Piše: Ibrahim PROHIĆ
Posao političara je da prave zakone, a podrazmijeva se da ih moraju i poštovati. Kada političari krše zakon, to je daleko ozbiljnije nego kada obični građani to rade. Zato kazna javnosti mora biti drastična.
“Ovi policajci u Republici Srpskoj da smiju da me zaustave i oni bi me uvijek kažnjavali za prekoračenje brzine. Ja stvarno brzo vozim i kada vozim privatno”, rekao je novinarima u Banjaluci Milorad Dodik.
Prema Depo portalu kaže, “Ja sam čovjek koji ne krije da sam najmanje 30 puta kada nisam bio predsjednik vozio i lično platio kaznu. Izvini Lukač (ministar unutrašnjih poslova, Dragan), sad kad me zaustave kažu – svaka čast predsjedniče. Nije to nešto za pohvaliti se, ali to je nebitno”.
Dakle, tako. Nema jednakosti pred zakonom. Zapravo, neki su iznad zakona. Kad nije bio predsjednik (RS) plaćao je kaznu. Sad ne. Zakon ne važi za predsjednika. Suspendovan sistem. Oni koji imaju (političku) moć postali su zakon. Dodik nije izuzetak.
Stvoreno je stanje u kojem je moguće kršiti normu (pa i zakonsku), a da to ne povlači konsekvence (sankcije). To je stanje anarhije ili puzajuće diktature.
Ne samo da izostaju sankcije, već se za prekršaj dobija i gratifikacija (navodnici, svaka čast predsjedniče). To hrani bahatost i oholost (Dodik, nastavili smo voziti 180 na sat).
Ali, to je nebitno, kaže predsjednik (sad nije više samo Milorad). E, bitno je Milorade predsjedniče. I ponašanje onih u mandatu, ali i reakcije podanika.
Vrijeme je da se svaki građanin upita, u kakvoj zajedniici želim živjeti. U uređenoj, demokratskoj, prosperitetnoj… ili u feudalnoj.
Odgovorite na oktobarskim izborima.
Alternativa postoji.