U medicinskom izvještaju se dalje dodaje da Đukić pred vijeće pravosudne institucije u Srbiji neće moći prije septembra 2021. godine, kada bi ponovo trebalo izvršiti procjenu.
Inače, Viši sud u Beogradu već skoro tri godine odgađa odluku u predmetu Novaka Đukića, s uporištem da je on u januaru 2018. godine primljen u Kliniku za psihijatriju Vojnomedicinske akademije (VMA) u Beogradu, zbog psihičkih problema.
Za najveći ratni zločin u Tuzli 20 godina zatvora
Masakr na tuzlanskoj Kapiji počinjen je u večernjim satima 25. maja 1995. godine i on je okarakterisan kao najveći ratni zločin, počinjen nad nedužnim civilima u historiji ovog grada. Tada je granatom ispaljenom sa srpskih položaja s planine Ozren, pod naredbom Novaka Đukića, ubijena 71 osoba, a više od 200 ih je ranjeno.
Đukić je pred Sudom BiH proglašen krivim da je kao komandant Taktičke grupe Ozren VRS, 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba.
U februaru 2014. on je pušten iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH, zbog pogrešne primjene zakona, ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora. Sud BiH je u junu 2014. Đukiću smanjio kaznu na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud BiH da je osuđeni na liječenju u Srbiji.
Potjernica za Đukićem raspisana je u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude. Međutim, Viši sud u Beogradu je dosad nekoliko puta odgađao ročište na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja zatvorske kazne.
Otac žrtve masakra: Zabadaju nam novi nož u srce
Roditelji ubijene djece na tuzlanskoj Kapiji sa sve dubljim bolom dočekuju informaciju o tome da je Đukiću odgođeno izdržavanje zatvorske kazne. Među njima je i Arif Ahmetašević, čija je kćerka Edina kao 20-godišnjakinja smrtno stradala u masakru u Tuzli.
“Lakrdija je sve ono što rade u Beogradu, to nema nikakve veze sa zdravim razumom. Na slobodi drže već presuđenog ratnog zločinca koji je kaznu dobio u državi u kojoj je zločin počinio. Svaka nova informacija koju dobijemo, poput ove da se nije pojavio pred sudom, nama zabada novi nož u srce i sipa sol na ranu. Polovina roditelja djece ubijene na Kapiji je preminula, a da nisu dočekali pravdu. Druga polovina je živa i nijedan roditelj psihički nije obolio, a on je izvršio to nedjelo i sada je navodno s psihičkim oboljenjem”, kaže tegobnim glasom Ahmetašević za Klix.ba.
Posebno je poražavajuće da nadležne bh. institucije do danas nisu pokrenule potez kojim bi ovaj ratni zločinac završio iza rešetaka. Tu mogućnost imaju jer kaznu može služiti u Srbiji, s obzirom na to da je ta država 2010. godine potpisala sporazum s BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni, ukoliko to zatraži Sud BiH.
Predsjednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje iz Tuzle Sinan Alić smatra da se osuđeni ratni zločinac Novak Đukić nikada neće naći iza rešetaka.
“Mi smo to znali prije mjesec kada smo u Beogradu postavili izložbu dokumenata o Kapiji. Iza svih tih igara u vezi s njegovim neupućivanjem u zatvor, prema protokolu između dvije države, stoje institucije Srbije. Ta država preko svog Ministarstva odbrane finansira navodno dokazivanje od ‘eksperata’ da je granata na Kapiju došla s jednog, drugog, trećeg… položaja, zatim da su žrtve došle s eksplozivom i slično, što su čiste laži”, kaže Alić za Klix.ba.
“Srbija čini sve da zaštiti ratne zločince”
Država Srbija, prema njegovim riječima, čini sve kako bi zaštitila ratne zločince poput Novaka Đukića.
“To su ljudi koji su u njeno ime pravili najveće zločine od Hrvatske do Kosova. Đukić je najeklatantniji primjer jer je taj zločin krupan – 71 mlada osoba je ubijena, a on je osuđen te je pobjegao majci Srbiji. Problem je što je Srbija danas ista kao Paragvaj i Urugvaj 1945. gdje su se mogli skloniti svi nacisti, nacionalisti i ustaše. Od takve Srbije nije realno očekivati da se ona lako odrekne ‘svojih hrabrih sinova i junaka’ i da ih uputi u zatvor. Da su to htjeli raditi i bez Đukića je pola generalštaba trebalo završiti u sudovima i zatvorima”, smatra Alić.
Još veći problem predsjednik tuzlanske fondacije vidi u državnim institucijama naše zemlje koje, kako naglašava, ništa ne čine da izvještavanjem međunarodnih organizacija, od suda u Strazburu, preko raznih odbora u Evropskom parlamentu, kažu da država Srbija krši potpisane sporazume sa zemljama okruženja.
Postupcima poput onih koje poduzima u slučaju Novaka Đukića, Alić smatra da Srbija našoj zemlji šalje jasnu poruku.
“Oni koji su ratovali u naše ime, u ime velikorspske ideje i koji su za nju ubijali, su heroji i junaci te zaslužju sve državne počasti”, poruka je našoj zemlji, a koju Alić vidi kroz postupke susjedne države.
Među brojnim bh. zvaničnicima na problem neizručenja Novaka Đukića 25. maja ove godine je ukazala i komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope Dunja Mijatović koja je poslala jasnu poruku Srbiji, upozorivši tu državu da ne poštuje međunarodne obaveze.
Ona je tada kazala da je vrijeme da zemlje u regionu depolitiziraju ratne zločine i obrate više pažnje na potrebe preživjelih i porodica žrtava, navodeći Đukićev slučaj kao najokrutniji, jer ga je Sud BiH osudio za naređenje napada u Tuzli, ali je on pet godina nakon presude i dalje slobodan u Srbiji jer presuda protiv njega još uvijek nije izvršena.