Profesor Franjo Topić, predsjednik HKD “Napredak” uvijek je zahvalan sugovornik. I uz to, reklo bi se, ‘vječiti optimist’. Teško je ‘poljuljati’ njegovu vjeru u ljudsku dobrotu tako da iz svake teške situacije izvlači i posljednju ‘mrvu’ pozitivnog. U Božićnom intervjuu za Dnevni list profesor Topić govorio je trenutačno najbolnijoj temi – odlasku ljudi iz BiH. Komentirao je uz to i aktualnu situaciju u državi, te je uputio i Božićnu poruku…
Božić je. Nažalost, sve više obitelji se sve rjeđe okuplja za Božić. Njemačka, Austrija, Švicarska… Zašto ljudi odlaze? Jesmo li kao narod (pri tome ne mislim samo na Hrvate jer iz BiH, pa i iz regije, odlaze pripadnici svih naroda) pali na ispitu duhovnosti i prepustili se materijalizmu? Dojam je da odlaze i oni koji su u potrebi, ali i oni koji nisu, dakle ljudi koji imaju dobra primanja. Što se događa?
-Božić je najsvjetliji i najsvetiji kršćanski blagdan, ali i onih koji žive pored nas i uz nas i s nama proslavljaju i raduju se, a i ja se iskreno radujem. Liturgija ovih dana govori: Radujte se u Gospodinu uvijek! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što (Fil 4). Nisam se prepustio tom trendu pesimizma i pretjeranog konzumerizma o kojem sam stalno govorio, nekima zvučeći možda i isprazno. Ne bih se složio s Vama da smo u potpunosti, kako kažete „pali“ na ispitu duhovnosti i prepustili se materijalizmu. Jer, sve dok postoji iti jedna svijetla točka i svijetli primjer, ja ću u njega vjerovati i podržati ga, kao što se kao predsjednik HKD-a Napredak trudimo pomoći mladima, najprije stipendirajući ih, potičući ih da budu bolji i da se okreću pravim i lijepim stvarima i vrijednostima, a koje se i kao profesor trudim prenijeti i na svoje studente. HKD Napredak je 2016. godine na svojoj Glavnoj izbornoj skupštini i istakao moto: „Ostajte ovdje“. Ne trebaju nam zgrade i zemlje ako nema ljudi.
Trebaju li vjerske zajednice čvršće reagirati i nekako utjecati na ljude, odnosno poticati ih na ostanak? Tko snosni krivicu za ovakvo stanje? Politika? Vjerske zajednice? Mediji? Svi pomalo?
-Treba reći nešto što mnogi neće da govore: Najveći problem BiH i cijele Europe je niski natalitet. Cijela Europa izumire i to dragovoljno jer je natalitet od 1,2 do 1,8 pro mila a minimum je za status quo 2,2. I to treba biti prioritet za vjerske zajednice i sve druge institucije. Onda dolazi stvaranje javnog pozitivnog mnijenja o životu u BiH i da se ovdje može solidno živjeti.
Imate li vi neke riječi ohrabrenja za ljude koji razmišljaju o odlasku? Što se u biti može poručiti ljudima u zemlji u kojoj se nagrađuje nerad političara i čija se rodbina masovno uhljebljava, dok gotovo polovina stanovnika preživljava s primanjima oko 450 maraka mjesečno?
-Ponovit ću, od sviju nas zavisi kakvo ćemo imati društvo. Svi smo odgovorni, ali nismo jednako odgovorni. Svatko od nas treba činiti ono što može u svom domenu. Čine li svi, postavlja se pitanje? Često smo u društvenom životu okruženi raznim suprotstavljenim tonovima, neskladu, neujednačenosti, svojevrsnoj neslozi. Ona nas umara i iscrpljuje, većina ljudi želi mir, spokojstvo, sporazumijevanje. To su načini za boljitak i osobni i poslovni. Svi se moramo više založiti da ova zemlja bude bolja, ne samo materijalno nego i duhovno. Razumljivo je da odu ljudi koji nemaju posao, ali odlaze nam ljudi koji imaju posao i to oboje supružnika. To je posebno zabrinjavajuće. No, mislim da se mnogi zavaravaju. Treba znati da gotovo nitko u Europi ne može živjeti od jedne plaće. Treba biti uporan i rezultati će biti vidljivi. Trebaju se i mladi više angažirati. Ima ovdje puno dobrih primjera.
Vi ste inače poznat po optimističnom stavu kada je u pitanju život u BiH. Mnogima se to ne sviđa pa vas znaju i kritizirat, mada je nejasno zbog čega. Na čemu temeljite optimizam u ovakvoj državi?
-Ja tražim prije sveg ono što je pozitivno i sve podatke provjeravam. Znam da mi neki zamjere što iznosim pozitivne činjenice, jer neki smatraju da je obavezno kukati. Nema obitelji u BiH bez kuće ili stana, auta ima koliko i obitelji. Nadalje, osim što je puno radnih mjesta propalo, jer se promijenila država i vrsta privrede, ima i puno otvorenih novih radnih mjesta, o čemu se gotovo i ne govori. Npr. u Derventi Austrijanci imaju četiri firme. Ima puno obitelji koje žive od plastenika, od pčela, od pet-šest krava, od maslina i vinograda. BiH ima nevjerojatno mali vanjski dug od samo 5,7 milijardi eura, a zemlje u okruženju od 26 do 50 milijardi eura. I to nitko ne ističe, a zamislite da je 40 milijardi, svaki dan bi slušali o tome. Bosna i Hercegovina je u jedanaest mjeseci ove godine izvezla robe u vrijednosti 10 milijardi i 972 milijuna KM, što je za 8,3 posto više nego u istom periodu 2017. godine, dok je uvoz iznosio 17 milijardi i 743 milijuna KM, što je za više za 6,3 posto.
Treba biti optimista, jer nijedan pesimista nije ništa napravio u životu. I treba optimizam širiti u sebi i oko sebe. Kod svakoga možete naći negativnoga, u svakoj zemlji možete naći negativnih stvari. Promovirajmo plemenito i lijepo, dajmo mu prednost i stvarajmo pozitivnu atmosferu. Govorio sam i ranije, ponovit ću i Vama: „Svugdje je život proza, a samo u BiH je poezija!“ Moramo u sebi naći izvore zadovoljstva, dati prednost dobru nad zlom, postati boljim ljudima i primjerima za druge, osnažiti duh, vjeru, nadu, raditi i dragi Bog će dati dobru žetvu.
Često ističete i da Hrvati žive najbolje u BiH, pa vas i zbog toga kritiziraju. Na čemu temeljite tezu da Hrvati žive bolje od ostalih koji s njima dijele sudbinu u BiH?
-Uvijek stojim iza svojih riječi, ispravno prenesenih i točnih, jasnih i preciznih. A evo nekoliko činjenica. Hrvati Viteza imaju više zaposlenih nego svih 130.000 Hrvata u Austriji. Treba biti osjetljiv prema ljudima koji su izgubili svoja radna mjesta, primjerice u Tuzli. U tom gradu su ugašene tvornice i naravno da je teško napraviti tranziciju.
Međutim, treba govoriti i o drugim primjerima. U Kreševu nema nezaposlenih. U Kiseljaku je napravljeno više u zadnjih dvadeset godina nego u prijašnjih 100 godina, slično je u Ljubuškom, Širokom Brijegu itd. Ali, mnogi ljudi su sebi postavili visoke zahtjeve i ciljeve, na to ih nuka velika ponuda i još veća propaganda. Ne može se sve preko noći. Mi ne živimo dobro kao Švicarska ali unatoč svemu i što je čudo, mi živimo bolje nego jugoistočna Europa. U to sam se uvjerio i nedavno boraveći u Rumunjskoj. Da dodam iz Rumunjske iselilo preko 3 milijuna ljudi od 22 i to je procentualno više nego iz BiH ili RH. Rumunjska nije imala rat i već je 11 godina u EU.
Proteklih mjeseci se ponovno potezalo pitanje neravnopravnosti Hrvata. Je li to doista tako ili je u pitanju borba političara za vlast?
-Vi ste već sugerirali odgovor. Političari stvaraju ovakvu sliku u javnosti jer mediji najviše prate političare. Ovdje se mora riješiti nacionalno pitanje, i dugo će biti važno dok se svaki narod i svaki stanovnik ne osjeća uvaženim i prihvaćenim u svojim pravima. Ali bi trebalo izbjegavati suprotstavljanja, nego harmonizirati interese i tražiti ono što je zajedničko. I ova politička prepucavanja su jedan od razloga što mnogi ljudi napuštaju BiH.
Problemi oko Izbornog zakona, sukob oko izbora Željka Komšića i Dragana Čovića, problem Mostara, problemi neprovođenja raznoraznih presuda Ustavnih sudova i suda za ljudska prava…, blokada puta u EU, blokada puta u NATO… Dokad će trajati ova agonija?
-Ne bojte se, ima sličnih agonija i u drugim zemljama od Italije do Kolumbije. Da podsjetim u katoličkoj Kolumbiji i gdje nema nacionalnih problema bio je građanski rat oko 50 g. i ubijeno je 230.000 ljudi. No, vratimo se Vašem pitanju. Mislim isto od početka o svim bitnim pitanjima. Napredak je nadstranačko društvo i ne treba govoriti o konkretnim političkim pitanjima. Slažem se da treba svatko birati svoje predstavnike. Kako će to postići u praksi, to je zadatak političara. Zato su izabrani a bome i dobro plaćeni. Kao veliko društvo s velikim borjem podružnica od Dubrovnika do Vancouvera, brojnim udrugama i članstvom Napredak treba govoriti o općim nacionalnim i društvenim pitanjima. Podsjećam da mislimo isto o svim bitnim pitanjima u BiH, RH isto. Naš Weltanschauung, naš pogled na ovu zemlju i naša opredjeljenja su da Hrvata i katolika bude što više, da što bolje živimo i da što bolje živimo s drugima. Naša orijentacija, neki to zovu politika, je manje više u bitnim pitanjima sukladna najvećoj svjetskoj organizaciji Ujedinjenim nacijama, glavnoj velesili SAD, i glavnom duhovnom autoritetu Vatikanu. Napredak je pokazao riječju i djelom kako se može njegovati vlastiti identitet a da to drugima ne smeta.
Jesu li onda odgovor na pitanje zašto ljudi odlaze taj ‘da su prepoznali da političari rade samo za svoj osobni interes i da ne vrijedi život potrošiti čekajući da Dodik, Izetbegović, Čović i ostali ‘riješe dekorativne nesuglasice’?
-Opet i Vi previše politizirate ovaj razgovor. Nerado govorim o politici. Mislim da sam Vam dovoljno odgovorio u prethodnom pitanju. Ali ću dodati, jer predajem odnos Crkve i politike, a i objavio sam više tekstova na tu temu. Politika jest bitna, ali nije sav život. Ovdje se većina životnih pitanja gleda kroz političke naočale, a to nije dovoljno i to često stvara lošu atmosferu. Odu naši ljudi u Austriju ili Njemačku i onda nemaju pojma tko je ministar, tko je gradonačelnik, a pogotovo koje je stranke. I što je tragikomično tamo se svađaju oko politike u BiH, a većina se nikad neće vratiti u BiH. Ovdje je mlada demokracija i sloboda pa se to mora iživiti, a puno je kompliciranije jer ima tri četiri vrste etničkih stranaka. I možda je najgora posljedica stranačkih svađa što se to prenosi na cijele narode.
Rezimirajte nam Napretkovu 2018. i otkrijte nam planove Napretka u 2019. godini?
-Hvala Vam što se vraćamo radosnim i pozitivnim temama. Ova i prošla godina bile su u Napretku, hvala Bogu, veoma uspješne, što je konstatirano i na nedavnoj Glavnoj skupštini u Zenici. U 2017. godini priređeno je 518 manifestacija, slično će biti i u ovoj. Ove godine Sašk Napredak je ušao u drugu ligu, Šahovski klub Napredak iz Zenice je ušao u prvu ligu BiH, te će biti u prvoj bh šahovskoj ligi uz sarajevski Napredak i ženski klub iz Zenice, tri Napretkova šahovska. Zar to nije čudo kao i boćari? Boćari su u prvoj ligi, a ukupno su osvojili 12 medalja. Naše velike manifestacije se redovno upriličuju: Šopovi dani u Jajcu, Uskopaljske jeseni, Srce Središnje Bosne u Busovači, Usorski dan, kolonije Breške, Lukavac, Garevac/Modriča. Brojne podružnice priređuju i božićne programe, da spomenem što se ovako sjećam, (a zamjerit će mi koje ne spomenem): Bugojno, Busovača, Ilijaš, Jajce, Lukavac, Mostar, Novi Travnik, Split, Tuzla, Vitez, Zagreb i druge. Središnjica sve planirane programe realizira i ovoga Božića. Podijeljeno je 35 stipendija u vrijednosti oko 60.000 KM. Odavno je Napredak prešao granice BiH i RH, posebno priređujući i sudjelujući na međunarodnim konferencija koje organizira Europski Centar za radnička pitanja (EZA). Imamo dosta projekata koje želimo realizirati u narednoj godini, mnogo lijepih planova i primjera. Pokazati ćemo Vam ih u narednom periodu, da ne pričam, naši rezultati će govoriti. I kroz našu medijsku platformu koja treba uskoro zaživjeti i širiti ćemo i dalje optimizam. Jedna od oznaka Napretka je i stalnost u obimu i kvaliteti rada. Često se i sam pitam kako se to uspijeva?
Vi ste vodili 15 godina Paneuropsku uniju BiH a i sada ste počasni predsjednik BiH i član predsjedništva međunarodne Peu. Kako radi Peu?
-Prvo treba reći da je Peu najstarija evropska organizacija utemeljenja 1923. Želi povezivati i pomirivat eu narode. Peu BiH je još u ratu osnovana 1995. I dobro radi. I u ovoj godini je organizirala nekoliko dobri konferencija od kojih može izdvojiti o mladima, o europskom putu BiH zajedno s austrijskim veleposlanstvom, uloga vjerskih zajednica u bh europskom putu itd. Ove godine je bila i izborna skupština na kojoj je izabrano novo rukovodstvo na čelu s Osmanom Topčagićem a dopredsjednici su Mirko Pejanović i Snježana Šušnjara. Peu BiH ima odličan ugled u Međunarodnoj Peu.
Božićna poruka?
-Dragi prijatelji, radujte se rođenju sina Božjeg, kličite svakom poklonjenom satu, danu i godini i okrunjeni ljubavlju širite ruke onima kojima je ona potrebna. Dijelimo tu radost duhovnu s drugima ali dijelimo i kruh potrebnima. U ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak i u svoje osobno ime želim Vama i Vašim čitateljima kao i svim Napretkovcima, našim dobročiniteljima i svim kršćanima čestit i blagoslovljen Božić te svim građanima BiH, a i svem čovječanstvu svako dobro u Novoj godini.