Poznata bh. novinarka Almasa Hadžić, na svom FB profilu napisala je kratko sjećanje o rahmetli Fadilu Banjanoviću Braciki, koji nas je napustio prije sedam godina.
“12.decembra , navršava se 7 godina od smrti Fadila Banjanovića Bracike. Ima li ko da kaže da ne zna ko je bio Bracika?! Nema , sigurno. Kudili ga, hvalili, optuživali, slavili ali Bracikina dženaza je pokazala ko je ustvari bio on. Toliko ljudi na jednoj dženazi i Bošnjaka i Srba i Hrvata, hodža, hadžija, popova, vjenika i onih koji to nisu, esdeaovaca, komunjara i onih “onako”, predstavnika međunarodne zajednice itd. nije viđeno na jednoj dženazi u manjem bh entitetu, a Boga mi , nakon one rahmetli predsjedniku Aliji, ni u cijeloj BiH.
Skupio se dunjaluk u Kozluk da se oprosti od Bracike. Zašto? Pa ono što je Bracika godinama radio, posebno u prvim godinama povratka nije mogao niko drugi osim njega onakvog. Tukao se, ubjeđivao narod da će Bosna biti jedinstvena jer je pričao s Alijomi , a kad Alija kaže to je tako i nema druge” govorio bi narodu, a onda se kleo u Tita i partiju. Malo, malo, on ode u Sarajevo „kod Alije“ pa kad se vrati hoće da eksplodira od selameta.
I… krenu povratak: Mahala, Dugi Dio, Jusići… Omililo se Braciki. Kad zakoči povratak on smisli neki marifet – jal tuču, jal demonstracije, jal “mirovne pregovore” jal… Ma šta je Bracika znao da smisli, živ stvor nije. Evo primjera. Zakočio povratak u jedno selo, mislim da je bila negdje 97, 98 godina, ne sjećam se više. Stiže „hitna pošta“ Bracika saziva sjednicu štaba , a taj njegov „štab“ činili su nekoliko demobilisanih boraca, za koje rat još nije bio stao, neizbježni Žućo, Murge, Dževad, Trco, nekoliko novinara, predstavnika nepostojećih mjesnih zajednica…. Izdaje se naredba:
-Od sutra blokiramo puteve pa neka vlast a i ovi stranci vide šta su izbjeglice. Stranci, stranci, oni su ovdje da odblokiraju povratak i sprovode Aneks 7 a ne da se vozaju u džipovima i primaju onolike plate . Prvo blokiramo put u Simin Hanu. Ni tica ne smije proći, posebno blokirati SFOR-ovce – .diktira Bracika
Sutradan, Simin Han pun izbjeglica iz Podrinja. Stigli oni iz kolektivnih centara, žene zasukale dimije, motke u rukama… Hasan govori „ovo neće na dobro“ ko će kontrolisati ovoliki narod da ne naprave kakvog belaja. .. Ni meni nije, baš svejedno, ali ne daj Bože da „izdam“ ne bi mi Bracika nikad halalio. Narod bjesan, dodijala žalost, neimaština, glad i pobijeno im i pokradeno sve, jedva čekaju kakvog belaja da počnu udarati. Zacrvenjeli Bracikini obrazi, veli „sve je pod kontrolom“. Kolona automobila već je zaustavljena iz pravca Tuzle, ali i iz pravca Kalesije. Nailazi nekoliko transportera SFOR-a. Nema naprijed. Žene vitlaju rukama, pominju im i babe i matere i sve do deset koljena unazad, vele , vi došli ovdje da bajagi pravite red, a mi ne možemo svojim kućama…
Došli funkcioneri iz tuzlanske općine, iz kantona, zabrinuti, mole narod da se raziđe, ali ništa. Iz transportera izlazi glavni SFOR-ovac. Traži s kim da razgovara, oni iz općine i kantona sliježu ramenima. Iz okupljene gomile Izroni Bracika. Zajapuren, bajagi nasekiran, govori im da je upravo saznao za demonstracije i odmah došao da vidi šta se događa. Znaju SFOR-ovci da je on vođa povratka….
-Dobro narode , šta vi mislite, ne mogu se putevi blokirati. Šta su vam skrivili ovi stranci, oni su naši prijatelji, nemojte tako – okreće se grupi žena, predvođenim jednom, ne dao je Bog ni u mahali, kamo li na kakvim demonstracijama, kaže joj „gospođo molim vas ja znam da je vama teško, ali smirite se, nisu ovi ljudi ništa krivi“… „Gospođa“ se motkom zaleti put Bracike, veli mu:
-Nisam ja gospođa već izbjeglica lopove jedan, lako je tebi, vidi ti trbuha koliki ti je, a mi pocrkasmo od gladi. Ti si znači taj što šuruje sa ovim Amerikancima .ebali ti oni mater – .
Grmi „gospođa“ na Braciku, nesvjesna da joj je Bracika organizirao dolazak na demonstracije jer u svoje selo u okolini Zvornika, iz koga je protjerana 1992.godine ne može da se vrati.
-Izvinite gospodine molim vas, znate, ovi jadni ljudi, morate ih razumjeti, očekuju vašu pomoć, jer su se pripremili da idu čistiti svoje porušene kuće, a srpske vlasti im to ne dozvoljavaju. Pokušat ćemo mi njih smiriti -.
Gospodin SFOR-ovac, se blago smiješi, skontao da je Bracika glavna zvjezda demonstracija, pa mu zakaza sastanak za sutradan, ljubazno se zahvaljujući na razumijevanju. Žene se skloniše ukraj, transporteri SFOR-a odoše gdje su naumili. U narednih 10 dana SFOR je obezbjeđivao ulazak u selo u kome je „gospođa“ što je svoj bijes na demonstracijama iskalila na Braciki, na svom zgarištu našla samo bakrenu tavu u kojoj je nekad kuhala jabukov pekmez, jedne vile i nekoliko nagorjelih džezvi. Nikad nije saznala da je, ustvari, Bracika, bio vođa demonstracija u Simin Hanu čiji je jedini cilj bio : PUSTITE NAS DA IDEMO NAŠIM KUĆAMA. . Eto to je bio Bracika. Hvala mu za sve ono što je učinio za povratak. Molim dragog Allaha dž.š da mu podari lijepi dženet i vječni rahmet., napisala je Almasa Hadžić, koja je u dušu poznavala rahmetli Braciku i bila njegov novinarski “saborac” u pionirskim poduhvatima povratka u Podrinje.
(E.L.)