generalu “takozvane Armije BiH”, Atifu Dudakoviću, koji je uhapšen zbog ratnog zločina nad srpskim civilima i vojnicima na području Krajine.
Teza da je Islamska zajednica BiH izvršila “agresiju” na suverenu državu bivšu Jugoslaviju je sa moje tačke gledišta mogla biti izrečena od uvaženog historičara Rakovića nakon nekog jačeg aperitiva pred večeru. Dalje obrazlagati tako izrečenu tezu je zaista gubljenje vremena. Sa druge strane nazvati Armiju Republike BiH “takozvanom”, to je već ozbiljna optužba jednog historičara. U tom kontekstu jedino što ja mogu nazvati “takozvanim” je znanje sa kojim se gospodin Raković predstavlja kao historičar.
Nažalost ljudi kao što je dotični gospodin kontaminiraju javni prostor u regionu u ponekad očajno patetičnim pokušajima diskreditacije karaktera Odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH od 1992. do 1995. godine. Stoga, sticanje znanja ponekad može biti bolno ponižavajuće iskustvo. Zato moram gospodinu Rakoviću preporučiti da više čita autore koji nisu sa ovih prostora, jer bi tako izbjegao da se ponižava i bruka u javnosti i da mu se sugeriše da obogati znanje što mu je moj topli i nadasve prijateljski savijet.
Čisto istine radi fakti o “takozvanoj” Armiji Republike BiH izučavaju se na prestižnim vojnim akademijama svijeta. Razlog za to je jednostavan: pravi historičari i ugledni vojni analitičari su saglasni – sa vojnog aspekta, Miloševićev režim je apsolutno izgubio rat u Bosni iako je u taktičkom smislu odnos snaga 1992. godine bio 10 pušaka agresora sa kompletnim borbenim kompletom od 120 metaka protiv jedne puške branioca sa 10 metaka. To je sa vojnoanalitičkog stajališta bilo i više nego dovoljno da uvaženi Lord Karington u zatvorenim razgovorima o raspadu Jugoslavije Slobodanu Miloševiću kaže da vojna opcija raspada i neka nova Jugoslavija može biti prohvatljiva međunarodnoj zajednici ako bude ostvarena “Samo brzo i bez puno krvi”.
Tada na scenu stupa Rakoviću nama dobro poznata JNA koja koristeći svoje velike vojne efektive na teritoriji međunarodno priznate i nezavisne države Republike BiH izvodi aktivna borbena dejstva protiv legalne vlasti u Sarajevu. To se gospodine Rakoviću u smislu povelje UN-a, čija je BiH postala članicom u maju 1992. godine ako niste znali, sa pravnog aspekta naziva AGRESIJOM! No, u strateškom smislu, mnogopoštovan u Srbiji i manjem BiH entitetu generalisimus i strateg, a u suštini ratni zločinac Ratko Neđe Mladić je u takvom odnosu snaga na terenu, jedva spojio SR Jugoslaviju sa Srpskom Republikom BiH i Srpskom Republikom Krajinom u Hrvatskoj preko koridora kod Brčkog, nakon čega je usljed teških gubitaka prešao u defanzivu.
Opsjedajući 5 manjih i većih gradova u Bosni sa trećinom ukupnog oružja eks JNA koje mu je ostavljeno (oko 2 milijarde dolara vrijednosti) i polovinom svojih pješadijskih snaga, Mladić je čekao da Milošević legalizuje ono što je Operativna grupa Vojske Jugoslavije u BiH koju Vi vjerovatno nazivate VRS, zauzela. To mu je u čisto vojnom smislu uveliko sputavalo moć manevra i koncentracije snaga za veće ofanzivne akcije, što je ostavilo vremena braniocima da se naoružaju, organizuju i pregrupišu i četiri godine kasnije krenu u stratešku kontraofanzivu SANA 95. U međuvremenu, od tolikih gradova i mjesta pod opsadom Mladić je nakon više od tri godine rata zauzeo samo jedan – Srebrenicu i to nakon što je ista demilitarizirana godinu ranije, a mi i cijeli civilizirani svijet osim intelektualne zajednice i političkog establišmenta u Srbiji i RS-u znamo šta je uslijedilo potom – genocid.
Sa operativnog aspekta, svaku operaciju kojom je lično komandovao zločinac Mladić obilježio je veliki procenat gubitaka bez ikakvog realnog rezultata u vojnom smislu. Zadnja operacija kojom je komandovao, operacija VAGANJ odnosno kontraudar tzv. VRS na nastupajuću Armiju BiH, HV i HVO u jesen 1995. godine, propala je prije nego li je i počela i istrošila je i zadnje rezerve te vojske, pa ono snaga što je ostalo nije bilo u stanju da drži bilo kakav oblik fronta prema oslobodiocima koji su sa 5 strana u 5 napadnih kolona dugih po nekoliko kilometara nastupali prema Banjoj Luci.
Izgleda da je general Dudaković kriv gospodinu Rakoviću i sličnim zato što je genijalno vodio 5. Korpus Armije Republike BiH kroz scile i haribde i pobijedio Mladića svaki put kad su se sreli oči u oči na bojištu. Dudaković ga je tako znao nadmudriti i posramiti, da tokom žestokih borbi oko Velikog i Malog Skočaja 1994. godine, veliki “srpski napoleon” Mladić umalo nije živ pao u ruke boraca 5. Korpusa “takozvane” Armije Republike BiH. Dakle, agresija je doživjela fijasko i pored ogromne vojne nadmoći agresora, dok se o komandantu agresorskih snaga generalu Mladiću na osnovu svih pobrojanih činjenica može reći sljedeće – ni vojskovođa, ni general, ni vojnik, samo jeftin propagandni mit i osuđni ratni zločinac.
Gospodin Raković zastupa u Srbiji i RS-u dobro poznatu navodnu historijsku tezu da su raspad Jugoslavije izazvali Slovenija i Hrvatska (gospodin Raković je dodao Islamsku zajednicu BiH, a osuđeni ratni zločinac V.Šešelj čak i Vatikan), razumije se uz pomoć i drugih iz vana! Međutim, ako ćemo gledati isključivo historijske fakte u novom Ustavu SR Srbije iz ljeta 1990. godine, prvo što je urađeno je da je SR Srbiji ukinut je prefiks socijalistička, a zatim su ukinuti svi elementi državnosti pokrajinama Vojvodini i Kosovu.
Time je odmah prekršen Ustav SFRJ i na taj konkretan način izvršena pravna AGRESIJA na Jugoslaviju kao suverenu državu. Dalje, član 72. novog Ustava Republike Srbije doslovice glasi: “Republika Srbija uređuje i obezbeđuje: suverenost, nezavisnost i teritorijalnu celokupnost Republike Srbije i njen međunarodni položaj i odnose s drugim državama i međunarodnim organizacijama”.
Time je ponovo grubo prekšen Ustav SFRJ. Posebno je interesantan i član 135. zadnji član novog Ustava, koji u suštini kaže da ukoliko neka od republika ugrozi interese Srbije, umjesto saveznog Ustava primjenjuju se odredbe Ustava Republike Srbije, čime je praktično savezni Ustav SFRJ suspendovan na teritoriji Srbije, ako tako odredi Republičko rukovodstvo…
To su činjenice gospodine Rakoviću koje ne možete sakriti kako od nas u Bosni, tako i od cijelog svijeta bez obzira koliko uporno Vi i slični vama upirali prstom u druge da su krivi za raspad bivše nam države. Dakle, gospodine Rakoviću, da budemo do kraja jasni, Srbija pod Miloševićem je prva pucala u Jugoslaviju i ubila je na “mestu”!