Piše: Muharem CERO
Dvadeset devetog januara 2018. godine, pred Sudom za ljudska prava u Strazburu okonačan je predmet po tužbi Mladost Turist Beograd protiv Republike Hrvatske.
Firma Mladost je tražila povrat svoje imovine u Murteru pored Zadra, a čije pravo uživanja i korištenja vlasništva je uskraćeno počev od srpske agresije na Republike Hrvatsku. Sud je tužiteljicu odbio sa zahtjevom utvrdivši ga neosnovanim.
Obrazloženje presude se temelji na načinu primjene Aneksa G Sporazuma o sukcesiji eks Jugoslavije. Sud je još jednom potvrdio da se pitanje povrata imovine mora rješavati u skladu sa prethodno sačinjenim bilateralnim ugovorima između zemalja bivše SFRJ.
Sam predmet je pokrenut još u periodu kada je šef izvršne vlasti u Republici Srbiji upravo bio Aleksandar Vučić. Valja napomenuti da Srbija ima itekako veliku imovinu u Hrvatskoj i obratno Hrvatska u Srbiji, kao što i sama BiH ima u Srbiji i Hrvatskoj.
Upoznat sa činjenicom da se pitanje imovinsko pravnih odnosa između zemalja sukcesora može rješavati isključivo sačinjavanjem bilateralnih sporazuma Vučić je na mostarskoj političkoj pijaci u tzv. trilaterali pokušao zaustaviti i osujetiti model koji mu je kao zakonska obaveza bio znan.
Pitanje granica između Bosne i Hercegovine i Srbije u krajnjem jeste samo pitanje demarkacije i njihovog obilježavanja, a ne i rješavanja eventualnih graničnih kompenzacija.
Uostalom, upravo ovo je riješeno i priznato od svih eks jugoslovenskih država prihvatanjem Badinterovih principa.
Pitanje imovine Bosne i Hercegovine u Srbiji je neriješeno još od 31. 12. 1990. godine, a koji datum se uzima kao granični za međusobna sukcesiona imovinska prava.
Zloupotrebljavajući dejtonska prava paralelnih i specijalnih odnosa Republika Srbija je vratila cjelokupnu imovinu na svojoj teritoriji samo entitetu Republika Srpska, ne čekajući i ne pozivajući Bosnu i Hercegovinu na sačinjavanje bilateralnog sporazuma.
Bosna i Hercegovina je uvažavajući pozitivni reciprocitet u međuvremenu vratila Srbiji cjelokupnu njenu imovinu koja se nalazi u BiH.
Svejstan činjenice da je pitanje elektrana na Drini ne granično, nego sukcesijsko pitanje između dvije države i da može biti jedino riješeno sačinjavanjem međudržavanih sporazuma o imovinsko-pravnim odnosima, a upoznat i sa činjenicom da je imovina BiH u Srbiji krčmljena pljačkana i otuđivana te da se Vlada Srbije, mada sporazumom o sukcesiji obavezana, nije trudila, brinula i očuvala ovu imovinu u postojećem stanju, Vučić pokušava da pitanje elektrana na Drini riješi kroz tz., granično imovinsko- pravno pitanje a da se udalji od obaveze sačinjavanja sporazuma sa BiH.
Otvaranje pitanja bosanske imovine u Srbiji otvorilo bi Pandorinu kutiju organizovanog međudržavnog trans kriminala i tajkunske pomame na bh. imovini. U svakom slučaju, BiH mora sačiniti prvo registar svoje imovini u Republici Srbiji, obznaniti ga i dostaviti premijerki Ana Brnarić, a potom krenuti u sačinjavanje bilateralnog sporazuma sa Republikom Srbijom.
Svakako pitanje elektrana na Drini, Zvornik i Bajina bašta bi trebali biti sastavni dio regulisanja međusonih imovinsko- pravnih odnosa dvije države, ali gotovo sigurno i imovina Željezare Zenica, Energoinvesta Sarajevo, Agrokomerca Velika Kladuša, Energopetrola Sarajevo, Hidrogradnje Sarajevo, Unisa i namjenske indistrije, Hepoka Mostar, Šipada Sarajevo, Borca Travnik, kao i mnogih drugih bh. privrednih subjekata.
Eto šta Vučića čini nervoznim jer mu otvaranje ove Pandorine kutije sigurno i svakako usporava europut na poglavlju vladavine prava preko kojeg praga barem što se bh. imovine tiče teško može preći.
Nisam siguran, da savjetnici predsjednika Izetbegovića znaju za januarsku strazburšku presudu, pa stoga valja ih uputiti da je dobro izuče i uzmu kao uzus i pravilo rješavanja, ne samo pitanja sa Srbijom nego i sa trećom trilatearlnom članicom Hrvatskom.
Prioritet neriješenih bilateralnih odnosa između Srbije Hrvatske i BiH nije granica, a niti neka druga otvorena mostarska pitanja, nego upravo sukcesija i doslovna primjena Aneksa G međunarodnog sporazuma.