“Režimski mediji ne propuštaju ni najmanju priliku da pokušaju diskreditovati i omalovažiti opozicione lidere u Srpskoj, uvaliti ih u neko blato i klopku, poniziti i smanjiti ugled kod naroda”, napisao je Nebojša Vukanović u tekstu objavljenom na portalu RTV BN.
Nebojša Vukanović, poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, navodi da se Draško Stanivuković sistemski satanizira, a kao glavnog krivca spominje “režimske medije”. Ko su tzv. režimski mediji? Pa svi oni koji su objavili Stanivukovićevu sliku sa četničkom zastavom, logično.
Stanivukovićeva (po)četnička greška
U želji da opravda, i objasni, zašto se “naivni” Draško ponosno slikao sa četničkom zastavom Vukanović, dalje, piše: “Možda nije obraćao pažnju, jer je velika gužva nakon svakog skupa i slikamo se sa velikim brojem ljudi, možda je bio neoprezan ali siguran sam da nije imao namjeru da bilo koga uvrijedi niti povrijedi nečija osjećanja. Žao mi je što u gužvi nisam bio bliže Drašku da ga upozorim šta smjeraju, poučen režimskom pisanju iz Bratunca, jer režimski psi i plaćenici samo gledaju sa kim ćemo kako da se slikamo, kao da trebamo tražiti dosije od ljudi koji prođu da se fotografišu, kako bi osuli vatru.”
Očito, a i razumljivo, Vukanoviću ne odgovara činjenica da bh. javnost ipak uviđa da Stanivuković nije nikakva alternativa politici koju zagovara Milorad Dodik. Naprotiv, Stanivuković je vuk u janjećoj koži.
“E ovako mi volimo sve, i ono što nam je sveto. Važno je, ali kad treba nešto da uradimo, ovako mi to uradimo. Znate, borci su stvorili Republiku Srpsku 9. januara koji je naš dan, koji je nesporan, i koji će uvijek biti Dan Republike Srpske”, rekao je Stanivuković nakon otvaranja ulice 9. januar.
A možda nas Vukanović, pak, ubijedi da su ovo riječi Milorada Dodika, ili da Stanivuković nije tako mislio. Mogao bi nas Vukanović ubijediti kako je Stanivuković bio neoprezan i nije imao namjeru da uvrijedi nečija osjećanja, pa makar tim riječima dao legitimitet zločinačkoj Vojsci Republike Srpske. Sigurno su mu “režimski mediji” podmetnuli ove riječi u usta. Ili da nas, možda, ubijedi u dobre namjere naivnog Draška koji je manji bh. entitet nazvao državom?
Vukanović poručuje da bi volio da ljudi shvate da niko nije bezgrešan i da se ne čeka neka greška da bi se reklo “svi su oni isti”. Naravno, da nisu svi isti. Nije isto biti agresor i braniti se od agresora. Nije isto počiniti zločin genocida i preživiti genocid. I, na kraju, veličanje zločinaca javno i tajno se svodi na isti krajnji rezultat, s tim da je ova “tajna” metoda dosta podmuklija.
Uostalom, šta na ovo “pranje” od Draže kaže Draškova prijateljica i kolegica Jelena Trivić koja četničkog vođu Dražu Mihailovića doživljava kao heroja, nikako zločinca?
S obzirom na to da su i Vukanović i Trivić, a i naivni Stanivuković, odlučili da se fotografišu sa istim čovjekom teško da se može govoriti o medijskoj zavjeri.
(Index.ba)