Nenad Stevandić je danas desna ruka Milorada Dodika u sprovođenju velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini, odnosno on je danas velikosrpski politički vojnik. Nažalost, iako postoje brojni dokazi o njegovoj ulozi u etničkom čišćenju Bošnjaka i Hrvata sa prostora Bosanske Krajine, Stevandić nikada nije procesuiran.
Pretresno vijeće Haškog tribunala je u presudi Radoslavu Brđaninu konstatiralo da se uvjerilo van razumne sumnje da su krivična djela počinjena u Bosanskoj krajini od aprila 1992. do kraja decembra 1992. izvršena kao direktna posljedica sveobuhvatnog Strateškog plana. Dio tog Strateškog plana bilo je i osnivanje Srpskih odbrambenih snaga (SOS).
O djelovanju SOS-a i Nenada Stevandića u presudi Brđaninu stoji: “S obzirom na to da se priroda zahtjeva SOS-a podudara s uputstvima koja je SDS u Banjoj Luci dobio od SDS-a na Palama, da ni vojska niti policija nisu pokušale ukloniti barikade ni uhapsiti pripadnike SOS-a, da je čovjek na čelu SOS-a (Nenad Stevandić) bio i član SDS-a koji je bio u neposrednoj vezi s Radovanom Karadžićem, te da su zahtjevi SOS-a doista bili spremno provedeni, Pretresno vijeće se van razumne sumnje uvjerilo da je organizovanjem i akcijama SOS-a upravljao SDS kao jednim od sredstava provođenja Strateškog plana.
Premda su neke paravojne grupe bile povezane s opozicionim strankama u Srbiji, SOS je bio usko povezan barem sa SDS-om i Kriznim štabom ARK-a, koji je koristio SOS kao operativno sredstvo koje je doprinijelo provođenju Strateškog plana. Nenad Stevandić i Slobodan Dubočanin, prvi šef, a drugi pripadnik SOS-a, bili su članovi Kriznog štaba ARK-a. (Među dokazima se navode presretnuti telefonski razgovori između Radovana Karadžića i Nenada Stevandića u periodu od 31. avgusta 1991. do 11. januara 1992, svjedočenje Milorada Dodika…)
Objavljujemo službene zabilješke Centra službi bezbjednosti Banja Luka, odnosno svjedočenja Vedrana Mandića i Trivić Miladina, bivših pripadnika Srpskih odbrambenih snaga iz 1992. godine, a u kojima se navode detalji o djelovanju ove zločinačke paravojne formacije i ulozi Nenada Stevandića kao njenog lidera.
Prema riječima Vedrana Mandića, prvi zadatak SOS-a bio je spriječiti JNA da odveze naoružanje iz Banje Luke i «ostavi Srbe bez mogućnosti odbrane», a «drugi zadatak je bio istjerati muslimane, Hrvate i Albance iz grada». «Herojstva» tek slijede.
«Dana 03.04.1992. godine bio sam pozvan da u toku noći zajedno sa drugim pripadnicima SOS-a blokiramo sve prilaze gradu. Rečeno nam je da niko ne smije ući i izaći iz grada, čak ni vojska. Vi znate šta se tada dogodilo, pa ja ne bih o tome govorio. Od tog dana ja sam kao pripadnik SOS-a radio po naređenjima Ringa, Pante i Stevandića. Ja sam formirao grupu od tri člana kojom rukovodim. Vi znate da je sa mnom Jugo i još dva momka. Nama su rekli da rušimo objekte muslimanima i drugim nacionalnostima koji su protiv Srba i da ih zastrašujemo da se iseljavaju», navodi ovaj svjedok i pripadnik SOS-a, potvrđujući da mu je Stevandić komandovao. Isti taj Stevandić je opomenuo Mandića da je «provaljen» i da mu je vrijeme da se skloni.
«Ja želim da prekinem sa ovim poslom, jer me je pozvao Stevandić i rekao da prestanem sa radom, jer će me uhapsiti milicija. Takođe mi je rekao da je moja lada-niva provaljena».
Vedran Mandić je priznao da je za SOS izveo 17 akcija podmetanja i aktiviranja eksploziva u Banjoj Luci.
Vedran Mandić i njegova ekipa su nakon davanja ovog iskaza likvidirani u fingiranom obračunu sa policijom.
Svjedočenje Trvić Miladina, zvanog Mišo koji je također bio pripadnik Srpskih odbrambenih snaga. ” Znam da su zadaci SOS-a bili da ruše objekte muslimanima, Hrvatima i Albancima. Govorilo se kako će se poslije rata njihovi lokali dijeliti Srbima”, rekao je Trivić i na kraju svjedočenja zamolio inspektora: “Molim vas da ovu moju izjavu koristite povjerljivo jer bi me mogli likvidirati. Ja puno znam i njima smetam, pogotovo što tu ima ljudi iz SUP-a”, piše Saff.