Dražen Scholz (57), najbolji hrvatski bubnjar koji je svoj obol dao i u Parnom Valjku, suočio se s optužbom da je prije nepunih godinu dana na zagrebačkoj Ilici usmrtio pješaka na zebri i potom pobjegao.
No to nije sve, jer je Scholz tog kobnog jutra 22. septembra prošle godine u sebi imao više od jednog promila alkohola u krvi, a u mokraći se našlo i kokaina pomiješanog s lijekovima poput levamisola.
Bez obzira na sve sastojke u svome tijelu, Scholz je sjeo za upravljač svog Renault Clija te se u 5,30 sati vozio lijevom trakom prema Vrapču da bi dolaskom do kućnog broja 298 naletio na pješaka Vjerana Dasovića (34) koji je toga trenutka prelazio pješački prijelaz i koji je zadobio stravične ozljede.
Umjesto da Scholz izađe iz auta, pomogne pješaku i pozove Hitnu pomoć, on se odvezao u noć, a nesretni pješak je tri dana kasnije u KB Sestre milosrdnice podlegao ozljedama. Osim zbog prouzročenja nesreće sa smrtnom posljedicom, optužnica Općinskog državnog odvjetništva posrnulog bubnjara tereti i za nepružanje pomoći.
“Te večeri sam se probudio oko 3 ujutro. Popio sam jednu limenku pive. Nisam imao cigareta pa sam ih otišao kupiti. Pritom sam na Iblerovom trgu sreo poznanika kojeg sam pristao odbaciti do kuće. Osjećao sam se sposobnim da mogu voziti. Na mjestu nesreće sam osjetio u jednom trenutku da je nešto udarilo u desnu stranu auta. Zvučalo je kao da mi je netko bacio torbu na auto. Pogledao sam na unutarnji retrovizor i nisam ništa vidio, pa sam nastavio vožnju dalje po Ilici. Skrenuo sam u prvu desno ulicu, a kako ni moj suputnik nije vidio što se dogodilo jer je gledao u mobitel, stao sam i vidio oštećenja na autu, a kod suvozača se razbilo staklo koje se rasulo unutra.
Kasnije sam se pješice vratio na mjesto nesreće i vidio da je neka osoba ozlijeđena. Tek tad sam shvatio što se dogodilo, ali nisam ostao tamo već tek, kad sam kasnije skupio hrabrosti, javio sam se policiji koja je došla onda do mog auta”, ispričao je u tužiteljstvu slavni bubnjar rekavši da je u vrijeme prometne nesreće bio mrak te da se ne sjeća je li samo mjesto gdje je bio nalet, bilo osvijetljeno uličnom rasvjetom.
Negirao je pritom da je vidio pješaka da je prilazio zebri, odnosno “misli da je vidio nešto crno, možda siluetu čovjeka, ali da u tom trenutku više ništa nije mogao učiniti”.
“Da sam bio svjestan da sam udario u čovjeka, sigurno bih stao. Vozio sam brzinom od 50, 60 km/h”, uvjeravao je tužitelje još Scholz.
No iz izvješća II. Postaje prometne policije proizlazi duga priča odnosno da su Scholza policajci toga dana oko 13.10 sati čekali kod njegova automobila i to nakon što su zaprimili dojavu od građanke o oštećenom vozilu. I ni tad im se nije htio olako predati već se pokušao udaljiti hodajući prema Glinskoj, ali nije daleko stigao. Policajac ga je sustigao i legitimirao te uhitio.
“Bio sam na raskrižju Ilice i Sokolske i vidio auto koji dolazi iz suprotnog smjera i udara u pješaka koji je odletio u zrak. Prestrojio sam se u desnu prometnu traku i stao sa strane, izvadio trokut i stavio ga 20 metara od unesrećenog koji je ležao uz sam rub kolnika. Uz njega je bila jedna mlađa djevojka koja je već pozvala Hitnu. Pješak je ležao na boku i hroptao, a ubrzo su stigli policajci i Hitna pomoć. Na vozilo i na vozača nisam obraćao pozornost jer sam mislio da će se zaustaviti”, opisao je svjedok Domagoj Š.
Drugi svjedok Petar G. koji je vozio Opel Combo prema Vrapču prisjetio se da je vozio nekih 30 km/h kad se približio zebri kod Konzuma: “Vidio sam pješaka koji je počeo prelaziti kolnik sa sjeverne strane pa sam počeo usporavati ne bih li ga propustio. No tad je meni s lijeva naišlo drugo vozilo koje je pješaka udarilo. Bio je to neki manji, tamniji auto, a pješak je odletio. Vozač je otišao u nepoznatom pravcu, a ja sam stao. Okupilo se desetak ljudi jer je blizu autobusna stanica. Stigla je Hitna. Ne sjećam se, međutim, je li vozač koji je udario pješaka u tom trenutku kočio ili usporavao. Ja samo znam da sam bio u potpunom šoku”, prisjetio se jutra iz noćne more Petar G.
Iako se Schulz udaljio s mjesta nesreće pa su mu krv i urin uzeti s odmakom od 15 sati, vještačenjem se utvrdilo da je Scholz u vrijeme naleta bio pripit, da je u krvi imao preko jednog promila i da je konzumirao kokain te imunomodulator levamisol koji je česti sastojak kokainske smjese.
Iz nalaza i mišljenja dr. Davora Mayera proizlazi da je nesretni pješak zadobio prijelom lubanje s povredom mozga praćeno nizom stravičnih povreda. Sudski vještak za cestovni promet Vlado Špoljarić je, pak, u svom nalazu i mišljenju zaključio da je u trenutku naleta brzina kretanja vozila bila oko 50 km/h te da je zaustavni put u tom slučaju bio 23 metra.
Stoga je vozač mogao, smatra vještak, vidjeti pješaka na pješakom prijelazu i da do nesreće ne bi došlo da je na vrijeme kočio s obzirom na semafor s treptavim žutim svjetlom te prometnim znakom da je pješački u blizini, prenosi radiosarajevo.