Zločin na Kurban-bajram: 14 ubijenih i 112 ranjenih civila na Bajramskom fudbalskom turniru na Dobrinji.
Sarajevo je 6. maja 1993. godine postalo „sigurna zona“ UN-a. Međutim, to nije sprečavalo agresore da i dalje granatiraju grad. Prvi masakar u sarajevskom naselju Dobrinja, desio se na treći dan Kurban-bajrama, 01. juna 1993. godine. Tog dana u ovom naselju organiziran je Bajramski fudbalski turnir. Dan je počeo jako mirno. Stanovnici su napravili improvizirano igralište. Niko nije ni sanjao da će upravo tada srpski agresor, vjerovatno nervozan zbog činjenice da se u opkoljenom Sarajevu oganizirao turnir i to bajramski, oko 10 sati i 20 minuta u razmaku od deset sekundi, ispaliti dvije minobacačke granate iz pravca Lukavice, koje su eksplodirale na igralište. Igralište se nalazilo na parkingu između današnjeg Trga djece Dobrinje i ulice Grada Bakua. Broj prisutnih gledatelja turnira je bio oko 200, a granate su ubile 14, a ranile 112 civila. Dobrinjski mladići i dječaci odigrali su svoju utakmicu života.
Ubijeni su Atif Bajraktarević, Mirza Deljković, Alija Godinjak, Adnan Mirvić, Kemal Mulaahmetović, Dragan Osadčij, Refik Ramić, Jusuf Rizić, Munir Šabanić, Adel Selmanović, Danijel Šolaja, Damir Trebo, Asim Zagorica, Marko Žižić. Žrtve su uglavnom transportirane privatnim automobilima u improviziranu bolnicu Dobrinja, dok su ranjenici prevoženi u Državnu bolnicu ili Klinički centar Koševo.
U istragama koje su provođene nakon ovog zločina, utvrđeno je da su granate ispaljene iz pravca Lukavice, što je i potvrđeno u iskazu Pretresnog vijeća ICTY-a u predmetu Galić.