Vučićev američki salto mortale

326

Piše: Nedžad AHATOVIĆ

Predsjednik našeg istočnog susjeda Aleksandar Vučić boravio je ovih dana inkognito u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je u nezvaničnim i zvaničnim susretima sa visokim dužnosnicima američke administracije razgovarao o daljem statusu Kosova i nastavku pregovora sa Kosovskom vladom. Nakon što su mediji dobili informaciju da je Vučić u SAD-u, krenule su špekulacije, a sam Vučić je svoju posjetu ocijenio kao seriju vrlo teških sastanaka gdje je potvrđena opredijeljenost Zapada da Kosovo ostane nezavisno i da Srbija tu činjenicu mora priznati. Ivica Dačić ministar vanjskih poslova Srbije je po svom starom dobrom običaju otišao korak dalje i takav stav Zapada nazvao bezobrazlukom.

U Srbiji sasvim sigurno znaju da obavezujuće pravo ili tzv. IUS COGNES norma predstavlja fundamentalni princip međunarodnog prava, a ona se odnosi na slučajeve agresije, ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti, ropstva piraterije i genocida. Sva ova krivična djela (osim piraterije, a i to bi počinili da su mogli) koje može AD BELLUM u toku rata po međunarodnom pravu počiniti jedna država, počinio je režim Slobodana Miloševića u agresivnim ratovima 90-tih i na Kosovu i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.

Gubitak suvereniteta nad Kosovom je u skladu sa IUS COGNES normom apsolutno pravno legitimna i  predstavlja trajnu sankciju Srbiji, za konglomerat ratnih zločina kojeg je počinio režim Slobodana Miloševića na Balkanu. Stoga je svaka diplomatska aktivnost Srbije ka tome da se Kosovu ukine priznanje nezavisnosti samo trećerazredno trivijalno politikantstvo.

Postavlja se pitanje kako će Srbija reagirati na ovako tvrde stavove Zapada. Da li će preko Dodika jače destabilizirati BiH i time ucjenjivati međunarodnu zajednicu da omekša stavove i popusti pod pritiskom izazivanja krize u regionu pod zaštitničkim plaštom Kremlja ostaje da se vidi.

U tom kontekstu traženje sličnosti slučaja Kosova i entiteta RS za kojim često poseže zvanični Beograd je politički i pravni nonsens. Iz istog razloga postojanja IUS COGNES norme manji BiH entitet nikada ne može računati na stjecanje nezavisnosti, jer je presudom Internacionalnog Suda u Hagu iz 2006. godine za zločin genocida u Srebrenici 1995. godine osuđen politički i vojni vrh tadašnje satelitske tvorevine SRJ tzv. Srpske Republike BiH.

Sa aspekta činjenice da Bečka konvencija svaki međunarodni ugovor smatra ništavnim bez poništenja rezultata povrede IUS COGNES norme, Republika Srpska kao krajnja konsekvenca počinjenog genocida u BiH, i pored Ustava i Dejtonskog mirovnog sporazuma, bez priznatog međunarodno-pravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine predstavlja tzv. TERRA NULLIUS nepostojeću bilo administrativnu, bilo regionalnu, bilo provincijsku teritorijalnu cjelinu.

Ta činjenica, bilo da se ona prihvata ili ne, ostaje trajna mrlja u povijesti Srbije i srpskog naroda i nju ne može ispraviti sva impresivna sila ruskog oružja i svekolikog političkog uticaja kojeg na Balkanu projicira Vladimir Vladimirovič Putin između ostalog i preko vjerskog putešestvija bajkerske skupine „NOĆNI VUKOVI“.

Političke elite u manjem BiH entitetu nikako da shvate da bukvalno zavise od legitimno iskazane političke volje države Bosne i Hercegovine da promijeni svoj politički sistem kroz Ustavom propisanu parlamentarnu proceduru. Ako politički establišment u Banjoj Luci misli da zadrži entitet Republiku Srpsku kao svoj trajni politički cilj, a očigledno misli, onda su država Bosna i Hercegovina i sve njene institucije i njene Ustavne ingerencije kategorički neupitne, a ne obratno!

Tražiti saveznike za politički avanturizam poput separacije entiteta RS od BiH po ugledu na Kosovo, nema svoje pravno utemeljenje u međunarodnom pravu, jer Republika Bosna i Hercegovina i njene legitimne vojne snage nisu izvršile agresiju na satelitsku tvorevinu SRJ tzv. Srpsku Republiku BIH, već se desilo obratno. Savezna Republika Jugoslavija je uz pomoć pojedinih političkih struktura u BiH izvršila otvorenu agresiju na Republiku BiH, počinila strašne ratne zločine i zatvaranja stanovništva u konclogore zbog njihove etničke i vjerske pripadnosti i na kraju počinila i zločin genocida.

Krajnja konsekvenca tog agresivnog rata je entitet Republika Srpska koji je radi uspostave trajnog mira prihvaćen u Dejtonu od strane legitimnih organa Republike BiH. Svako narušavanje tog trajnog mira raznim aspiracijama za nerazumnim i nepotrebnim političkim avanturizmima podrazumijeva vraćanje na situaciju prije uspostave prekida vatre 14.10.1995. godine u 00:00 sati. Stoga stabilnost Bosne i Hercegovine i svih njenih institucija, entiteta, kantona i općina su osnovni preduvjet trajnog mira u regionu.

Međutim, Milorad Dodik očigledno ne misli tako, jer je na najavu formiranja profesionalne vojske Kosova, tražio da entitet RS jednostrano izađe iz sporazuma o formiranju Oružanih snaga BiH i vrati tzv. VRS kao svoju vojnu silu. Zašto je to nemoguće?

11.juna 1999. godine samo dan poslije usvajanja Rezolucije Savjeta sigurnosti OUN-a 1244 i zaključenja vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu, bataljon ruskih padobranaca iz okvira IFOR misije u Bosni i Hercegovini je ušao na teritoriju SRJ. Prešavši Pavlovića most na Drini, 200 ruskih padobranaca sa svojim oklopnim transporterima su preko Šabca i Beograda produžili prema Nišu i stigli na Kosovo prije NATO snaga koje su bile planirane za razmještanje u okviru KFOR misije na Kosovu. Rusi su nakon dolaska na Kosovo munjevito zauzeli strateški vrlo bitan vojni aerodrom Slatina kod Prištine i time definitivno onemogućili brzo pregrupisavanje jedinica NATO-a i uspostavu logističkog zračnog mosta.

Sa druge strane u susret ruskim padobrancima kretali su se dijelovi britanskih elitnih trupa iz okvira Kraljevske Brigade Gurka, koji su dobili zadatak da zauzmu sva komunikacijska čvorišta na Kosovu. Nakon što su došli do aerodroma Slatina, ruski padobranci su ih zaustavili uz prijetnju oružjem. Tri dana vojne snage NATO i ruski padobranci su se kod aerodroma Slatina, gledali preko mušice nišana. Istovremeno Glavnokomandujući NATO snaga u Evropi američki general Wesly Clark je izdao naređenje u kojem je ovlastio komandante na terenu da na vatru koja bi došla od ruskih padobranaca odgovore vatrom. Situacija je nakon manjih napetosti, riješena mirnim putem i to telefonskim razgovorom ruskog predsjednika Borisa Jelcina i američkog predsjednika Bila Klintona.

Ako neko misli da je slično moguće ponoviti u Bosni i Hercegovini danas, taj mora da zna da su zemlje članice NATO-a u jeku Ukrajinske krize u region Istočne, Centralne Evrope i Baltika uputile 100.000 vojnika (od tog broja 60.000 je američkih vojnika)  i svu potrebnu najsuvremeniju ratnu tehniku. To je prvi vojni pokret tog obima prema granici Rusije nakon juna 1941. godine i početka Hitlerove operacije napada na SSSR pod nazivom „BARBAROSA“. To je ujedno bila i snažna poruka svima pa i Ruskoj Federaciji, da se niko ne igra sa NATO-vim kolektivnim sistemom sigurnosti i da se ni po koju cijenu neće prihvatiti nasilno mijenjanje granica u Evropi.

Vezani članci

ANALIZA Dodik Bosnu polijeva benzinom:Kako se mož... Dodik je na ratnoj stazi i uveliko udara u svoje tam- tam bubnjeve rata prizivajući nova stradanja svih onih čiji “hodža arlauče”, koji ne nose srpska...
ANALIZA Brojne nelogičnosti u priči o minobacači... Piše: Nedžad AHATOVIĆ Članak novinara britanskog lista „Independent“ Roberta Fiska izazvao je veliku pozornost u regionu, naravno najviše kod naših i...
Kome to prijeti Aleksandar Vučić? Piše: Nedžad AHATOVIĆ Predsjednik Glavnog odbora SDS-a Milan Miličević, nedavno je u toku velikih debata o akcizama u Parlamentu BiH ponovio tezu o...
ANALIZA Da li Srbija ulaganjem 14,1 milion KM u ... Piše: Nedžad AHATOVIĆ Ministar odbrane R. Srbije Aleksandar Vulin je na press konferenciji u Banjoj Luci kazao: "U skladu s naređenjima vrhovnog koma...