Vitalni nacionalni interes više ne postoji, Inzko na tebe je red

248

Piše: dr. Slaven KOVAČEVIĆ

Nakon održavanja dvije sjednice Doma naroda FBiH, jedne vanredne u vezi razmatranja Zakona o izbornim jedinicama i broju mandata FBiH i druge redovne gdje je trebalo biti razmatrano pitanje smjene jednog od dopredsjedavajućih doma, jedan ishod je postao veoma jasan – vitalni nacionalni interes u Federaciji Bosne i Hercegovine kao pravno sredstvo više ne postoji.

To je vrlo jednostavno pojasniti, bez većeg ulaženja u pravne norme, posebno one ustavne, tako da ćemo ovaj tekst iskoristiti da to osvijetlimo svima koje to interesira. Za početak, kažimo ono što je od krucijalne važnosti. Zaštita vitalnog nacionalnog interesa propisana je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno amandmanima XXXVII do XL, koji su koliko me sjećanje služi, nametnuti od strane Visokog predstavnika (OHR) sada već davne 2002. godine i koji su uvršteni u Ustav FBiH kao dodati dijelovi članovima 17. i 18. Razloge donošenja ovih amandmana od strane Visokog predstavnika mogli bismo sagledati iz više uglova, ali je u ovome trenutku najvažniji taj da se obezbijedi zaštita vitalnog nacionalnog interesa i to kao kolektivnih interesa onih naroda koji obitavaju na području Federacije Bosne i Hercegovine.

Tim povodom, u svome aktu iz 2002. godine kojim je nametnuo spomenute amandmane na Ustav FBiH, Visoki predstavnik  je o svojoj ulozi i razlozima rekao sljedeće:Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Sporazuma.”Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u  Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora da bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa podstavom (c) ovog stava) i “druge mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta.”

Ovo je izuzetno važno istaći, jer se očito radi o ulozi i obavezi Visokog predstavnika u implementaciji civilnog dijela Daytonskog mirovnog sporazuma, što je u suštini njegov osnovni posao i  zadatak.Dakle, tim amandmanima na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine pod rimskim brojevima od XXXVII do XL, utvrđeno je da se definicija vitalnog nacionalnog interesa odnosi samo na ovih 9 (devet) elemenata:

  • ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti;
  • identitet jednog konstitutivnog naroda;
  • ustavni amandmani;
  • organizacija organa javne vlasti;
  • jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka;
  • obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe;
  • teritorijalna organizacija;
  • sistem javnog informiranja i
  • druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda.

E sad, kad to ukrstimo sa onim što je rekla u mikrofon predsjedavajuća Doma naroda FBiH Lidija Bradara, u svome smatranju da smjena gospodina Drage Puzigače, predstavlja pitanje koje se treba razmatrati po proceduri zaštite vitalnog nacionalnog interesa (drugog konstititvnog naroda, ne onog kojem ona pripada) onda se moramo zapitati na koje pitanje od gore navedenih 9 elemenata je ona mislila da smatra da je narušeno ili zaobiđeno. To je prvo suštinsko pitanje, jer nije istakla niti jedno.

Drugo važno pitanje je ono što je rekao gospodin Drago Puzigaća, dopredsjedavajući Doma naroda FBiH, kada je braneći svoju poziciju na način da se njegova smjena uopće ne razmatra, rekao u mikrofon, kako on smatra da je vitalni nacionalni interes povrijeđen jer su Opći izbori raspisani odlukom CIK-a, pa eto kao u izbornoj godini se ne mijenjanju izborni zakoni.

Odlično. Sad fino pogledajte pobrojana pitanja iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i pokušajte pronaći ovo što je gospodin Puzigaća istakao kao element radi kojeg se njegova smjena treba razmatrati po proceduri vitalnog nacionalnog interesa. Jasno je kako te njegove »definicije« vitalnog nacionalnog interesa nema u Ustavu FBiH, pa se ovdje javlja prvi pokazatelj zloupotrebe položaja, sa ciljem zaštite njegove pozicije dopredjedavajućeg Doma naroda FBiH u čemu postoje beneficije i privilegije samo u njegovu korist.Budimo još precizniji. I ono što je rekla gospođa Bradara kao razlog njenog smatranja da se pitanje smjene gospodina Puzigače treba razmatrati po proceduri zaštite vitalnog nacionalnog interesa (iako ona ne pripada srpskom narodu) i ono što je rekao gospodin Puzigača, zapravo potpada pod druga pitanja (element 9) koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ali samo ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda.

To znači, kako se to može u proceduralnom smislu pokretati samo ako to smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda, a to tako nije bilo u ovome slučaju. Tako da možemo konstatirati, da postoje jasne indicije da su oboje zloupotrijebili svoje položaje kako bi spriječili smjenu gospodina Puzigače, sa dodatnim ciljem, da se time onemogući razmatranje Zakona o izbornim jedinicama i broju mandata FBiH u redovnoj proceduri ili po proceduri zaštite vitalnog nacionalnog interesa, ako to bude smatralo 2/3 delegata u jednom od klubova konstitutivnih naroda.

Šta je ovdje problem?

Prvi problem, da gospodin Puzigaća ne zna (ili zna, pa manipulira detaljima) da Zakon o izbornim jedinicama FBiH nije izborni zakon, nego lex specialis propis, kojim se uređuje broj izbornih jedinica i broj mandata koji dolaze iz njih, nakon izbora koji se provode po Izbornom zakonu BiH. Zaboravio je gospodin Puzigača da bh. entitet Republika Srpska ima svoj izborni zakon koji utvrđuje upravo broj izbornih jedinica i broj manata iz tih izbornih jedinica, koji je donesen 2014. godine pod vlašću njegovog SNSD-a (zakon je donesen u izbornoj godini). Ali, bez obzira, problem je što smjena dopredsjedavajućeg Puzigače ne potpada pod ustavom definirana pitanja vitalnih nacionalnih interesa, jer bi umjesto njega Srbina, na to isto mjesto opet bio imenovan delegat iz srpskog naroda. Ako već potpada pod vitalni nacionalni interes nekog od naroda, onda je to trebala reći 2/3 većina u tom Klubu delegata iz srpskog naroda. Ista stvar je i kod gospođe Bradare. Dakle, ne mogu njih dvoje imati veći značaj i utjecaj u utvrđivanju pitanja od vitalnog nacionalnog interesa od kluba delegata konstitutivnog naroda i to 2/3 delegata koji to mogu utvrditi. Da ne spominjemo da u Poslovniku Doma naroda FBiH, član 117. (stav 3.) piše da oni donose odluku u roku od sedam dana, što bi značilo da ta odluka mora imati svoj pravni osnov, sadržaj odluke i njeno obrazloženje i da to fino potpišu. To im oboma nedostaje, jer bi se takva odluka morala naći u dvostepenom razmatranju, odnosno na nju bi se morala moći izreći žalba  ili postaviti pitanje njene ustavnosti.

Drugi problem, odnosi se na to da njihov nastup možemo ocijeniti kao vanustavno djelovanje, što je svojevrstan napad na ustavni poredak u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer nisu napisali i potpisali odluku iz člana 117. Poslovnika Doma naroda FBiH i amandmana XXXIX na Ustav Federacije BiH. Jer da jesu onda bi to predsjednik ili dopredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine mogao osporiti pred Ustavnim sudom FBiH, kao ovlašteni podnositelj apelacije. Zato je važno vidjeti taj pisani akt.I da zaključimo. Vratimo se Visokom predstavniku sa početka teksta, koji je nametnuo amandmane na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, XXXVII do XL, koji su vidno postali sredstvom blokade parlamentarnog rada, a kako je sam Visoki predstavnik rekao, shodno Anexu X, Daytonskog sporazuma, njegov je posao da svojim aktom takve blokade sprječava. On je taj, kao krajnji tumač civilnog aspekta Daytonskog sporazuma, koji treba dati konačna tumačenja i obezbijediti da se ovakve blokade spriječe, posebno ako znamo da u tom istom Anexu X Daytonskog sporazuma, jasno piše da je njegova obaveza da obezbijedi fer i demokratske izbore.

Ako to Visoki predsjednik ne uradi, onda će svaki naredni predsjedavajući Doma naroda FBiH, u saradnji sa dopredsjedavajućim, usmeno potezati pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa za sva pitanja koja im se ne sviđaju ili im politički ne odgovaraju, što je uvod u pravni haos i anarhiju u Federaciji Bosne i Hercegovine. U ovome konkretnom slučaju je postalo jasno da HDZ-ov konstrukt »legitimni politički predstavnici naroda« nema za cilj zaštitu bilo kakvog vitalnog nacionalnog interesa, nego da kroz ovakav sistemski način blokiranja rada zakonodavnih organa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine na temelju ucjena i nedemokratskih principa, sebi priskrbe poziciju da se bez njih vlast ne može formirati.

Zamislite samo kako bi izgledala vlast, krojena po HDZ-ovom prijedlogu izbornih rješenja, gdje bi oni imali sve moguće alate blokade i svoje razne »puzigače« da im u tome pripomažu. Zato je gospođa Bradara, u dosluhu sa gospodinom Puzigaćom u cijelosti srušila institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa u pravnom, ustavnom smislu i pretvorila ga u ono što je najopasnije – u klasično političko pitanje.

Time su potvrdili ono što su 4 (četiri) političke stranke prije par mjeseci potpisale, a odnosi se na potrebu redefiniranja uloge Doma naroda FBiH iz zakonodavnog organa u dom zaštite vitalnog nacionalnog interesa, jer su dokaz takve potrebe, ove novonastale blokade nedemokratskog i vanustavnog karaktera.Zato Visoki predstavnik odnosno OHR, kao temeljni uzrok ovakvog stanja u zakonodavnim organima Federacije Bosne i Hercegovine, mora poduzeti nešto jer se stvorila nepremostiva blokada u implementaciji civilnog dijela Daytonskog mirovnog sporazuma i to na način da se političkom interpretacijom njegovih amandmana na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine stvorio pravni vakum u kojem leže sve moguće i nemoguće blokade. Neka za početak zatraži te odluke iz člana 117. Poslovnika ili amandmana na Ustav FBiH XXXIX od Bradare i Puzigače, pa neka on sagleda njihov pravni osnov, jer nedostatak tog dokumenta onemogućava provjeru ustavnosti političkih odluka ili akata Bradare i Puzigaće od ovlaštenih apelanata prema Ustavnom sudu FBiH. Ili neka Visoki predstavnik reagira odmah. Visoki predstavniče, na tebe je konačno došao red.