Sve se može kad se hoće: Murveta diplomirala u 54. godini

Preporučujemo

Murveta Sukanović iz sela Humci, na obroncima planine Majevice, gdje živi i radi, u pedesetoj godini upisala je Pravni fakultet te je četiri godine kasnije dobila titulu diplomiranog pravnika.

Kaže da nikada nije ni pomišljala da će u tim godinama sjesti u studentske klupe.

- -

– Udata sam i majka tri prelijepe kćerke, Selma, Semra i Lejla. Najstarija je završila fakultet, srednja kćerka je uspješan student farmacije, a najmlađa je gimnazijalka, a imam i unukicu Esmu – priča ponosna mama i nana za Faktor.

Sukanović je 1994. godine počela da radi u Osnovnoj školi u Humcima, općina Čelić, kao sekretar škole, a do tada je radila u OŠ Podzvizd u Velikoj Kladuši.

– Tada sam počela da radim sa srednjom školom i u to vrijeme sam ispunjavala uvjete konkursa. Međutim, izmjenom Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju na području Tuzlanskog kantona morala sam da biram, ili da već tada u 50. godini upišem fakultet i završim ili da ostanem bez svog radnog mjesta. Razgovarala sam sa suprugom koji mi je bio najveća podrška uvijek, zatim sa kćerkama, sa svojim najbližim i odlučila sam da upišem fakultet. Uvijek sam imala želju da završim fakultet, ali zbog niza okolnosti nisam to realizovala ranije. Tako sam 2016/2017. školske godine ja postala studentica prve godine fakulteta – kaže Murveta.

Ističe kako je to bilo jedno sasvim novo iskustvo, naročito u njenim 50-im godinama.

- -

– Na svoje prvo predavanje otišla sam oktobra 2016. godine, sva zabrinuta, preplašena. Pitala sam se: “Šta ja radim među ovom djecom?” Moje drage kolege i kolegice, ta ista “djeca” su mi ustvari bila velika podrška, često su znali reći kako sam im ja uzor, kako se trebaju na mene ugledati. A meni je to zaista prijalo. Primili su me u svoje društvo, zajedno smo pripremali seminarske radove, prezentacije, ispite. Hvala im od srca i Vedadu, Aidi, Aleksandri, Mireli, Dejanu, Nemanji, Dijani, Sanji… – nabraja sa osmjehom Murveta.

Kaže da će prvo predavanje pamtiti, ali ne po dobrom.

– Dolazim tako u oktobru 2016. godine na predavanje. Stojim zajedno sa kolegama i kolegicama studentima ispred kabineta. Profesor je imao ispit. U jednom momentu sam se na samo minut udaljila od kabineta. Vraćam se i vidim svi su ušli. Kucam, otvaram vrata i ulazim, kažem dobar dan i krećem prema slobodnoj stolici. Međutim, zaustavlja me glas profesora: “Kolegice, izađite napolje!” Pokušavam objasniti zašto sam zakasnila, međutim ponovno čujem samo: “Izađite napolje!” Izađem u hodnik, stojim, ne znam da li da plačem ili da se smijem. Kasnije mi je profesor objasnio da je morao to uraditi kako bi mlađe kolege studenti znali da ne mogu da kasne na njegova predavanja – prisjeća se tog dana sagovornica.

Prolazili su tako, kaže, dani, mjeseci, ispiti su se polagali, a ocjene upisivale.

– Trudila sam se da svoje predispitne i ispitne obaveze zaista blagovremeno rješavam, nisam dopuštala da moje godine budu uzrok neuspjeha, čak naprotiv. Veliko razumijevanje sam nailazila kod profesora. I tako, završih ja Pravni fakultet, dobih u 54. godini zvanje diplomiranog pravnika, zadržah svoje radno mjesto sekretara škole, i da, danas sam zahvalna onima koji su proizveli izmjene i dopune navedenog zakona – kaže Sukanović.

Murveta pored redovnih obaveza od 2008. godine vodi Udruženje žena Humci koje je jedno od najstarijih udruženja na području općine Čelić.

– Osim što učestvujemo na raznim sajmovima, putujemo širom BiH, pa i šire, bavimo se i humanitarnim radom, više puta smo tokom ramazana pripremali obroke, iftare, za korisnike Narodne kuhinje u Tuzli, pripremali hranu, odjevne i higijenske predmete za migrante – zaključuje Sukanović dodajući da čovjek dok je živ, treba da radi na sebi i da pomaže svojoj zajednici.

Faktor

Najnovije

“Sarajevo ne može postojati bez Grbavice”: Bitka koja je dobijena suzama Sarajlija

Nakon četiri godine agresorske okupacije, na današnji dan prije tačno 28 godina, 19. marta 1996. naselje Grbavice je vraćeno...