SPC i Pavle bili su sponzori svih zločina

32

Spomenik patrijarha srpskog Pavla, koji je postavljen ispred Sabornog hrama Svetog arhangela Gavrila na Palama, osveštan je danas.

Na postolju spomenika ispisane su riječi patrijarha Pavla: “Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvek”. Spomenik visok dva i po metra postavljen je na Palama sredinom prošlog mjeseca.

Spomenik patrijarhu Pavlu na Palama (Foto: ATV)

Patrijarh Pavle ostaje u sjećanju da se nikada nije oglasio povodom brutalne agresije na BiH, koju je SPC na čelu s njim podržavala. Nikada se nije oglasio o genocidu u Srebrenici, o opsadi Sarajeva. Međutim, oglasio se i to oštrim porukama međunarodnoj zajednici tražeći od nje da štiti porodicu osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića.

O tamnim mrljama u njegovoj biografiji se mudro šuti, posebno u Srbiji, ali i bh. entitetu Republika Srpska.

S početka 90-tih nikada nije reagovao kada su popovi blagoslovili oružje i paravojne snage za agresiju i borbu protiv Bošnjaka. Nakon genocida u Srebrenici, patrijarh Pavle je pričešćivao Karadžića i Ratka Mladića.

U augustu 1994. godine, patrijarha Pavla je bio na turneji po “Republici Srpskoj” i oštro agitirao protiv prihvatanja plana Kontakt grupe i svakog drugog sličnog sporazuma. Srpska pravoslavna crkva je tada još uvijek zastupala čvrstu poziciju stvaranja “Velike Srbije” u koju bi ušla cijela BiH i tadašnji okupirani prostor Republike Hrvatske i svako odstupanje od tog cilja za nju je bila “izdaja nacionalnih interesa”.

Krstareći po etnički očišćenim područjima BiH, patrijarh Pavle drži opela, parastose i liturgije srpskim žrtvama i u svojim besjedama iznova podsjeća na “genocid nad Srbima”, a u etnički očišćenoj Foči otvara Duhovnu akademiju Vasilije Ostroški u kojoj će SPC odgajati mlade bogoslove i pripremati ih za svećenički poziv.

Turneja je kulminira posjetom Palama 14. augusta, gdje patrijarh blagosilja Radovana Karadžića i Ratka Mladića, lomi s njima pogaču i drži liturgiju. Prvak srpske crkve zaklinje ih da održe “jedinstvo sa Srbijom” i izglade političke nesporazume s Beogradom, te da ne prihvataju nikakve mirovne prijedloge, pa ni najnoviji, a naročito apelira na to da se “među braćom s jedne i druge strane Drine ne mogu postavljati granice”.

Također, 1997. godine potpisao je peticiju za ukidanje optužnice protiv sada već osuđenih ratnih zločinaca. Nikada nije govorio ni o razaranju i etničkom čišćenju u Bosni u Hercegovini i Hrvatskoj. Tek kada je Slobodan Milošević izgubio ratove koje je vodio za stvaranje Velike Srbije, SPC se prividno distancirala od režima.

Također, ostaje zabilježeno da je zločinac Željko Ražnatović Arkan u vrijeme kada je bio komandant Srpske dobrovoljačke garde, izjavio da mu je “vrhovni komandant” upravo patrijarh. Iako je već tada svakom bilo jasno, pa i samom patrijarhu, šta radi Arkan on je pravio se nemušt te objasnio da ne zna u “kome je smislu Arkan to mislio pošto se ja ne razumem i ne mešam u političke stvari”.

Srpska pravoslavna crkva izgubila je 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv listova Libération, Le Monde, Le Figaro zbog objavljivanja tekstova u kojima ju se optužuje za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. To je prvi i jedini slučaj u Europi a vjerovatno i u svijetu da je za jednu crkvenu instituciju službeno, u sudskom postupku praktično potvrđeno sudioništvo u najtežim djelima protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva.

Na Palama se, podsjećanja radi, nalazi i Studentski dom koji nosi ime osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića.