Ponos nekadašnje jugoslovenske vojne industrije tenk M 84 i danas privlači veliku pažnju. Osim zemalja u regiji, koristi ga i Kuvajt koji je prošle godine nabavio 149 tenkova, ali i brojne druge zemlje su htjele upravo taj tenk.
Međutim, otezanje s poslom i raspad SFRJ utjecali su da propadne jedan od najunosnijih poslova te zemlje – prodaja tenka M 84 i licence Pakistanu koja se odvijala u velikoj tajnosti.
A zašto baš Pakistanu?
Zbog stalnih problema s Indijom, Pakistan je morao se naoružavati savremenim naoružanjem. Kada je postalo jasno da Indija kreće u razvoj vlastitog tenka, na bazi sovjetske licence za tenk T-72M, Pakistan je shvatio da njegovi tenkovi ne mogu konkurirati tenku T-72.
Zbog toga su vojne delegacije Pakistana ubrzano krenule u nekoliko zemalja da pronađu pogodnu ponudu za kupovinu ili za otkup licence savremenog tenka (Rusija, Ukrajina, NR Kina, SAD). Budući da pokušaj da kroz saradnju s Kinom razviju novi tenk nije baš obećavao, Pakistanci su preko posrednika saznali i za jugoslavenski tenk M 84, koji su odlučili testirati, piše express.hr.
U ljeto 1990. godine, u Pakistan pod velom tajne upućena je grupa časnika i dočasnika kako se Jugoslavija ne bi zamjerila Indijcima, s kojima su imali odličnu saradnju.
U razdoblju od 25. maja do 7. septembra 1990. sa jugoslavenskom delegacijom u ovu azijsku zemlju poslana su i dva tenka P1 i P2 da demonstriraju borbene kvalitete u specifičnim uvjetima Pakistana i da se obuči određena pakistanska posada, za rukovanje i gađanje tenkom M-84A .
Posjeta je počela razgovorom o tenku M 84.
Posjeti jugoslavenske delegacije dat je poseban značaj, jer je delegaciju primio lično načelnik glavnog stožera. Pred njim i njegovim saradnicima održana je prezentacija od sat i po vremena i pomno je bilježena svaka informacija.
Poslije završetka sastanka, naređeno da se krene u testiranje tenka. Inače, kad su tenkovi pripremani za prezentaciju, sve tolerancije su pooštrene za deset puta, tako da su tenkovi bili u savršenom stanju..
Oba M 84 ispitana su tokom vožnje po pjeskovitom i močvarnom zemljištu i s njima je pređeno 1.600 km pri temperaturama od 45 do 50 stupnjevi Celzijevih.
Zapovjednik tenkovske divizije, general Mahmud A. Durani kasnije načelnih Uprave OJ i pregovarač o transferu tehnologije i kupovini tenkova M-84A u Beogradu gađao je sa 3 TF projektila, u režimu elektronika i stabilizacija, na metu na daljini 1.700 m, sva tri pogotka u metu.
Ukupno je na ispitivanju tenkova i uvježbavanju pakistanskih posada ispaljeno 117 projektila. Također, od svih radio-stanica s kojima su pakistanski tenkovi trebali biti opremljeni najbolje se pokazala jugoslavenska radio stanica, Čajevačka, RUT-1, odnosno PD9 te su odmah počela neke narudžbe za tu radio stanicu.
“Upoznat sam s rezultatima ispitivanja, i nakon uvida u tenk, mogu reći da imate odličan tenk. Nastojat ćemo da ga što prije dobijemo”, rekao je tadašnji pakistanski ministar odbrane.
U Beogradu se krajem 1990. godine razgovaralo o ugovorima za kupovinu tenkova M-84A i o proizvodnji istih u Pakistanu. Pakistan je zanimala kupovina 250 tenkova M-84A te saradnja i druga tehničko-tehnološka pitanja.
“Iz duše smo ga zavoljeli. Govorim kao general i tenkista. Gađao sam s tri projektila, i sa sva tri pogodio mete. Želim uvjeriti našeg načelnika GŠ da je M-84A najbolje rješenje za Pakistansku vojsku, zato ću mu predložiti da sklopimo ugovor o kupovini tenka s vama”, rekao je general Durani.
Na veliku žalost, do potpisa o početku još jednog velikog posla koji bi SFRJ donijelo skoro milijardu dolara nije došlo jer se navodno zateklo oko plaćanja preko robne razmjene, na što SFRJ nije htjela pristati, pa se otezalo s ugovorom, a u međuvremenu je uslijedio raspad SFRJ, a Pakistan je nastavio saradnju sa Kinom.