Nikšićev SDP predlaže uglavnom ono što je već predloženo, započeto i ono što nikako ne bi trebalo da se uradi jer bi se time napravio veći nered nego što je sada. Genijalni plan, između ostalog, podrazumjeva mjere kojima bi bili uništeni građevinski sektor i bankarski sistem u Bosni i Hercegovini.
Socijaldemokratska partija BiH (SDP) podsjeća vlade da su u skladu sa svojim nadležnostima, a u interesu radnika i privrede, dužne HITNO usvojiti mjere koje predlaže ova stranka. Ako očekujete neku konkretnu, razrađenu, inovativnu i kvalitetnu mjeru koja će nas izvući iz jako duboke ekonomske krize koja će nastupiti nakon pandemije, slobodno prestanite dalje čitanje njihovog prijedloga. Ako vas baš zanima, onda imajte na umu da ove mjere mogu izliječiti ekonomiju isto kao što “leukemiju liječi prokuhana voda”, kako neko jednom napisa.
SDP predlaže rebalans budžeta. Ova je mjera isto kao da kažete “moram izaći iz kuće da bih izašao na ulicu”. Logično je da će se uraditi rebalans, kako drugačije na zakonit način budžetski novac usmjeriti u privredu?!
Druga mjera jeste izmjena Zakona o PDV-u. Kako, zašto, to nisu napisali. Samo ga izmijeniti. To je toliko banalno da ne vrijedi ni komentirati.
Zanimljivo zvuči mjera “Stavljanje van snage izmjena Zakona o akcizama iz februara 2018. godine i ukidanje akcize od 0,15 KM po litri goriva, kojim se privreda i građani oslobađaju troškova od više od 200 miliona KM na godišnjem nivou”. Ali samo zvuči. Naime, novac od akciza koristi se za izgradnju autocesta i brzih cesta. Prilikom ugovaranja kredita za autoceste taj prihod od 200 miliona godišnje planiran je za servisiranje kreditnih obaveza, onih koje su već ugovorene i koje tek treba da se ugovore. Nagradno pitanje jeste: Šta uraditi kada dođemo u situaciju da ne možemo kao država vratiti rate kredita jer nam fali novac koji smo preusmjerili drugdje? Treba imati na umu da mi nismo Grčka, koju će neko spašavati kada nestane novca za servisiranje obaveza države. S druge strane, ako zbog nedostatka novca zaustavimo radove na autocesti, naša građevinska operativa ostaje bez posla. To je onda još jedan sektor privrede koji će biti u problemu. Građevinski radovi vežu za sebe cijeli lanac firmi koje žive od toga. Uzmimo od njih i dajmo nekome drugom. Ugasimo požar benzinom. Zanimljiva logika.
SDP dalje predlaže zakon o moratoriju kreditnih obaveza na dvanaest mjeseci. Iako nisu baš precizni za koga bi važio moratorij, za privredu ili stanovništvo, za sve ili samo za ugrožene… Traljavo napisan prijedlog. Ali uzmimo da predlažu moratorij za sve na 12 mjeseci. Ako to gledamo logično, to izgleda ovako: oduzmemo od banaka prihod zbog toga što je dio privrede i stanovništva izgubio svoje prihode. Da bismo spasili privredu i građane, moramo uništiti banke. Šta god mislili o bankama, nije pošteno. Naime, banke mogu izdržati mjesec-dva moratorija na kredite, ali više ne mogu. Dvanaest mjeseci? Nema šanse. Godišnji prihod banaka i mikrokreditnih organizacija od kredita, dakle od vlastitog novca koji su posudile, iznosi približno 500 miliona marka. To čini više od 50 posto njihovih prihoda. S ukupnim prihodom od oko 900 miliona maraka, banke ostvaruju profit od 250 miliona maraka, ako im se oduzme 500 miliona prihoda, one neće biti u plusu nego u minusu najmanje 300 miliona maraka. Neke od banaka sigurno bi time bile uništene i eto još jedne grane privrede koju treba spašavati.
Mjera za sufinansiranje doprinosa / minimalne plaće moguća je i provodiva, ali samo u vrlo kratkom roku i strogo ciljano.
SDP predlaže i hitno utvrđivanje minimalne plaće na nivou od 60 posto prosjeka plaće iz prethodne godine ili oko 570 KM (sada su u FBiH 406 KM, a u RS-u 520 KM). Kakva je korist od povećanja minimalne plaće kada niko više nije siguran da će imati kome isplaćivati plaću, kada nije sigurno da će firme moći ikako isplaćivati plaće? Tačnije, da mogu isplaćivati, ne bi bila potrebna pomoć Vlade.
Prijedlog za oslobađanje akontacije poreza na dobit sasvim je korektan jer u ovim trenucima treba privrednike osloboditi plaćanja poreza na dobit unaprijed, ali ako ostvare dobit na kraju godine, naravno da to treba oporezovati. Sasvim je sigurno da neće sve firme biti u krizi i gubitku, neke će ostvariti mnogo veću dobit nego prošle godine i logično je da one trebaju platiti porez na dobit na kraju godine.
Besmisleno je tražiti, kao što to SDP radi, povećane subvencije poljoprivredi ako su ih resorna ministarstva već najavila, planirala i počela izvršavati. Doduše, najlakše je predložiti provođenje mjere koja se već provodi.
Mjera povrat / ukidanje parafiskalnih nameta za 2020. moguća je i provodiva, samo nije nova, to su već predložila udruženja privrednika, komore i svi koji su pričali o mjerama za pomoć privredi, s tim što se mora reći da je to samo kozmetička mjera koja neće nikoga spasiti, ali eto, ako će se svi bolje osjećati, neka bude.
Ako ste sad pali s Marsa pa se upravo upoznajete sa situacijom u Bosni i Hercegovini, ove će vam mjere zvučati odlično: “Osiguranje potrebnih kreditnih linija za privredu na bazi subvencioniranja kamata. Osiguranje potrebnog nivoa kredita u aranžmanima sa MMF, Svjetskom bankom i EBRD, kao i grantova od EU i drugih donora koji bi zajedno sa fiskalnim mjerama osigurali u BiH i entitetima obim državnih intervencija od oko osam posto BDP-a.”
Ali ako ste čitali ono što zvaničnici već najavljuju, onda su vam ove mjere sasvim poznate.
SDP predlaže uglavnom ono što je već predloženo, započeto i ono što nikako ne bi trebalo da se uradi, jer bi se time napravio veći nered nego što je sada. Mogli su, vala, napraviti i nešto ozbiljnije, a ne samo reda i populizma radi.
Stav