Političke igre i kontinuirana kriza jedina su konstanta Bosne i Hercegovine posljednjih dvadesetak godina, a posljednja u nizu, ona o državnom budžetu za 2020. godinu, mogla bi imati dalekosežne posljedice.
Budžet je kapitalni dokument vlasti u jednoj godini, koji u svom okrilju obuhvata glavne javne finansijske tokove, ali i politički legitimitet. U normalnim i uobičajenim demokratijama vlada kojoj parlament obori prijedlog budžeta se smatra bivšom. Kod nas je pak to konstanta, a već godinama politički lideri izjavljuju kako se većina uspostavlja zavisno od partikularnih interesa i pojedinih tački dnevnog reda.
Trenutno neusvajanje budžeta direktno ugrožava osnov demokratije u svakoj zemlji – održavanje izbora, koji su prvi put u Bosni i Hercegovini odgođeni, te je njihov datum potpuno neizvjestan.
O budžetu ovise i drugi važni procesi o kojima ovise hiljade građana, javnih službenika, profesionalnih vojnika. Neizvjesno je šta će se desiti s povećanjem plata zaposlenima u Oružanim snagama, kako će se ispoštovati ranije potpisni kolektivni ugovori, kako će se ispunjavati međunarodne finansijske obaveze BiH…
U rašomonu bh. politike teško se razaznaje šta je uzrok, a šta posljedica. Prije obaranja budžeta u Parlamentu BiH zbog neusvajanja dnevnog reda prekinuta je i sjednica Vijeća ministara BiH. Predsjedavajući Zoran Tegeltija ovo je obrazložio skidanjem nekih tački dnevnog reda na zahtjev ministrice vanjskih poslova Bisere Turković koja je rekla da neće glasati za neka kadrovska rješenja koja dolaze iz reda hrvatskog naroda.
To je još čudnije kad se zna da je sastanak lidera u Istočnom Sarajevu ovog utorka trebao poslužiti za usaglašavanje u vezi s aktuelnim političkim temama, a posebno imenovanjem čelnih ljudi nekoliko državnih institucija, a najavljeno je i usvajanje budžeta.
Ipak, indikativne za to okupljanje bile su kontradiktorne izjave koje su uslijedile. Bakir Izetbegović je bio optimističan te kazao kako je sve dogovoreno, osim direktora Uprave za indirektno oporezivanje (UIO). Minut kasnije Dragan Čović je kazao kako nije bilo nikakvog dogovora te da je UIO hrvatska, a da će takva i ostati.
Posljednjih mjeseci politički život u BiH postao je ponajmanje fulidan u posljednjih dvadesetak godina i izgleda da bez “kompromisa”, u našem slučaju političke trgovine, ne mogu da se završe ni najobičniji procesi.
Na kraju, kao i obično ostaje čekanje, kao da za sve ima neograničeno mnogo vremena. S druge strane stanje u zemlji je po brojnim parametrima alarmantno, pandemija nije savladana, ekonomski pokazatelji su porazni, a najave kriza koje dolaze zabrinjavaju, izgleda, sve osim onih koji bi trebali biti najzabrinutiji – političara.
Izvor: Klix/Index.ba