Tarik Kapetanović: Spuštena zastava pali alarme,diže uzbunu i šalje jaku poruku

131

Potez ambasadorice BiH u Češkoj Republici Martine Mlinarević koja je nakon iznenadne smrti bh. književnika Bekima Sejranovića spustila zastavu BiH na pola koplja na zgradi Ambasade u Pragu, izazvao je mnogo polemike i oprečne reakcije javnosti. Tim povodom se oglasio i poznati bosanskohercegovački komunikolog i politolog Tarik Kapetanović. Njegovu reakciju prenosimo u cijelosti.

“Čitam vijest da je ambasadorica naše zemlje u Češkoj spustila državnu zastavu na pola koplja istaknutu na pročelju ambasade naše zemlje u Češkoj a radi prerane i iznenadne smrti izuzetno talentovanog i proslavljenog bosanskohercegovačkog književnika Bekima Sejranovća.

Naravno, svaki gubitak treba žaliti a posebno gubitak ljudi koji su iskreno doprinijeli zajednici i ljudi koji su svojim talentom unaprijedili zajednicu ali mene su na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na smjeru politologije ipak učili neke sitnice posebno tokom slušanja predmeta diplomatija. Naša ambasadorica u Pragu je zasigurno imala najbolju namjeru i personalno je putem svojih kanala komunikacije izrazila žaljenje za istaknutim književnikom i njenim kolegom koji nas je prerano napustio ali pitanje je zašto je zastava spuštena na pročelju ambasade Bosne i Hercegovine u Pragu ?

Radi li se o ličnom osjećanju žalosti ambasadorice prema njenom kolegi književniku ili inicijativi ambasadorice da se diplomate naše zemlje solidarišu s tim činom? Međutim to se nije desilo, ne postoji ni dokument na osnovu kojeg je upravo u našoj ambasadi u Pragu zastava spuštena a očito je da se nije čitao ni pravilnik o spuštanju zastave na pola koplja na pročelju takvih institucija.

Kao čovjek razumijem iskrenu namjeru ambasadorice koja je željela da iskaže žalost prema kolegi književniku, međutim za to nije trebala koristiti pročelje zgrade ambasade u kojoj radi ni zastavu, bio je dovoljan divan status koji je podijelila. Kao politolog, ne mogu mirno da promatram takve pojedinačne reakcije jer znam šta predstavlja zgrada ali i institucija ambasade i ambasadora u stranoj zemlji. Kada se zastava spušta na pola koplja to se radi u danima žalosti kada svi državni organi, lokalne samouprave entiteti, kantoni, općine itd… ističu državnu zastavu BiH na pola koplja ili jarbola kako su nas učili. Nas su učili da se to radi na osnovu zakonskih odredbi o izgledu i upotrebi grba i zastave BiH. Učili su nas također da je britanska mornarica uvela tu tradiciju radi gubitka svojih kapetana. Za ispit sam učio da je to simbol spuštanja zastave za jednu širinu, a morao sam i znati da postoje zastave koje se fizički ne mogu spustiti, te da se u tim situacijama primjenjuje metoda vezivanja crne trake na vrhu jarbola kako bi se izrazila žalost.

Bilo kako bilo, svašta su mene i moju generaciju profesori učili na fakultetu, mnogo toga smo morali znati za ispit ali niko iz moje generacije nije završio na poziciji ambasadora, mnogi su još uvijek na BIRO rada. U pojedinačne razloge ne ulazim niti u odabire ali kao politolog insistiram na znanju i poznavanju struke barem kad je uloga ambasadora u pitanju koji zaista jesu reprezent naše zemlje u svijetu. Ako tu napravimo grešku, gubimo svi. Na žalost ovaj put smo izgubili izvanrednog književnika prerano, ali za naš gubitak niti bol ne moraju znati stanovnici Praga i Češke koji su tog dana prošli ispod spuštene zastave niti kolege diplomati iz drugih zemalja koji su na službi u Pragu niti lokalni ni državni političari u toj zemlji.

Oni svakodnevno pišu izvještaje a u vremenu pandemije zastava na pola koplja znači dan žalost, a žalost se proglašava većinom radi masovnog gubitka ili masovne tragedije, takva situacija pali alarme i diže uzbunu i šalje jaku poruku. Kad na to dodate i vrijeme pandemije situacija je još ozbiljnija. O tome koliko je zabune izazvala spuštena zastava na pročelju ambasade naše zemlje u Pragu ćemo možda čuti u narednom periodu ili nećemo čuti ništa. Možda će se ambasadori koji su za tu poziciju školovani i obrazovani samo u tajnosti svojih kancelarija nasmijati ovom činu a možda će zbijati šale na prijemima. To vjerovatno nikada nećemo saznati a i šta nam vrijedi znanje, ono je suvišno, to je već poznata činjenica….”

Izvor: Index.ba