U povodu 28. godišnjice stradanja Orijentalnog instituta u Sarajevu 17.maj 1992-17. maj 2020

98

Orijentalni institut u Sarajevu osnovan je 20. maja 1950. godine Uredbom Ministarstva za nauku i kulturu vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine kao javna naučnoistraživačka institucija sa slijedećim ciljevima i zadacima: proučavanje društvene, ekonomske i političke historije naroda jugoistočne Evrope u periodu vladavine Osmanskog carstva na ovim prostorima, proučavanje islamske kulture i umjetnosti, proučavanje društvene, ekonomske, političke i kulturne historije naroda Bliskog i Srednjeg istoka, te objavljivanje rezultata rada saradnika Instituta činiti dostupnim regionalnoj i svjetskoj naučnoj i kulturnoj javnosti.

Početak 1992. godine Orijentalni institut dočekao je kao respektabilna naučnoistraživačka institucija čiji su rezultati rada bili visoko ocijenjeni u naučnim klugovima iz oblasti orijentalistike kako u zemlji tako i van njenih granica.

Bogata rukopisna kolekcija sa 5263 kodeksa manuskripata na arapskom, turskom i perzijskom jeziku činila je ovu instituciju drugom po svom bogatstvu na Balkanu. U njenom fondu bile su zastupljene sve naučne i teološke discipline: rukopisi Kur’ana, djela iz oblasti nauke o Kur’anu i hadisu, teološke rasprave, djela iz oblasti prava, obredoslovlja, sufizma, islamske filozofije, enciklopedije, djela iz svih područja prirodno-matematičkih nauka, historije, geografije, politike, pa sve do prepisa gramatičkih i leksikografskih djela, djela iz oblasti lijepe književnosti, divana perzijskih klasika, osmanskih pjesnika ali i domaćih pjesnika, te medžmua raznovrsnog sadržaja.

Na Orijentalnom institutu u Sarajevu bilo je nekoliko kolekcija arhivske građe, koja se može podijeliti na originalnu i mikrofilmovanu arhivsku građu iz osmanskog perioda.

Originalni dokumenti čuvali su se u 4 fonda:

  • FOND MANUSCRIPTA TURCICA, sa arhivskom građom od 16. do 19. stoljeća. U tri knjige inventara bilo je zavedeno 7.156 arhivskih jedinica. Izvanrednu umjetničku vrijednost imali su originalni fermani i berati čija je umjetnička vrijednost neprocjenjiva jer se radilo o rijetkim primjercima takve vrste i odnosili su se uglavnom na prostor Bosanskog ejaleta. Osim navednih dokumenata, bilo je dosta bujuruldija bosanskih valija, arzova, tezkera, tapija, izvještaja o određenim događajima ili deftera raznih vrsta koji su sadržavali različite informacije važne za lokalnu historiju Bosne u osmanskom periodu.
  • KOLEKCIJA KADISJKIH SIDŽILA, koja je sadržavala 66 bosanskih kadijskih sidžila za period od 17. do kraja 19. stoljeća:

– 17 sidžila kadija u Travniku, za period od 1785 do 1876. godine,
– 10 sidžila kadija u Ljubinju, period od 1735. do 1855. godine,
– 9 sidžila kadija u Mostaru, od 1631. do 1871. godine,
– 8 sidžila kadija u Blagaju, od 1756. do 1829. godine,
– 4 sidžila kadija u Fojnici, od 1784. do 1877. godine,
– 3 sidžila naiba kadija u Zenici, period od 1756. do 1829. godine,
– 2 sidžila kadija u Trebinju, od 1865. do 1878. godine,
– 2 sidžila kadija u Duvnu, od 1863. do 1878. godine,
– 1 sidžil kadija u Jajcu, od 1692. do 1694. godine,
– 1 sidžil kadija u Tešnju, od 1741. do 1746. godine,
– 1 sidžil kadija u Gračanici, od 1793. do 1800. godine,
– 1 sidžil kadije u Prozoru, od 1842. godine,
– 1 sidžil naiba kadija u Prijedoru, od 1868. do 1876. godine,
– 1 sidžil kadija u Pruscu / Akhisaru, od 1869. do 1872. godine,
– 1 sidžil kadija u Uskoplju, od 1791. do 1793. godine,
– 1 sidžil kadije u Bijeljini, iz 1870. godine,
– 1 sidžil kadije u Ljubuškom, iz 1788. godine.

Osim navednih sidžila, bilo je dosta i fragmenata sarajevskih sidžila i sidžila iz Visokog iz druge polovine 18. stoljeća.

Prije rata urađene su knjige regesta (ozeta) većine sidžila u potpunosti, dok su je nekoliko obrađeno djelomično.

  • FOND VILAJETSKOG ARHIVA,

Prema podacima iz izvještaja radnika koji su pisali članke o sadržaju Vilajetske zbirke Orijentalnog instituta, već je 1975. godine oko 6.000 dokumenata bilo obrađeno i bilo je dostupno istraživačima za pretraživanje i istraživanje. Od 1975. do 1992. godine taj broj se povećavao. Zbirka je sadržavala oko 300.000 dokumenata s manjim ili većim brojem listova. Također, u Vilajetskom fondu nalazile su se i knjige Protokola Divana Vilajet-i Bosne. Bilo je 400 knjiga protokola u koje su se zaveli svi dokumeni koji su dolazili iz raznih dijelova Bosne do Divana Vilajeta, te dokumenti koji su otišli prema Centralnoj Vladi, kao i dokumenti koji su stigli iz Istanbula kao odgovori i rješenja na poslane dopise. Čitava kolekcija dokumenata Vilajetskog arhiva spaljena je i nestala 17. maja 1992. godine u granatiranju zgrade Orijentalnog instituta.

  1. KOLEKCIJA TAPIJA na Orijentalnom institutu bila je također ogromna. Pretpostavlja se da je tapija bilo preko 100.000.

Osim originalne građe na osmanskom jeziku, Orijentalni institut mikrofilmovao je brojnu građu iz osmanskog perioda iz Državnog arhiva u Dubrovniku, iz Arhiva Makedonije (uključujući tezkire i sidžile iz Bitole), iz Gazine Bibiloteke (vakufname), te dokumenti iz Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU).

Orijentalni institut imao je i kopije muhimme deftera i šikajet deftera. Sve kopije na mikrofilmovima uništene su 17. maja 1992. godine kada je granatirana zgrada Orijentalnog instituta.

Sve je nestalo u jednom danu, kada je jedna naučna ustanova spaljena sa svom njenom neponovljivom, bogatom i raznovrsnom arhivskom i rukopisnom građom i izuzetnim opusom štampanih djela.

Danas je 28 godina otkako je sa agresorskih položaja spaljen Orijentalni institut sa 5263 kodeksa rukopisa, 300.000 arhivskih dokumenata i stručnom bibliotekom sa oko 50.000 naslova. Nijedan sud još uvijek nije procesuirao uništavanje pokretnog i nepokretnog kulturnog blaga, iako je sasvim jasno da je cilj agresora bio uništiti dokumente koji svjedoče opću i kulturnu povijest.

Izvor: Index.ba