Piše: Muhamed IKANOVIĆ
„Teološke“ zavrzlame Dragana Čovića 1992. su svijetu poručivali da Evropu brane i čuvaju od muslimanskih fundametalista i ekstremista. I dobiše zeleno svjetlo da jednom moćnom vojnom mašinerijom nasrnu na goloruke „fundamentaliste“, a kao podršku za taj projekat, Armiji RBiH se nametnuo embargo na naoružavanje golorukih dobrovoljaca, koji stadoše da brane nezavisnu i međunarodno priznatu državu RBiH.
Za odbrane svoje zemlje ti „fundamentalisti“ platiše ogromnu cijenu. Pošto plan nije išao u očekivanom smjeru, obustaviše se ratna dešavanja, a otpoče progon gazija i bosanskih patriota. Armiju RBiH pokušaše predstaviti Alijinom Handžar divizijom i krvoločnim mudžahidima, pa i to nije uspjelo. Tih dana bijaše aktuelna priča o Al-Kaidi, pa Bosnu pokušaše da predstave vojnim kampom za obuku tzv. Bijele Al-Kaide.
Vremenom i ta priča izlapi i svima bijaše jasno da je i to još jedan u nisu šupljaka koji se pokušao podvaliti svijetu. Pojavi se tzv. Hilafet, Islamska država. ISIL, IDIL ….i ni sam insan ne zna šta sve.
To pruži priliku ponovo zlonamjernicima da udare na Bošnjake i još po ko zna koji puta im zalijepe etiketu ekstremizma i terorizma. I ništa od navedenog nije uzaludno. Svi su svjesni i svima je jasno da je jedino Bošnjacima u interesu da živi Bosna i Hercegovina kao samostalna država, i jednom broju iz ostalih naroda. Rastjerate li Bošnjake, ubijete li duh patrotizma u njima, vi ste ubili i BiH. Zato se svakodnevno vrše raznorazni pritisci, iznose optužbe na račun bošnjačkog naroda. Čisto rečeno, na sceni je jedna vrsta izluđivanja ovog naroda. Da bi zameo trag onome što je htio poručiti Dragan Čović je nespretno pokušao da to „stručno“ pojasni. To je isti onaj „ekspert“ Čović koji nije uspio da ispravno izgovori jednu riječ kao pozdrav turskoj vjosci, pa umjesto MERHABA on reče: MEHRABA. E sada nam je pokušao pojasniti šta je to hilafet a šta islamska država. Nije mislio na hilafet, nego na islamsku državu.
Očito je da Čović u svojoj ekipi ima veoma loše savjetnike, koji se baš i ne razumiju u ono što njihov predsjednik govori u javnosti. Ako se vratimo terminologiji, i jedan i drugi termin znače državu koja je ustrojena po principima šerijata. Znači, ako kažemo Hilafet ili Islamska država misli se na uređenje koje je ustrojeno na principima šerijata-islamskog vjerozakona. Svejedno da li to značilo u manjem ili širem obliku. Halifat može imati širi značaj u smislu da se više oblasti ujedini u jednu, ali na kraju opet to ustrojstvo ima jednog vladara i isto zakondavstvo. T
To i jeste ono što se može pretpostaviti iz namjere Dragana Čovića, da je htio poslati poruku Evropi i zapadnim zemljama, ako dopustite da ovo bude zemlja po principu da vlast pripada većini, ili terminološki rečeno na prinicipima građanskog ustrojstva, tada bi Bošnjaci mogli da preuzmu vlast pa bi vam onda oni uveli šerijat u zakonodavstvo. Ovakva pretpostavka je i više nego smiješna.
U vrijeme ratnih dana kada su Bošnjaci imali oružje u rukama nikoga nisu prisiljavali na nešto. Crkve su bile zaštićene i svi su podjednako uživali prava. Čak i za vrijeme osmanske vladavine, kada je vladao hilafet na ovim prostorima, svi su uživali svoja prava. I dan dana se Franjevci hvale dokumentom koji im garantuje sva prava i zaštitu islamske države. Ono što vjerovatno brine Dragana Čovića je da neće izgubiti tlo pod nogama u političkom smislu. Možda i želi da skrene pažnju od nečega što je nametnuo, a što se zove konstitutivnost naroda, znajući da ako se to izbriše da on ide na smetljište istorije kao čovjek koji je živio na račun države koju je znao često popljuvati.
Jasno nam je da bi Bošnjaci bili prvi protivnici bilo kakvog nametanja šerijatskih principa, prije svih ostalih. Zato, mirno spavaj Dragane Čoviću, i drugi puta smisli nešto ozbiljnije.