Samo Spin Srbina Spašava

220

Piše: Muharem CERO

Isključeno samonikao, predvidivo isfabrikovan, nedobronamjeran, opasan, antibosanski i destruktivan, u javni prostor uselio se šaptom politički konstrukt o uspostavljanju paralelizma, metodologije državnog razgraničenja Srbije i Kosova načinom etnoteritorijalne razmjene i njenog „posljedičnog“ učinka na bosanskohercegovačku državnost.

Ma kakav bio, po navici, pao je na plodno trusno bosansko tle, i primio se.

Deveti septembar bi trebao i mogao dati odgovor na sve dvojbe kosovsko-srpskog razgraničenja. No, duže od tog čina u izborni septembarski vakat mogle bi trajati ružne reakcije isfabrikovanog konstrukta.

Predizborna kampanja mogla bi dobiti drugi tok i retoriku obilježenu upravo učinkom etnoteritorijalnih odnosa i njihovih mogućih učinaka na BiH u borbi za homogenizaciju biračkih tijela.

Izvjesno imajući saznanja o sadržini dogovora Vučić- Tachi, Milrorad Dodik je u javni prostor znatno ranije unio dva spina ( vješto umotane neistine) i njima pokušao pozicionirati entitet Republika Spska u susret nadolazećih rješenja za Kosovo i Srbiju.

Prvo je ustvrdio da teritorijalni integritet Republike Srpske ima biti utegom rješenja i „bosansko-srpskog pitanja“ u procesu rješenja priznanja državnosti Kosova.

Izostala je domaća i međunarodna reakcija na gurnuti spin. Tek vjerovatno pomoću međunarodnog prsta takvu tvrdnju ( o teritorijalnom integritetu RS) osporio je Vučićev mali, ministar Dačić jasnom izjavom da Srbija priznaje i poštuje samo teritorijalni integritet države Bosne i Hercegvine.

Dačićev šamar Dodiku isključio je dalje njegovo istrajavanje na ovom lažnjaku.

Upravo ovakava reakcija Srbije stvorila je prostor za predloženi model razmjene teritorija,  a barem za sada, isključila iz pragmatičnog stava Vučićeve politike priču o Bosni.

Ovaj fingirani poraz Dodika uveo je ponovo u igru novi spin. Višestrukim  opetovanjem, ustavnog falsifikata da je Bosna i Hercegovina sastavljena od dva entiteta i tri naroda, Dodik „na čekanju“ drži ponovo priču koja stvara pretpostavke za priključenje republičkosrpskog vagona na kosovskosrpsku lokomotivu.

Ovaj spin već podugo traje u javnom i političkom prostoru, a domaći akteri prepuštaju tek poslabašnom Inzku da na njega reaguje.

Naime, član3. Ustava BiH izrijekom kaže da kontinuirana bosanskohercegovačka državnost se modificira unutrašnjim ustrojem i da se ona (država) sastoji od dva entiteta.

Ne treba puno političke mudrosti, pa odgonetnuti kukavičije Dodikovo jaje i napraviti ustavno-pravnu distinkciju iz tvrdnje da je BiH sastavljena, a ne da se njena kontinuirana državnost Aneksom 4 tada sastoji od dva entiteta.

Ovaj spin maligne nakane još uvijek traje u javnom prostoru, i ni Vučić ni Vučićev mali ga ne spore. E upravo onoga trenutka kada Vučić i srpska politika ustvrde da se radi o ustavnom falsifikatu  moći ćemo reći da se s Vučićem odnos Srbije prema BiH i počeo mijenjati.

Posljedice mogućeg modela etnoteritorijalnih razmjena u postupku međusobnog priznanja Kosova i Srbije ne mogu iz više razloga imati direktne učinke na Bosnu. No, one bi tada pružile jedan novi balkanski pristup.

One bi se mogle reflektirati na nagovješteni ustavni preustroj BiH, bilo dogradnjom ili manje vjerovatno nekog Dejtona 2.

Međunarodna zajednica, a napose Brisel, bi mogao izići u susret konsocijativnom modelu uređenja Bosne i Hercegovine.

Nije tajna da hrvatski zastupnici u Evropskom parlamentu, ojačani nemalim brojem europarlamentaraca su izlobirali Rezoluciju o BiH, a da njen duh i sadržaj upravo prepoznaje i lagano duva u jedra konsocijativnom modelu preuređenja Bosne i Hercegovine.

Taj atentat na bosanskohercegovačko biće značio bi ovjeru ratne destrukcije bosanskog društva. U krajnjem, on bi učinke presuđenih međunarodnih zločina, dokazanih udruženih zločinačkih poduhvata i genocida, pragamtičnim pristupom modela real- politike pretočio u novu ustavno-pravnu bosanskohercegovačku realnost.

Ukoliko bi se moguće i dogodila etnoteritorijalna razmjena u procesu razgraničenja Kosova i Srbije, to još uvijek ne bi bila nikakav opasnost po bh. državnost, no mogući drugi korak pokušaja stvaranja Velike Albanije bi sasvim izvjesno i ostvario i pretpostavke za velikosrpski odgovor. Tek stvaranje velike Srbije bi ozbiljno dovelo u pitanje bh. državnu opstojnost.

Nebitno je da li se kosovsko-srpsko pitanje rješava po Helsinškom diktatu ( sastanak Putin-Trump) ili po briselskom modelu odlazeće Mogherini, mnogo važnije je da sve ove opasnosti budu prevenirane ubrzavanjem bosanskohercegovačkog NATO i EU puta. Eto, šta nam valja smotriti prilazeći izbornoj kutiji.