Fatmir Alispahić, poznati novinar i publicist, godinama vodi donkihotovsku borbu sa dekanatom Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Uzroci te borbe su, naravno, politički. Dekanat je Alispahića proglasio osobom koja zagovara jezik mržnje i koja je sklona diskriminisanju drugih, a onda su ga pod plaštom borbe protiv diskriminisanja diskriminisali.
Naime, Fatmiru Alispahiću je onemogućeno da odbrani doktorsku disertaciju još 2012. godine na temu “Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti”, a prethodno je na istom fakultetu magistrirao 2009. godine. Iako je Odsjek za književnosti naroda BiH dao pozitivnu ocjenu kako temi, tako i kandidatu, navodno su nedostajala još četiri glasa i Alispahić nije dobio odobrenje od Nastavno-naučnog vijeća.
O ovoj temi je je pisao prof. Kerim Švrakić. On je putem Facebooka izrazio nezadovoljstvo stanjem u akademskim krugovima i nedemokratičnosti koja u njima vlada. Status, koji je podijelio Fatmir Alispahić, prenosimo u cjelosti:
“Ono što se desilo i još uvijek se dešava dugogodišnjem bošnjačkom i bosanskohercegovačkom novinaru, publicisti, nagrađivanom književniku i intelektualcu mr. sc. Fatmiru Alispahiću, s punim pravom može se nazvati svojevrsnim slučajem i presedanom u mladoj bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj demokratiji. U pitanju je najgrublje kršenje elemntarnih ljudskih prava koje je počelo sa zabranom od strane dekanata Filozofskog fakulteta u Sarajevu, da ovaj istaknuti mr. sc. čiji književni opus broji više od 20 knjiga, romana, nebrojenih kolumni i tekstova u najčitanijim printanim bh. medijima, idejnim tvorcem i akterom nekih od vitalnih projekata poput Muzeja genocida, izuzetnog serijala ‘Kultura sjećanja’ (nemoguće je u jednom komentaru najbrojati sve iz životnog opusa ovog jedinstvenog inteletualca) da odbrani svoju doktorsku disertaciju na ovoj visokoškolskoj ustanovi…U ovom jedinstvenom slučaju koji bi bio primjeren Sjevernoj Koreji ili Bjelorusiji, nameće se pitanje da li građani BiH, makar u onom liberalnijem dijelu ove zemlje a sa bošnjačkom većinom, jeste: da li zaista živimo u demokratskom i slobodnom društvu u kojem su zagarantovane elementarne ljudske slobode, ili u orvelovskom režimu i diktaturi, u kojem ljudi a posebno intelektualci koji nisu po mjeri nekih vladajućih centara moći – ‘isparavaju’?! A sve zbog prostog razloga, jer ovaj danas usamljeni intelektualac ne dijeli jednako političko ili ideološko mišljenje koje nije po mjeri vladajućih oligarhija… Da cijela stvar bude gora, groteskna ili užasna, ukazuje činjenica kako se niko iz domaće akademske ili političke zajednice, nije niti oglasio na nezapamćenu, javnu, doslovnu ekskomunikaciju iz javnog prostora, ovog rijetkog i otvorenog intelektualca koji je prepoznatljiv po neustezanju od javne kritike pogrešnih i nekada katastrofalnih poteza, društvenih anomalija, defanzive, štetnih kompromisa, odluka ili izjava na račun države BiH i bošnjačkog naroda, od strane sveukupne bh. politike, uglavnom one bošnjačke i probosanske, ili za bošnjački-muslimanski narod, najvažnije duhovne institucije, Islamske zajednice i njenog vrhovništva… Sramna je šutnja njegovih kolega, od kojih su neki u jednom trenutku krenuli u otvoreni ‘lov na čovjeka,’ u kojem nije bila pošteđena niti njegova porodica. U našem ‘krjeposnom društvu,’ neki novokomponovani intelektualci i akademici povrijeđene sujete, javno su pozivali na linč Fatmira Alispahića, jezikom seoskih đilkoša, uvredama su kidisali čak na njegovog oca, uvaženog jugoslovenskog i bosanskohercegovačkog dramaturga, pisca i scenaristu, prof. Nijaza Alispahića, i na njegovu majku, prof. dr. Nisvetu Alispahić, prvu bošnjačku ginekologinju u sjeveroistočnoj Bosni i redovnu profesoricu Medicinskog fakulteta u Tuzli. U surovoj harangi na mr.sc. Fatmira Alispahića, nije bila pošteđena niti njegova sestra, Selma Alispahić, glumica i prvakinja bh. pozorišta, višestruko nagrađivana na najprestižnijim evropskim pozorišnim festivalima…Ovaj borac za ljudska prava i vjerske slobode, kada su u daytonskoj BiH najviše bile ugrožene, našao se i na listi za odstrel domaćih simpatizera zloglasnog ISIL-a…Mnoge njegove kolege novinari, histerično su pozivali na Alispahićevo hapšenje, proglašavajući ga fašistom i antisemitom, samo zato što se usudio javno uporediti genocid na Bošnjacima tokom srpsko-hrvatske agresije na R BiH ’92.-’95., sa Holokaustom…Zadnju godinu dana, Fatmir Alispahić je jedini novinar koji objektivno izvještava i upozorava bh., bošnjačke vlasti i bošnjački narod, na pogubnu opasnost doslovnog uvoza desetina hiljada migranata koje oni što nisu prijatelji niti državi BiH, niti bošnjačkom narodu, doslovno uvoze preko EU, a u organizaciji države Srbije i bh. entiteta Rs, isključivo na teritorije F BiH sa preostalom bošnjačkom većinom, ne bili izmijenili demografsku kartu, stvorili haos prvenstveno u ionako neuralgičnom USK, izolovanom i zapostavljenom od vlasti iz Sarajeva… Možemo se slagati sa Fatmirom ili ne, možemo ga voljeti ili ne, ali, SLUČAJ mr.sc. Fatmir Alispahić, trebao bi biti opomena i alarm svakom Bošnjaku ili građaninu ove zemlje, do čega može dovesti šutnja pozvanih da govore, lažni osjećaj pravne i svake druge sigurnosti, dok nijemo već godinama posmatrama orvelovsku ili staljinističku satanizaciju, izolaciju i ekskomunikaciju, ovog izuzetnog javnog djelatnika i čovjeka.”
Fatmir Alispahić je rekao da se više ne radi o njemu, jer su vozovi prošli, orvelovci pobijedili, ali da napisano predstavlja jednu paradigmu, zlo, strah i gnjilost društva.
(Index.ba)