Sedamnaestogodišnji Savo iz Prijedora planinari, vozi bicikl i trenira plivanje iako je izgubio desnu nogu

45
Anadolija

Savo Mijatović, učenik drugog razreda Mašinske škole u Prijedoru, je prije sedam godina izgubio nogu dok je u polju pomagao ocu.

To ga nije spriječilo da nastavi s “normalnim životom” i danas planinari trenira plivanje i sjedeću odbojku, pravi duborez i izražuje ikone. Sve to, uz osmijeh na licu i nezaustavljivi optimizam.

“Pomagao sam ocu na njivi i upao u frezu. Otkinula mi je nogu. Bilo je strašno. Vremenom sam se navikao na činjenicu da sam nažalost ostao bez desne noge. Poslije sam upoznao prijatelja Zorana Miljevića, koji je radio duborez i mene je naučio. Uživao sam radeći duborez i izrađujući ikone. S druge strane, uvijek ima onih koji cijene takav rad i kupuju moje ikone, pa mogu sebi ponešto i zaraditi”, kaže Savo u razgovoru za Anadoliju i dodaje da ide redovno u teretanu, trenira sjedeću odbojku i plivanje, te ističe da je nastavio normalan život.

Sedamnaestogodišnjak s velikom ljubavlju priča o duborezu i naglašava da se sve radi ručno. Navodi da za izradu jedne ikone treba do mjesec dana, a za to mu je potrebno drvo crne lipe.

Cijena jedne ikone je 100 evra, a Savo kaže da je to realna cijena, ali napominje i da se dosta toga pokloni prijateljima i ljudima koje voli.

Dječak s osmijehom kaže da radi sve kao i njegovi drugari i s ponosom ističe da vozi bicikl. Obožava planinarenje, posebno na obližnjoj planini Kozari, a uvijek prvi stiže na cilj, jer kako kaže, njemu ni dugo pješačenje ne predstavlja problem.

Savi je sve tajne duboreza otkrio njegov stariji prijatelj Zoran Miljević, koji je ratni vojni invalid i takođe bez jedne noge. Savu je, kako kaže, upoznao prije šest godina i ponudio mu da mu pokaže kako se radi duborez.

“Savo se odlično snašao u tome. Radimo kad njega povuče želja i volja da radi, ali nismo time opterećeni. Radimo rekrativno, ponešto prodamo”, ističe Miljević.

Nikola, Savin otac, kaže da je sin imao nesreću 2011. godine, ali da je najbitnije da je kroz sve nedaće koje su ga zadesile ostao psihički veoma stabilan.

“On obavlja sve poslove, pun je morala, pravo je dijete. Vrijedno uči, radi ikone, veoma je druželjubiv i omiljen u društvu i zaista ga obožavaju svi koji ga poznaju. Porodica mu je uvijek podrška, a on ne odustaje od onoga što želi, što i ja kao otac podržavam”, navodi Nikola.

Uprkos činjenici da je ostao bez noge, Savo je i sebi i drugima pokazao i dokazao da se željom, radom i upornošću može napraviti mnogo toga. On je za sada postigao mnogo i, kako kaže za Anadoliju, ne misli nikad odustati.