Traumatična iskustva iz prošlosti doista se mogu vidjeti u zjenicama, otkrivaju naučnici
Novo istraživanje velških naučnika pokazuje da se iz očiju može iščitati je li netko u životu pretrpio neko traumatično iskustvo. Ta bi se saznanja mogla primijeniti u terapijskom liječenju oboljelih od PTSP-a.
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) može se dogoditi svakome tko doživi traumatičan događaj, poput ratnih strahota, automobilske nesreće ili porodičnog zlostavljanja. Ljudi s tim poremećajem ponovno proživljavaju svoju traumu, osjećaju se emocionalno ispražnjeni i vrlo često suočeni su i s nekim drugom duševnom tegobom: poremećajima raspoloženja, anksioznošću, depresijom…
Tim dr. Aimee McKinnon sa Sveučilišta Cardiff potražio je tragove tih traumatičnih događaja u očima pacijenata oboljelih od PTSP-a, a rezultate istraživanja objavili su u časopisu Biological Psychology.
Sudionicima istraživanja mjerili su reakcije zjenice oka dok su im pokazivali fotografije opasnih životinja i oružja, ali i prizore emotivno neutralnih događaja ili pak onih koji stvaraju osjećaj ugode.
Pokazalo se da zjenice osoba s PTSP-om reagiraju različito od zjenica oka drugih ljudi, uključujući i onih traumatiziranih, ali bez dijagnosticiranog PTSP-a. Njihove se zjenice ne bi normalno sužavale zbog promjena u razini svjetlosti, ali bi se jače širile na emocionalne podražaje nego kod ostalih sudionicima ispitivanja.
Drugi je neočekivani rezultat bio da zjenice pacijenata s PTSP-om pokazuju ne samo pretjerani odgovor na prijeteće podražaje, već i na podražaje ‘pozitivnih’ slika na kojim su bili prizori poput uzbudljivih sportskih kadrova, piše Sci Tech Daily.
Nicola Gray, profesorica sa Sveučilišta Swansea koja je zajedno s kolegom Robertom Snowdenom sa Sveučilišta Cardiff bila autor ovog članka, vjeruje da je riječ o važnom nalazu.
‘To znači da zjenice odgovaraju na sve vrste podražaje, ne samo loše nego i na one dobre’, kaže Gray. ‘A to nam može omogućiti da pozitivne slike koristimo u terapiji, a ne da se oslanjamo samo na negativne slike, koje mogu prilično uznemiriti pacijenta.’
Takva terapija pozitivnim slikama bila bi prihvatljivija i podnošljivija pa bi ideju trebalo empirijski testirati prije nego što se primijeni u kliničkoj praksi, smatraju istraživači.