Čovjek Pauk. Često u šali za sebe kaže da je jedini golman koji pod trenerskom palicom Ariga Sakija nije primio nijedan gol. Ruku na srce, odigrao je samo pet utakmica jer se jedan od najpriznatijih stručnjaka u historiji svjetskog fudbala poslije Mundijala u Italiji opredjelio za mlađe snage u liku Markeđanija i Paljuke.
U razgovoru za Anadolu Agency Valter Zenga otkriva da ni Saki, ni popularni crtani junak koji je obilježio djetinjstvo miliona klinaca širom svjeta, nemaju nikakve veze sa nadimkom koji je zaradio u smiraj velike golmanske karijere.
“Nadimak sam dobio zahvaljujući muzičkoj grupi ‘883’. Oni su bili veoma popularni početkom devedesetih i naslovna pesma jednog njihovog albuma zvala se ‘Ubili su čovjeka pauka’. Na pitanje novinara kako komentarišem skidanje sa spiska reprezentativaca, ja sam zapjevušio riječi te pjesme i ostao za sva vremena ‘Čovjek Pauk'”, istakao je Zenga.
Nema razloga da ne bude ponosan na nadimak koji na originalan način opisuje njegove golmanske kvalitete. Verovatno bi mu i sam ”Spajdermen” pozavidio na bravurama koje je pravio na golu Intera, Sampdorije i italijanske reprezentacije. ”Skudeto”, Superkup Italije, dva Kupa UEFA, gomila individualnih nagrada i priznanja… Povodom proslave 110 godina od osnivanja Intera, Zenga je zvanično proglašen za najboljeg golmana u historiji milanskog kluba i zajedno sa Lotarom Mateusom, Havijerom Zanetijem i Brazilcem Ronaldom prvi je zadužio ključeve Interove Kuće slavnih, gdje su im se prije izvjesnog vremena pridružile još četiri legende na čelu sa srpskim asom Dejanom Stankovićem.
“Za mene koji sam rođeni ‘interista’, koji sam odrastao u Interu i 22 godine proveo u dresu ‘nerazura’, ulazak u Kuću slavnih je ogromna čast. Za Dejana, takođe jedno veliko priznanje koje je svojim igrama i ponašanjem na terenu apsolutno zaslužio. Radi se o fantastičnom čovjeku čiji su igrački kvaliteti bili na impresivnom nivou”, kazao je Zenga.
Ima mnogo toga zajedničkog sa Dejanom Stankovićem. Mogli bi u paketu i u Zvezdinu ‘galeriju besmrtnih’, jer je malo onih koji su za tako kratko vrijeme ostavili toliki trag u historiji najtrofejnijeg kluba na prostoru bivše Jugoslavije.
“Za Zvezdu me vežu najlepše moguće uspomene. Sve je bilo fantastično, osim tog gola koji smo primili u posljednjoj sekundi u Strazburu. Imali smo kapitalnu prednost od 2:0 na dvadesetak minuta prije kraja utakmice i mislim da smo zaslužili prolaz u nokaut fazu Lige UEFA. Derbi protiv Partizana je nešto posebno, to ne može riječima da se opiše, mora da se doživi. Ja sam imao privilegiju da ga doživim i srećan sam zbog toga. U svakom slučaju, bila je to sezona za nezaborav”, naglasio je Zenga.
Čovijek koji ga je doveo na klupu Crvene zvezde posvetio se potpuno drugoj funkciji i zahvaljujući urođenom talentu za svaki posao koji ima veze sa fudbalom, niže uspjehe i privlači pažnju.
“Imam i dalje fenomenalan odnos sa Piksijem koji je jedna fantastična osoba. Moja najveća žal je što sam napustio njega i Crvenu zvezdu iako sam imao još godinu dana ugovora. Potrčao sam za novcem i ispao glup. Šta da se radi, vrijeme ne mogu da vratim unazad”, mišljenja je Zenga.
Poslije kratkih avantura u Turskoj (Gaziantep), Emiratima (Al-Ain) i Rumuniji (Dinamo Bukurešt), vratio se u Italiju i odmah ustalasao strasti prelaskom iz Katanije u Palermo.
“Nije tu bilo nikakve izdaje. Na ‘jutjubu’ može da se nađe snimak sa konferencije za medije na kojoj sam unaprijed najavio odlazak iz Katanije, ali zato što sam već imao dogovor sa Lacijom. Posle se nešto iskomplikovalo i nisam potpisao za Rimljane, a drugi klub koji je bio zainteresovan za moje usluge (Torino, op.a.) u međuvremenu je ispao iz Serije A. Tada se pojavila ponuda Palerma i ja sam je prihvatio. Navijači Katanije mi to nikada nisu zamerili. Pamte me samo po lijepom jer smo te sezone oba derbija protiv Palerma rješili u svoju korist ubjedljivim rezultatom”, rekao je Zenga.
Balkan ponekad umije da bude opasniji od Sicilije. Verovatno bi se i Zenga dobro zamislio ukoliko bi jednog dana dobio ponudu da sedne na klupu Partizana. Mada…
“Fudbal je danas na mnogo profesionalnijem nivou nego ranije. Treneri su surovi profesionalci i klubovi ih angažuju jer imaju povjerenje u njihove stručne kvalitete. Konte je preuzeo Inter, Sari je u Juventusu, Đampaolo (veliki ‘interista’, op.a.) na klupi Milana… Postoje neke nijanse koje su ponekad rezervisane samo za određene ličnosti i specifične karaktere. Ali, život je takav”, istakao je Zenga.
Teško da su nijanse uticale na odluku rukovodstva splitskog Hajduka da svojevremeno prekine pregovore sa Zengom samo zato što je italijanski stručnjak prije toga sarađivao sa Srbima iz Crvene zvezde.
“Predrasude nisu problem samo u fudbalu i na Balkanu, već u cijelom društvu generalno. U Hajduku su mogli da razmisle i da shvate da sam u Zvezdi svima doneo mnogo entuzijazma i vjere i da bih to isto uradio i u Splitu”, smatra Zenga.
Poslije mnogo truda i muke, osvojenih trofeja u Rumuniji (titula sa Steauom) i Srbiji (Dupla kruna sa Crvenom zvezdom) i raznih putešestvija širom svijetskih meridijana, Zenga je konačno 2015. godine dočekao trenutak da sjedne na klupu svoje Sampdorije. Jedna od najdražih etapa trenerske karijere, bila mu je ujedno i najkraća. Igrom sudbine, zahvaljujući još jednom srpskom klubu.
“Žao mi je što je ta jedna utakmica protiv Vojvodine obilježila kompletnu moju priču sa Sampdorijom. Ponavljam, samo jedna utakmica. Kada bih mogao da vratim film, sve bi bilo drugačije. Prije svega, ne bih dopustio da predsjednik Ferero u julu proda trojicu važnih fudbalera. Ne bih stavio u tim igrače koji su 15. jula počeli sa treninzima. Mnogo stvari bih promjenio i vjerovatno bi ishod bio drugačiji. Šteta”, pričao je Zenga.
Tada je na mestu šefa stručnog štaba Sampdorije naslijedio srpskog stratega Sinišu Mihajlovića o kome ima izuzetno lepo mišljenje.
“Dopada mi se njegova harizma i način na koji motiviše svoje igrače. Pored ogromnog autoriteta, posjeduje i nešto što mi Italijani zovemo ‘grinta’ i ‘kativerija’. Siniša možda ostavlja utisak strogog trenera, ali on je prije svega jedna izvanredna ličnost. Pravi ‘brat’, kako vi to kažete na Balkanu Navijam za njega”, govorio je Zenga.
Fudbaleri iz regiona će i ove sezone imati veoma bitne uloge u većini italijanskih klubova. Pjanić, Mandžukić, Džeko, Perišić, Brozović, Krunić, Milenković… Ipak, sve je izvesnije da će Sergej Milinković-Savić napustiti Apenine, iako predsednik Lotito Lacija nema nameru da spusti cenu ispod 120 miliona evra.
“To je vrlo jednostavna tema za diskusiju. Bivša Jugoslavija je neiscrpan izvor fudbalskih talenata. Reprezentacija Srbije je po potencijalu jedna od najjačih u Evropi. Vrijednost srpskih fudbalera je evidentna i ako me pitate konkretno za Sergeja, da, on zaista vredi toliko novca koliko Lacio traži za njegov transfer”, kazao je Zenga.
Možda bi i Zengina igračka karijera poprimila drugačije obrise da se Italija u polufinalu Mundijala 1990. godine sastala sa Jugoslavijom, umesto sa Argentinom. Čuvene ‘magične noći’ duž Apeninskog poluostrva, pokvario je nestašni gaučos Klaudio Kaniđa. Cio svijet je okrivio golmana ‘azura’ zbog izlijetanja u prazno i loše procjene Olartikoečeinog centaršuta. Samo je jedan čovjek stao na njegovu stranu. Ni manje ni više, nego Dijego Armando Maradona.
“Maradona je čovek koji kapira fudbal i zato je i rekao da u toj situaciji nije greška do golmana, već je Kaniđa bio dovoljno vješt i lukav da anticipira moju namjeru da anticipiram njegov skok. Taj gol ne može nikako da pokvari uspomenu na jedan od najvažnijih događaja u mom životu. Još uvek držim rekord u nesavladivosti na završnim turnirima Svjetskog prvenstva (518 minuta, op.a.), jedini sam golman u historiji Mundijala koji je povezao pet utakmice bez primljenog gola, imao sam zadovoljstvo da branim boje svoje zemlje na najvećoj smotri svjetskog fudbala i zbog svega toga sebe smatram srećnim čovjekom. Mislim da jedna obična greška ne može da utiče na ukupnu ocenu jedne vanserijske karijere”, rekao je Zenga.
Tri puta je proglašavan za najboljeg svjetskog golmana u izboru Međunarodnog instituta za fudbalsku historiju i statistiku. Zato i ne čudi što se odmah složio sa konstatacijom da je konačno kucnuo čas da neko sa rukavicama osvoji najprestižnije individualno priznanje.
“Mislim da Alison Beker ima sve argumente na svojoj strani poslije trijumfa u Ligi šampiona sa Liverpulom i na Kupu Amerike sa reprezentacijom Brazila. Možda je kucnuo čas da 56 godina nakon Lava Jašina, ‘Zlatnu loptu’ vidimo u naručju nekog čuvara mreže”, istakao je Zenga.
Daleko je decembar i FIFA-ina svečanost u Cirihu. Krajem avgusta i UEFA bira najbolje na svojoj manifestaciji u Montekarlu. Dovoljno vremena da Alison zaradi glasove, a Zenga pronađe novi angažman.
“Trenutno odmaram i očekujem uskoro neki novi izazov. Imao sam različite kontakte sa nekoliko klubova, ali nijedan se nije završio na pozitivan način. Nažalost. Čekam i ne žurim”, otkrio je Zenga.