Jučer slušam neke političare koji pričajući o pandemiji i dalje spominju put Bosne i Hercegovine ka Europskoj uniji, očito zaboravljajući da nam je ta EU poslala nešto novca za migrante, platila let za medicinsku opremu koju je kupila domaća kompanija Violeta i najavila poslati nekog novca za oporavak.
I dok političari u javnom prostoru i dalje pričaju o putu ka EU, zemlje juga Europe sve više razmišljaju o izlasku iz EU. Virus je pokazao da je EU ne samo škrta i samoživa nego je ujedno i vrlo nepravedna, čak i prema svojim članicama. Posebno je nepravedna prema onima na jugu koje je pustila da umiru, dok su oni sa sjevera za sebe zadržali i medicinsku opremu i respiratore.
Ljudski je prepasti se i biti škrt u ime očuvanja života vlastite nacionalne grupe, ali zar EU nije bila priča koja počinje bez granica, u kojoj svi imaju jednaka prava, slobodu i gdje svi isto vrijede. E pa izgleda da nije, a virus je očito bio potreban da to svi vide.
Šta onda možemo očekivati mi građani, koji se još nadamo putu ka EU? Građani čiji političari i danas pričaju o tom putu kao jedinoj opciji, dok zemlje EU zaključavaju svoju medicinsku opremu, a nama u vremenu krize ne žele poslati čak ni maske.
Poruka je jasna, kad je kriza sami smo, ili pak nismo, s nama su Turci, Malezijci, Mađari, Kinezi, Rusi, Pakistanci tu je Azerbejdžan i Amerika. Ako sam nekoga izostavio duboko se izvinjavam, ali i zahvaljujem svima onima koji su mislili na nas.
Međutim, o svemu tome Brisel šuti, a nije da nema problema s njima. U svoj našoj muci i belaju iz izolatorija ne pobjegne ni Mujo, ni Haso, ni Ivan ni Boro nego NN lice. Strani državljanin zaražen virusom, koji se prvo predstavi kao Poljak, pa kao Nijemac, pa kao Španac i Portugalac.
Na kraju niko nije saznao ko je zaraženi bjegunac, ali se brzinom svjetlosti proširila vijest da je psihički nestabilan i da radi ze EU. Neki su se analitičari pitali kako je uopšte moguće da psihički nestabilan pojedinac, koji je iz vozila hitne pomoći pokušao pobjeći i tim ugrozio život policajaca koji su ga hvatali po mahalama, uopšte može da radi za EU!?
Odgovora nije bilo. Jedino što se pouzdano zna da za NN pojedinca pravila nisu primijenjena. Ne samo da nije ponovo stavljen u izolatorij, niti je stavljen u izolaciju pod prismotrom nego je prebačen u pratnji policije do baze EUFOR-a u čijoj neposrednoj blizini je aerodrom na koji je iste noći sletio NN avion. Već idućeg dana se pojavila vijest da je NN bjegunac prebačen u svoju matičnu zemlju.
Očito, pravu istinu nećemo saznati, a možda i ne trebamo. Međutim ono što trebamo saznati jeste računa li EU s nama ili ne i do kada će trajati priča lokalnih političara o EU putu. Kažu, neke promjene možemo očekivati do 2025. godine, a mi vremena za čekanje baš i nemamo.
Bilo kako bilo, još dugo ćemo slušati priču o EU integracijama, putu koji nema alternative i pristupnim poglavljima.
Šta to sve znači običan svijet ne može znati. Oni koji se intenzivno bave EU integracijama ne znaju tačno o čemu poglavlja govore, mada informacija o neophodnosti njihovom otvaranju ne nedostaje u javnom prostoru.
Ali, od nameta nema selameta kaže naš narod i potvrđuje sevdalinka koja nastavlja „ako neće nek se ne nameće“ a kad vas neko neće onda ispred vas postavi poglavlja, a poglavlja su uvod u niz koji nema kraja.
Na kraju, svjetlo na kraju tunela bi možda i vidjeli da se nije desio virus. Sada je tunel sve uži i duži čak i za one koji su bili blizu izlaza. Umjesto EU virus je promijenio naše navike i opametio naša EU je toliko željela da ona to uradi.
Nakon posljednjeg koraka u koji je pokazao da nismo dostojni maske, ni gaze, ni zaštitnih naočala, EU više neće moći da priča bajke pa čak ni one o misterioznom poligloti, uposleniku EU kojeg su naši hrabri policajci bjesomučno ganjali po mahalama i koji se misteriozno smirio u bazi EUFOR, a kao bubica letio avionom prema nekoj od svojih zemalja.
Na kraju, vratit će nam se iz EU i oni koji su sada vidjeli da nije baš sve tako sjajno tamo i da ipak postoje razlike između domaćih i stranih državljana, čak i u EU u kojoj su navodno svi isti.
Kako će se EU nositi s krizom unutar svojih granica ili da budem precizniji unutar granica nacionalnih država koje su nekad bile dio EU priče, to ćemo još vidjeti.
Šta su smislili da ušute Francuze, Italijane i Špance ostaje da se vidi. Hoće li sve kupiti novcem ili lažnim izvinjenjima? Uvjerit ćemo se sami, ali mislim da izvinjenje neće biti dovoljno. Jasno je i da novac ne može nadoknaditi izgubljene živote ljudi, ali sutra je novi dan i novi političar na malom ekranu koji će vam pričati da put ka EU nema alternativu…
Tarik Kapetanović za Index.ba