IGMG Balkans radio je live prenos preko platforme Facebook sa prof. dr. Feridom Muhićem. Govorivši o pandemiji koronavirusa prof.dr. Muhić se osvrnuo na tri teme: ekonomija, statistike u vezi koronavirusa i globalizacija.
Muhić je na početku istakao kako smo generacija koja doživljava nešto što nijedna dosadašnja generacija nije doživjela. A riječ je, naravno, o koronavirusu.
Radni naslov teme je “Pandemija koronavirusa i globalizacija”, odnosno preciznije projekt globalizacije. Nije riječ o globalizaciji neutralno, nego o globalizaciji koja ima svoj kontekst.
“Taj kontekst je koncentrisan upravo u pojmu projekta. Pandemija je zaraza svjetskih razmjera, cijeli svijet je pod zarazom. Ne samo da je došlo do prekida svih saobraćajnih linija, uključujući avionske, brodske, željezničke veze. Zatvorene su hermetički države. Ne samo da su hermetički zatvorene, mnoge od država su u svom prostoru isključile saobraćaj i sve to mora da ima krupan razlog”, riječi su prof.dr.Muhića.
Naveo je kako su mnoge manifestacije, za koje se ne bi moglo zamisliti da se mogu odložiti, su odložene zbog koronavirusa. Odložene su sve sportske manifestacije koje gleda milijarde ljudi, i oko kojih se vrte milijarde. I ne samo to, odložene su i Olimpijske igre, ali i nešto što je odloženo prvih put za 1400 godina – hadž. Saudijska Arabija je objavila da će za Bajram imati policijski sat u trajanju od 5 dana 24 sata. Bio je Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, padale su atomske bombe, bili zemljotresi, cunamiji, ali hadž je uvijek bio tu.
Kazao je kako su ekonomske i kulturne posljedice nevjerovatne. Pritom su mnoga ljudska prava prekršena, počevši od prava na slobodno kretanje do građanskih prava koja su direktno suspendirana. Alibi, ili motiv za to jeste pandemija.
“Šta je ono što je u pandemiji nejasno? Od toga kako je nastala do toga da je u prikazivanju pandemije i podataka povezanih direktno sa pandemijom, prije svega smrtnosti, naglašena jedna potpuna neujednačenost kriterijuma i nepostojanje javnog i jasnog kriterijuma na koji način se taj procenat mortaliteta zasniva. Nejasno je da li je riječ o smrtnosti pacijenata sa koronavirusom ili od koronavirusa, umrijeti sa jednom dijagnozom nije isto što i umrijeti od te dijagnoze. Mnogi ljudi umiru sa nekim dijagnozama koje nisu bitne. Tu vidimo još jedan zanimljiv momenat, naglašena selektivnost, čak i cenzura mainstream medija. Onih koji oblikuju javno mišljenje. Iz ušiju i očiju javnosti se isključuju svi oni elementi koji su isto tako relevantni, a koji problematizuju one podatke” kazao je Muhić i dodao “Recimo, trenutno je oko 4 i po miliona zaraženih i oficijalni podatak je plus – minus 300.000 smrtnih slučajeva. Od tih 300.000 smrtnih slučajeva treba prvo da pogledamo raspore po zemljama, on nije ujednačen. Naprimjer, kaže se da su oko 202 zemlje zaražene, praktično cijela planeta i imamo na djelu panedmiju. Međutim, kad uđemo u tu analizu vidimo da od tih 200 zemalja 127 je sa 1000 ili manje oboljelih, ne smrtnih nego oboljelih”.
Prema njegovim riječima to znači da je više od pola zemalja sa 1000 oboljelih. Od tih 127 zemalja 63 zemlje imaju manje od 100 oboljelih, a 100 oboljelih spada već u kategoriju rijetkih bolesti. Pritom, totalni broj od 300.000 koji jeste zastrašujući izlazi negdje na oko 7 ili 8% od ukupnog broja 4 i po miliona. Međutim, kad opet analiziramo taj procenat ne da nije ujednačen, nego ima potpuno neopravdane razlike koje se moraju pokušati razjasniti.
“Niko nije uzeo u obzir ogromne diskrepance u procentu smrtnosti. Za ilustraciju, u Britaniji procenat izlazi gotovo na 18%, što je prosto nevjerovatno, od blizu 250.000 imaju praktično oko 80.000 smrtnih slučajeva. Međutim, nešto manji broj, oko 232.000 u Rusiji imaju svega 2.000 oboljelih. Oni imaju manje od 1%, tačnije 0,8%. Ogromna disproporcija. Ako odemo dalje vidjet ćemo da u Saudijskoj Arabiji je ta smrtnost ispod 0,5%, oni imaju 230 umrlih. I sada vidimo evropske zemlje, Belgiju i Holandiju, Belgija ima oko 15% smrtnost, a Holandija čak oko 18%. Riječ je o nejasnoći koja apsolutno traži objašnjenje”, kazao je Muhić u live-u.
Analizirao je podatke o tome da jedna ista bolest, koronavirus, na teritoriji jedne države ima smrstnost 18%, a na teritoriji druge države ima smrtnost 0,5, a da to do sada nije uopšte komentirano.
“Na šta se to može svesti? Možda upravo na razliku u registrovanju. Ako se registruju svi koji su umrli sa tom dijagnozom onda je brojka svakako veća, međutim tada je uzrok smrti, recimo, kancer, kardiovaskularne bolesti, druge hronične bolesti, kompromitovan imunološki sistem i tada ćemo imati ono što pokazujemo lažnim podatkom, ljudi umiru sa, ali ne od koronavirusa. Poslanik talijanskog parlamenta je upravo na ovo ukazao kada je žučno uputio kritiku vlastima da falsifikuju podatke, da u to vrije 25.000 umrlih u Italiji nije istina. Oni jesu umrli, ali ne od kroonavirusa” izjavio je.
Da li je tačna činjenica da je 300 000 ljudi umrlo od koronavirusa?
“Hipotetički, ovu činjenicu prihvatamo, a inače ne može izdržati ozbiljnu analizu, brojka bi morala biti 10 puta manja, možda je 30 000 umro od koronavirusa, a 300 000 sa koronavirusom. Brojka 300 000 umrlih nije brojka koja bi opravdala poptuni karantin. Treba istači da je 1-2 mjeseca sve paralisovano, a same avionske kompanije izgubile su milijarde”, komentirao je Muhić.
Naveo je i kako je stopa smrtnosti za 2016. godinu iznosila je 57.000.000. S ovim brojem smrtnosti se nisu zatvarale granice, niti se ljudi stavljaju u karantin. Treba naglasiti da većina stručnjaka smatra da stavljanje ljudi koji nisu testirani, niti oboljeli u karantin može izazvati izbijanje korona bolesti.
“Dakle, suspendiranje ljuskih prava (sloboda kretanje) moralo bi biti predmet ozbiljnog (parlamentarnog, demokratskog) razmatranja. Možda bi odluka bila ista, ali nije isto kad se se uvede bez toga i sa tim jer ovako imamo ono što savršeno odgovara definiciji tiranije”, istakao je Muhić.
Tiranija je neograničena vlast na ograničeno vrijeme. Klasične tiranije su bile 100 dana, gdje tiranin na 100 dana dobije vlast i on donosi odluke, ako to da dobre rezultate tiranin može biti izabran i biti zvanično vladar, a ako se dobiju loši rezultati, onda je sa njim završeno (najčešće je i tako bilo). U ovoj situaciji sa koronavirusom, nije trebalo ni 100 dana, trebalo je 30 ili 60 dana, međutim se suspendiraju sve institucije što dovodi do neograničene vlasti odnosno tiranije, riječi su prof.dr.Muhića.
Veze između pandemije i globalizacije kao šahovske igre
Prof. Muhić je govorio i o tome kako je pandemija pod direktnim uticajem Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), koja može biti samo instrument i ne mora biti idejni nosioc projekta, ali jeste izvršilac. Često se događa da se globalizacija prikazuje kao proces, ali proces nije proces ako je rukovođen ili osmišljen. Klimatske promjene i godišnja doba su procesi, a kada nešto ljudi osmisle to je projekt. Dakle, iza globalizacije ne postoji globalni proces.
“Globalizacija ide na to da uspostavi novi svjetski poredak, to znači da žele cijelu planetu ujediniti gdje bi svi ljudi živjeli na isti način poštujući iste vrijednosti i vodeći istu politiku. Globalizacija kao projekt ne ide na to jer postoje dvije strane, aktivni i pasivni tj. postoji onaj koji projektuje igru i postoje oni igrači koji se nalaze pred iznuđenim potezima”, izjavio je.
U čitavoj priči o globalizaciji, ideja je da svi trebamo biti jedan rod i prihvatiti iste vrijednosti, iste načine života, ekonomski i politički sistem u toliko što bismo u tom slučaju morali izmisliti novi sistem, međutim globalizacija to ne radi globalizator zadržava svoj autentični model, politički kao liberalnu demokratiju, ekonomski kao kapitalizam i svoj način oblačenja kao i kulturne vrijednosti pri čemu on ne mijenja ništa, nego nasuprot tome pojačava vlastiti identitet, a svi ostali se odriču svog identiteta. Ostali, se odriču ekonomskog, političkog i kulturnog sistema kao i kulturnih vrijednosti, a ukoliko neće proglašavaju se kao opasanost za svjetsko ujedinjenje.
“Ukoliko neko želi uspostaviti zajednicu svih naroda na zajedničim vrijednostima, onda ni on ne smije zadržati svoje vrijednosti i namatati ih drugima jer namečući vlastite vrijednosti drugima, drugi dolaze u situaciju da prestaju živjeti autentični život”, istakao je i dodao kako je zanimljivo da upravo oni koji zadržavaju vlastiti identitet, druge ubjeđuju da se identitet može mijenjati, to je jedan od velikih naivnih stvari koje promaknu, jer identitet se ne mijenja! Ljudi kroz život mogu mijenjati uloge i pozicije, ali identitet NE.
Navodi da kulture i narodi ne mogu mijenjati identitet.
“Autentično živi samo onaj koji je globalizator, svi drugi su imitatori i stalno se nalaze u situaciji da slijede poteze onoga koji diktira. Dakle u tom smislu, globalizacija je proces za one koji ne znaju i misle da je to stvarno nešto što se događa spontano. Međutim očigledno je da je u pitanju projekat. Dolazimo do nečega kako da kažem jeretički, naime do problema teorije zavjere. Kada me pitaju da li vjerujem u teoriju zavjere, ja ih pitam jel vi vjerujete u teoriju da je morska voda slana. Pa to nije teorija, to je istina” kazao je.
“Prvi i drugi svjetski rat nisu bili procesi, nego su bili projekti koji su naravno djelomično bili procesi, ali su bili projekti, jer iza toga je stajala određena strateška orjentacija zemalja koji su na neki način inicirali, pripremajući sebe da druge postave u situaciju da na neki način vuku poteze koje moraju vući, prema tome teorija konscpiracije nije nikakav bauk, nije teorija, to je činjenica”, ističe.
Globalizacija ima svoje motive.
Koji je glavni motiv globalizacije, kada se se dogovara jedan pojedinac, jedna familija, kada se dogovaraju preduzeća, iz određenih grana, države, potpuno je logično da će ljudski rod pokušati kontrolisati cijelu planetu. Ne da je logično nego bi bilo potpuno iznenađujuće da to nije pokušao. To se pokušava najmanje dvije hiljade godina, od zaokruženosti svijeta.
“Mi smo na zrnu pijeska sa kojeg niko ne može otići i nikad niko nije otišao. Kad se to shvati onda se odjednom pita onaj koji ima tu situaciju ima tu moć, zašto ne bi pokušao uspostaviti vlast na tom zrnu pijeska. Tako da je to jedan stari projekat, koji nekad prelazi u manje više neke argumentovane priče, koje kompromituju ovu ideju. Često se fabrikuju upravo te smiješne priče kako bi onaj koji vjeruje da neko hoće da uspostavi kontrolu nad svijetom ispao smiješan, ali ispada smiješan onaj koji misli da neće da se uspostavi vlast na svijetu i da ne postoji niko ko hoće da uspostavi moć”, izjavio je Muhić.
“Treba stvoriti uslove gdje građani neće moći da ne budu poslušni, ne natjerati ih, nego da reaguju. A to se postiže time gdje će svi biti stalno u iznuđenoj situaciji tj laboratorijski životi”, kazao je Muhić.
Muhić navodi kako je svijet postao eksperimentalna kutija i postoji skriveni eksperimentator. Iza toga postoji očigledna ideja da ljudi sve manje mogu da agiraju da su dovedeni u situaciju da reagiraju da postupaju onako kako im se kažu da postupaju.
“Globalizator koji diktira uslove sebe ne prinuđuje, teorija o ograničenom suverenitetu ne važi za onu zemlju koja je nametnula drugima. Njen suverenitet nije ograničen odnosno njen je pojačan time što je prinudila druge da ograniče svoj suverenitet. U tom smislu, koronavirus sada ulazi u taj koncept sada vrlo logično”, naglasio je i dodao kako se odjednom pokazalo da ljude može vrlo dobro, efikasno i relativno neshvatljivo lahko navesti na poslušnost ne kad ideš silom protiv njh nego kad ih izvedeš iz tog prostora potpuno, kad ih uvedeš u jedno u neutralno polje koje si ti pažljivo pripremio tj. tvoj život i zdravlje, tvojih najbližih, tvog naroda, tvoje države. Odjednom se svo čovječanstvo nađe zatečeno i prihvati to kao nešto što je apsolutno spasonosno i logično.
“Hoćemo li uspjeti da odbranimo slobode i dostojanstvo čovječanstva? Ja sam apsolutno optimista. Jednog dana postaće jasno šta je. Postalo je davno jasno. Međutim, ne smije se potcjenjviati ni opasnost . Treba biti discipliniran. Treba biti solidaran, međutim, ulaženje u sferu i kolektivnih prava, to treba biti nešto što je izvan diskusije. O tome se ne diskutuje. Narod, jednako kao i pojedinci , ulaze u saradnju, ali ne u to da se odriču sebe i ne u to da im neko nameće silu. U tom smislu ako bi vakcinacija prošla kao projekt, to je očigledno gaženje ljudskih prava”, zaključio je na kraju Muhić.
Cijelo gostovanje prof.dr. Ferida Muhića pogledajte Ovdje
Izvor: Index.ba